Spomen ploča herojima Šibenika: Potukli su Ratka Mladića i obranili grad

U povodu 27. obljetnice njihove pogibije, danas je u Unešiću otkrivena spomen ploča hrvatskim braniteljima Boži Markoviću, Ivanu Goreti i Željku Dželaliji.

U sklopu programa ‘DA SE NIKAD NE ZABORAVI’  danas je na Unešiću otkrivena spomen ploča Boži Markoviću, Ivanu Goreti i Željku Dželaliji povodom 27. obljetnice njihove pogibije.

Ploče su podigli UDVDR Šibensko-kninske županije i UHDDR Šibensko-kninske županije uz pomoć Općine Unešić i u suradnji s obiteljima poginulih.

Nakon svete mise održane u crkvu Sv. Jure, djeca poginulih su otkrila ploču. Nakon toga su položeni vijenci i zapaljene svijeće brojne delegacije u njihov spomen.

Napad na Šibenik počeo je 11. rujna 1991. godine. Neprijatelj je u zoru počeo djelovati po položajima hrvatskih snaga Velikoj Glavi, selu u skradinskom zaleđu.

Zauzimanjem Velike Glave lako bi okupirali Skradin i onda s položaja Vuković Podi, Žurića brda i Bićina, mogli tenkovskim i topničkim projektilima ugrožavati ceste prema Šibeniku i preuzeti kontrolu nad vodoopskrbom i elektro sustavom.

Ekskluzivne i dosad nepoznate snimke i dokumente obrane Šibenika, i prvi veliki poraz Ratka Mladića, objavio je portal SibenikIn.

Pripadnici ZNG-a i šibenske specijalne policije uspjeli su se obraniti, a u toj bitci poginuli su Drago Paić, Mladen Protega i Srećko Šokota.

Teško su ranjeni Stipe Jukić i Ivan Rupić – Ćićo, a više je branitelja lakše ozlijeđeno. Pogledajte snimke tih heroja u šibenskoj bolnici nakon bitke. Tijekom bitke na Skradin je palo preko tisuću neprijateljskih projektila raznih kalibara.

Ogorčeni zbog prvih većih ljudskih gubitaka, zapovjednik 113. brigade Milivoj Petković i načelnik šibenske policije Nikola Vukošić, organiziraju žestoki udar na neprijateljske položaje pa 12. rujna izvode uspješan raketni udar na neprijateljsku komandu u Kistanjama.

Akciju je isplanirao i izveo Božo Marković, načelnik stožera 113. brigade, zajedno s pripadnicima 4. bojne 113. brigade te Borisom Dragojevićem i Joškom Govićem.

Te večeri na Yutelu je emitiran prilog o ‘ustaškom artiljerijskom napadu na Kistanje’ i ubijanju civila, starčadi. Bila je to klasična neprijateljska propaganda, što je vidljivo i iz dokumenta Glavnog štaba TO SAO Krajine od 13. rujna 1991. godine gdje je izviješteno da su dvije rakete pale upravo na zapovjedništvo, a štab kasnije premješten na drugu lokaciju.

Napad na Veliku Glavu nastavljen je pa je 13. rujna poginuo i četvrti branitelj u toj akciji, Ante Goleš, a teško ranjen Nenad Juričev. Te noći zarobljen je i neprijateljski kapetan Savo Traživuk.

Iz Dnevnika KOS-a 9. kninskog korpusa, dosad javnosti nepoznatog dokumenta, vidi se kako je hrvatski zapovjednik (podaci poznati redakciji), očito pod dojmom prve veće pogibije branitelja, tražio da ga se strijelja, ‘ali mu 304 naređuje da to ne smije uraditi, nego će da se povuku…’ ‘304’ je bila šifra šibenskog policijskog zapovjednika Gorana Grguričina. (Šifru ‘301’ koristio je Nikola Vukošić)

Nakon tih događaja uslijedilo je primirje.

Neprijatelj se povukao i nije djelovao sve do oko 16 sati 16. rujna, dana kad je u Šibeniku označena prva uzbuna i započela sedmodnevna obrana grada, zauzimanje rogozničkih vojarni, Žirja i nanošenje velikih gubitaka neprijatelju koji je u toj prvoj velikoj bitci u Domovinskom ratu doživio veći poraz.

Iz pisanih i video dokumenata koje danas objavljujemo po prvi put šibenskoj javnosti, vidljivo je kako se propagandni rat vodio od prvoga dana. Yutel javlja o ubojstvu civila, iako je jasno da je pogođen neprijateljski štab, vrlo precizno i čisto, a braniteljsko zapovjedništvo u tim prvim danima rata još ne dopušta osvetničko strijeljanje zarobljenog srpskog oficira.

Obrana Velike glave bila je prva faza obrane Šibenika u rujanskom ratu, a sudionici akcije ističu ogroman značaj zapovjednika Bože Markovića koji je u to doba obučavao branitelje i osobno vodio akcije. On i njegovi suborci posebno su zaslužni za akciju oslobađanja Šibenkog mosta.

Nažalost poginuo je u Unešiću 2. listopada 1991. godine. Pokopan je 4. listopada 1991. godine u rodnom Tomislavgradu, a u oproštojanom govoru je rečeno:

“Zadivio si nas, dragi naš Božo, već svojim prvim akcijama. Znali smo odmah svi mi koji smo tada bili u tvojoj blizini da će biti ploda, da će iz tvojih akcija izaći nešto veliko. A rodilo se više od toga. Rodila se prva velika pobjeda Hrvatske vojske. Svijetom je krenula vijest: Hrvatski Šibenik je obranjen.  Četnici i jugoarmija natjerani su u bijeg.

U toj junačkoj pobjedi najdublje je utkano ime Bože Markovića i svih njegovih bliskih suradnika. Tako je uz ovaj ponosni Tomislavgrad i Šibenik postao mjesto koje će se zanavijek ponositi tvojim imenom i djelom”

G. Matković/Foto:Joško Gović/HVIDRA Sibenik