Kada je konačno hrvatski državni vrh donio odluku čvrsto stisnuti Crnu Goru da konačno vrati oteti školski brod „Jadran“, u crnogorskim medijima izronio je odjednom bivši predsjednik Stjepan Mesić.
PIŠE: Marko Marković/Foto:arhiv/pxll
Mrtav-hladan preko crnogorskih novinara poručio je da s rješavanjem statusa „Jadrana“ i pitanja granice na Prevlake, eto, ne treba žuriti?!
To samo potvrđuje da se naš bivši šef države nikada ozbiljno nije ni htio vratiti slavni jedrenjak u grad pod Marjanom. Taman prije deset godina, tamo negdje u proljeće 2008. godine, primio je na Pantovčaku Mesić grupu bivših kapetana tog broda, tada mahom ljudima u jeseni svog života.
Bili su tu tada i Mesićevi savjetnici.
Uslijedio je razgovor u kojem je svatko od tih iskusnih, sijedih kapetana imao nešto za reći. Rekao je ponešto i Mesić kojemu su ti stari pomorci vjerovali onako kako se vjeruje jednom Predsjedniku. Vjerovali su svom šefu države da će vratiti brod pod čijim jedrima su proveli najbolje godine svojih života.
U međuvremenu, u tom uvjerenju neki su od tih kapetana napustili ovozemaljski svijet. Koju godinu nakon sastanka, pokazat će se da je susret na Pantovčaku bila maskirovka. Predstava.
Čije interese zatsupa Mesić?
Doznaše kapetani naknado za nekakvo pismo crnogorskog predsjednika države Filipa Vujanovića koji Mesićevom nasljedniku, Josipoviću, piše da im je (Crnogorcima,op.a.) Mesić obećao „Jadran“ i da im oko njega neće stvarati probleme. I doista nije.
Ne stvara im probleme ni danas, nego grbavo doslovno veli – neka sve oko „Jadrana“ i neriješene međudržavne granice ostane kako jeste. Dakle, neka brod i dalje ostane u Tivtu, a dio hrvatskog kopnenog i morskog teritorija pod vlašću Podgorice. Tko će znati motive takvih izjava čovjeka koji je bio na čelu hrvatske države dva mandata. Možda da ne izgubi titulu počasnog građanina Podgorice? Vrag će znati…
U ovim danima kada hrvatski državni vrh predvođen ministrom obrane Damirom Krstičevićem doslovno prati svaku pokret oko „Jadrana“, na žalost bučno odzvanja muk političkih predstavnika Hrvata u Crnoj Gori. O ni jednom problemu ti se ljudi ne oglašavaju. Kao da žive spokojno negdje u zelenim planinama Švicarske, pored Ženevskog ili Ciriškog jezera, a ne u državi gdje doslovno biološki izumiru i gdje se konačno valja oglasiti po pitanjima koja se njih tiču. Ili su odlučili izumrijeti u tišini i ne ostaviti iza sebe trag ponosa i dike?
Šutnja crnogorskih Hrvata
Slučaj „Jadrana“, kao velikog spora između Hrvatske i Crne Gore, apsolutno se tiče političkih vođa crnogorskih Hrvata. Upravo zbog šutnje prozvao ih je jedan drugi Hrvat, ugledni bokeljski intelektualac dr. sc. Milomir Abović iz Tivta. On ne pristaje biti dio podrepaške kaste Mile Đukanovića.
Abović u javnom pismu, kojeg su prošli tjedan prenijeli crnogorski mediji, doslovno, među ostalim, o hrvatskim političkim predstavnicima u toj državi kaže: „Njihova reakcija je – kao i gotovo uvijek kad se pojavi neki zaista ozbiljan problem koji se tiče Hrvata u Crnoj Gori – odsustvo reakcije i, što bi kazali domicilni Bokelji, mučanje….Također nitko ne očekuje – a pogotovo nitko od bokeljskih Hrvata – da hrvatske institucije u Crnoj Gori nemaju zvanični stav bukvalno ni oko jednog istinski bitnog problema koji se tiče (i) Hrvata u Crnoj Gori“.
Šteta za tamošnje Hrvate, jer nije vrijeme za šutnju.
S druge strane, hrvatski mediji ne šute o „Jadranu“. Nakon što je naša pop kraljica Vanna odbila pjevati na proslavi 85. rođendana „Jadrana“, taj je brod dobio golem, nezabilježen medijski publicitet, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Ali, kako to obično biva, rijetko viđenu harmoniju oko jednog plemenitog i dobrog cilja, neki remete disonantnim tonovima.
Određenim državnim službama koje analiziraju domaću novinsku scenu u oči upada jedne dalmatinske dnevne novine.
Oni se, naime, od višegodišnjeg promotora povratka broda pod hrvatski stijeg, odjednom pretvorili u glasnogovornika interesa Podgorice i crnogorskog ministra obrane Predraga Boškovića, zvanog Beli orao po njegovoj ratnoj epizodi u Hrvatskoj.
Zagovaraju Belog orla kontra Krstičevića
Pera te novinske kuće, promoviraju ideje „regiona“ o nekakvom zajedničkom, hrvatsko-crnogorskom vlasništvu nad brodom potpuno zanemarujući zdrav um i činjenicu da je „Jadran“ doslovno ukraden. Potpuno se zanemaruje i činjenica da je „Jadranu“ grad Split matična luka. Njegova luka teritorijalne pripadnosti. To je kao dan vidljivo iz Flotne liste bivše JRM.
Oni koji zazivaju zajedničko vlasništvo ne navode primjer broda u svijetu na čijoj se krmi vijore dvije zastave. Neće ni navesti jer takav brod ne postoji.
Posve nekritički prenose i tekstove iz crnogorskih medija o tom brodu u kojima se naglašava njegova pripadnost Crnoj Gori. Čemu takvo ponašanje te tiskovine? Kao da su neki iz te kuće rodbinski i poslovno vezani s Crnom Gorom?
Vrag će znati, možemo samo nagađati…
No, ono što je sigurno, kad smo se najmanje nadali, neki čudni likovi i neke čudne novine interesima vlastite države pucaju u noge. Zbog takvih Đukanović može biti zadovoljan.
