Srpski državljani Aleksandar Cvejić i Marko Pribak stigli u Srbiju nakon što su iz afganistanske prijestolnice evakuirani njemačkim zrakoplovom u Taškent, glavni grad Uzbekistana. Po dolasku u Srbiju ispričali su što su sve morali proći kako bi sigurno stigli u domovinu.
– Kada sam shvatio da je vojni kamp u kojem smo se nalazili okružen s oko 250 talibana, mislio sam da nikada neću stići kući, u Srbiju… Bio sam siguran da će se nešto loše dogoditi, riječi su kojima Marko Pribak opisuje jedan od najtežih dana u svom životu. On se u Kabulu zbog posla našao usred Kabula u trenutku kada su talibani krenuli u pohod na prijestolnicu.
Ističe kako je u tim trenucima njemu i njegovom prijatelju i kolegi Aleksandru Cvejiću, svašta je prolazilo kroz glavu, ali da su, na sreću, dodaje, ostali pribrani.
Marko za portal 24sedam, opisuje trenutak kada su kabulske ulice u jednom trenutku postale simbol panike i straha.
– Sve se izdogađalo u 12 sati. Vojska se samo povukla i talibani su ušli u grad u automobilima i na motorima. Pročulo se kroz grad što se događa i zavladala je opća panika. Svi su počeli bježati, iako su znali da talibana ima u cijeloj zemlji. Potom je većina pohrlila na aerodrom ili je nalazila skrovišta u napuštenim zgradama.
Kada su shvatili što se događa, kontaktirali su čovjeka koji je bio zadužen za sigurnost u jednom veleposlanstvu.
– Kolega i ja radimo za jednu međunarodnu tvrtku i često smo dolazili u Afganistan zbog posla. Samo ove godine sam bio četiri mjeseca i zbog toga smo ostvarili mnoge kontakte s ljudima, koji su nam u ovom trenutku mnogo značili. Pozvao sam poznanika koji je zadužen za sigurnost u jednoj ambasadi, i on nam je savjetovao da ostanemo tu gdje se nalazimo. Ja sam u međuvremenu kupio karte za 17. i 18. kolovoza, ali nakon nekoliko sati ukinuti su svi komercijalni letovi. Ipak smo odlučili otići na vojni aerodrom. Naš prijatelj nas je pozvao tamo, pokupili smo stvari, i otišli – ispričao je Marko Pribak.
Ističe da u tom trenutku nije bio siguran je li to bila dobra odluka.
– Uspjeli smo doći do vojne baze, ali ne i ući u nju. Pokraj nje se nalazio kamp-hotel u koji smo uspjeli ući zahvaljujući dečkima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Oni su nam puno pomogli u tom trenutku i dužan sam im do kraja života. S njima smo proveli dvije noći i čekali smo odobrenje da uđemo u bazu.
A onda je uslijedio jedan od najgorih dana u mom životu. Kada smo ušli u kamp, već sutradan, okružili su nas talibani. Njih više od 250 je okružilo naš kamp i tada sam prvi put pomislio da nikada neću stići kući, bio sam siguran u to. Sva sreća strah nije trajao dugo, jer se ubrzo blizu baze našlo 300 vojnika specijalnih jedinica Velike Britanije koji su ih uspjeli otjerati. Oni su došli napraviti popis za evakuaciju, i već sutradan smo uspjeli pobjeći.
Aleksandar Cvejić jedan je od dvojice državljana Srbije koji su bili u Kabulu
Marko je rekao i da je olakšanje osjetio čim se zrakoplov našao iznad kabulskog tla.
– Taj trenutak ću zauvijek pamtiti. Meni nije bio osjećaj olakšanja kad smo sletjeli u Beograd, već čim smo poletjeli za Uzbekistan. Tada sam znao da smo sigurni, rekao je.
Dodaje i da je zahvalan otpravniku poslova Veleposlanstva Srbije u Indiji koji je nadležan i za Afganistan Siniši Paviću, bez kojeg ništa ne bi uspjeli, kao i tvrtki za koju radi. Ipak, najviše je zahvalan “momcima s Balkana” koji su im pomogli da prebrode ta četiri dana.
– Bog nas je spojio, svatko je imao svoju ulogu, pomagali smo jedni drugima i ostat ću im dužan do kraja života. Ovo je sreća, sreća i Božja pomoć – zaključuje Marko.
Aleksandar Cvejić stigao je Gračanicu u četvrtak navečer gdje su ga dočekali supruga i dijete.
On je rekao da u Kabulu vladaju “strava i užas” i da se “događalo svašta” te da se u Kabulu non-stop puca.
