Oproštajno pismo admirala JNA Vladimira Barovića iz rujna 1991, koje je poslužilo crnogorskim vlastima da se u posljednjem trenutku distanciraju od teških zločina bivše JNA i približe Zapadu, čist je falsifikat! Nema u njemu ni spomena o “agresiji JNA na Hrvatsku protivnoj časti Crnogorca” ili o “prljavom ratu”, pišu beogradske “Novosti”.
Oproštajno pismo koje je admiral sastavio prije samoubojstva na Visu bilo je potpuno drugačije. Naš izvor, koji za sada inzistira na anonimnosti, a na Visu je bio bliski kolega admirala Barovića, iznosi:
– Lažno pismo objavila je u to vrijeme “Slobodna Dalmacija” i odmah je zdušno preuzeto u Podgorici radi manipulacije i admiralom i povijesnom istinom. Nesretni Barović je iza sebe ostavio dvije prosto proširene rečenice na papiru – osobne prirode, a od kolega je tražio da ga pokopaju na otoku Visu, za časnike Jugoslavenske ratne mornarice simbol obrane Jadrana i slobode
Prije nego što je povukao okidač, admiral je sat i četrdeset pet minuta razgovarao telefonom sa suprugom Radmilom i ona je to zapisala u svoju bilježnicu.
U srpnju 2016. godine, kada je Filip Vujanović posmrtno odlikovao admirala Barovića, na prijedlog NVO “Građanska alijansa” i SUBNOR-a i Antifašista Crne Gore, obrazložen citatima iz “Slobodne Dalmacije”, supruga Radmila orden za hrabrost nije htjela prihvatiti, piše srbijanski novinar
Visoki časnik JNA u mirovini, ogorčen je što se zloupotrebom imena pokojnog admirala prekraja i suvremena povijest Crne Gore. On je u rukama držao sporno pismo i tvrdi da u dvije rečenice autentičnog pisma pokojnog admirala ne stoji da je agresija JNA na Hrvatsku za njega bila čin protivan časti Crnogorca i da neće da se bori da bi uništio ljude i narod koji mu ništa zlo nisu učinili , kako se danas navodi.
Nije točan ni navodni drugi razlog zašto je digao ruku na sebe – da “ne može podnijeti okolnosti da ne može ništa učiniti da spasi časnike i mornare u Puli od angažiranja protiv hrvatskog naroda i prljavog rata”, kako je prenijela “Slobodna Dalmacija”, i “da je duboko protivan ratnim planovima generala Veljka Kadijevića i generala Blagoja Adžića”
Ti navodi prvo su se pojavili krajem rujna 1991. u Hrvatskoj a potom su korišteni u obrazloženju “Montenegrina” koji su još od 1996. “crnogorsko čojstvo” tražili u admiralovoj krvi. Original pisma je s Visa prebačen u Beograd u arhivu i našem sugovorniku nije jasno zašto nije pokazan kada je njegova zlupotreba bila u punom zamahu.
– Barović je tražio da ga sahranimo na Visu, što smo i učinili. Ipak, posljednji brod kojim je JRM napustila Vis 1. lipnja 1992. ponio je i njegovo ekshumirano tijelo – kaže naš izvor.
Smrt visokog časnika JRM ne prestaje dijeli Crnu Goru. Poslije retuširanje biografije časnog časnika strahuju sve njegove kolege koje su ratovale 1991.-1995. a danas žive ili dolaze u državu pod Lovćenom. Kako kažu, sudbine generala Borislava Đukića i kapetana bojnog broda Pavla Pantića, koji su uhićeni i ove godine izručeni Hrvatskoj, ne slute na dobro.
– Stav crnogorske službene politike danas je da je “jedini metak ispaljen u ovom ratu na koji Crna Gora može biti ponosna” onaj hitac admirala Vladimira Barovića kojim je on sebi na Visu prekratio život – nastavlja sagovornik “Novosti”.
– Jedno je sigurno, admiral Vladimir Barović je bio častan čovjek i časnik JNA!
Đorđe Pražić, kapetan bojnog broda u mirovini, kaže:
– Čitao sam navodno pismo pokojnog admirala dok sam bio u okruženju ZNG u vojarni u Divuljama 1991. Porazno je djelovalo na naš moral. Admiral Barović na službi u Puli bio je od srpnja do rujna 1991. Kako se sjeća admiral Boško Antić, točno je da je vodio razgovore o napuštanju ljudstva i tehnike vojnopomorskog sektora s gradonačelnikom Pule, ali nije bio taj koji je, kako se tvrdi danas u Crnoj Gori i Hrvatskoj, “bez ijednog incidenta iselio ogroman Pulski garnizon”.
To je učinjeno dosta kasnije pod zapovjedništvom admirala Dušana Rakića, koji je zamijenio Barovića u rujnu iste godine. Barović je bio opozvan s dužnosti zapovjednika vojnopomorske oblasti Pula jer je topove obalne artiljerije uništio tako što ih je gurnuo u more. To se Beogradu nije dopalo i naređeno je vađenje oruđa iz mora. Topovi su izvađeni, a Barović je pozvan na “ribanje” u Beograd. Kako se sjećaju njegovi prijatelji, osjećao se osramoćeno. Admiralu Rakiću, koji je došao da ga zamijeni, povjerio se da razmišlja o suicidu.
– Sreo sam Barovića u Generalštabu, dva dana prije njegove smrti, odmah poslije sastanka kod načelnika Blagoja Adžića, i djelovao je prilično rezignirano – svjedoči Antić.
– Znalo se zašto je kritiziran kod načelnika Generalštaba i to mu je očito teško palo, mada ga je Adžić bukvalno unaprijedio poslije tog sastanka – postavio ga je na dužnost načelnika stožera Komande vojnopomorske oblasti na Visu. To je pozicija koja pripada činu viceadmirala. Adžić ne bi unaprijedio časnika u čiju odanost je sumnjao, ali je poznato i da Adžić nije bio previše taktičan u komunikaciji.
Ove godine pokušano je s krivotvorenjem smrti i drugog crnogorskog admirala Krste Đurovića, koji je poginuo u helikopteru početkom listopada 1991. u blizini Dubrovnika. I za njega su u crnogorskim novinama tvrdili da je ubijen pa ubačen u helikopter. Srećom, preživjeli u udesu još su živi. I to demantiraju.
M.Marković/Foto: Press
