Ravnogorski pokret “Serbioos” i Udruženje izbjeglih, ugroženih i prognanih Srbije poslali su Svetom Arhijerejskom Saboru srpske pravoslavne crkve službeni zahtjev za kanonizaciju generala Dragoljuba Draže Mihailovića.
U molbi su naveli nekoliko obrazloženja svojih zahtjeva, između ostalog “mučeničku smrt Mihailovića”, njegovo “očuvanje kršćanskih načela” i “narodno poštovanje”. Tvrde i da je Draža Mihailović “ostao upamćen kao simbol žrtve, odanosti otadžbini i kršćanskim vrijednostima”.
U zaključku navode kako vjeruju da bi “kanonizacija generala Mihailovića kao svetitelja dodatno osnažila naš narod u borbi za duhovne vrijednosti i očuvanje naše vjere”.
Dragoljub Draža Mihailović je bio pukovnik vojske Kraljevine Jugoslavije. Nije priznao kapitulaciju jugoslavenske vojske u travnju 1941. pa se povukao na Ravnu goru (zapadna Srbija), gdje je postao organizator i zapovjednik četničkih postrojba, zbog čega ga je jugoslavenska vlada u emigraciji priznala kao zapovjednika svoje (ustaničke) vojske u domovini.
Godine 1941. je promaknut u čin generala, a 1942. imenovan ministrom vojske. Međutim, od jeseni 1941. otvoreno je surađivao s Nijemcima i njihovim saveznicima.
Njegovi su sljedbenici počinili brojne zločine nad političkim neistomišljenicima i protivnicima, a na području BiH i Hrvatske provodili etničko čišćenje nesrpskog naroda. Zbog toga je 1943. izgubio potporu Saveznika, a 1944. njegove postrojbe razbili su partizani. On se spasio bijegom u istočnu Bosnu. Ondje se krio do 1946., kada je uhićen.
Na javnome procesu pred Vojnim sudom u Beogradu osuđen je kao ratni zločinac na smrt i strijeljan. Oduzeta su sva građanska prava, a za njegovo grobno mjesto nikad se nije doznalo.
Odlukom Višeg suda u Beogradu u svibnju 2015. godine Draža Mihailović je rehabilitiran te je osuđujuća presuda protiv njega proglašena ništavom.
Vlasti u Srbiju su i službeno su revidirale uloga četnika u Drugom svjetskom ratu, a zakona o izjednačavanju prava četnika i partizana usvojen je 2004. godine.
Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić u rujnu ove godine je najavio i službenu inicijativu za izgradnju spomenika četničkom vojvodi Draži Mihailoviću u parku Terazijska terasa
U listopadu prošle godine u Beogradu otvorena Spomen soba u kojoj je postavljen spomenik vođi četničkog pokreta Dragoljubu “Draži” Mihailoviću. Spomen soba je na mjestu obiteljske kuće Mihailovića u Bregalničkoj ulici, a spomenik je otkrio akademik Matija Bećković.
Igor Braunović, zastupnik u Parlamentu Srbije, koji stoji iza ove akcije, rekao je da mu je otvaranjem spomen sobe ostvaren dječački san. “Draža Mihailović se vratio kući. Mi smo se vratili vjeri i naciji kao što se Draža vratio kući”, rekao je Braunović.
Akademik Matija Bećković je rekao da je „onaj koji je ubio Mihailovića i ostavio ga bez groba, sahranjen na glavnom brdu glavnog grada srpskoga naroda“, a i nitko ne pita po kom zakonu je to učinjeno.
Prema ocjeni Bećkovića, Mihailović nema premca među srpskim velikomučenica, a “prije linčovanja ponavljao je da nikada, nigdje i ni pod koju cijenu pod njegovom komandom nije bilo suradnje s okupatorom“.
Povjesničar Milivoj Bešlin za N1 je rekao da je Draža Mihailović bio simbol okupacije i izdaje zemlje, a za otvaranje muzeja u Beogradu rekao da je – povijesni falsifikat.
“Taj događaj vidim kao pokušaj izrugivanje povijesti, negiranje žrtava i pokušaj da se prošlost prilagodi dnevnim političkim potrebama aktualnog režima”, istakao je Bešlin.
Govoreći o odluci suda o rehabilitaciji generala Jugoslovenske vojske u otadžbini naveo da se tu radi o političkoj, a ne pravnoj odluci.
Spomen soba i spomenik Draži Mihailoviću postavljeni su u privatnom prostoru pa za to nisu trebali dopuštenje gradskih vlasti.
M. Marković/Foto: pxll
