Ruske pogubne akcije na Balkanu imaju za cilj potaknuti povijesne napetosti i iskoristiti val malodušja zbog neuspjeha EU-a da se angažira.
Balkan je u opasnosti i potrebno je odlučno suočavanje sa zloćudnim utjecajem Rusije prije nego što bude prekasno, ocijenio je u tekstu za Kyiv Post Orhan Dragaš, srpski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose, osnivač i direktor Međunarodnog instituta za sigurnost sa sjedištem u Beogradu.
Desetljećima je, kako navodi, Balkan bio žarište geopolitičkih napetosti, regija čije su je povijesne složenosti i etnički sukobi učinili plodnim tlom za manipulaciju izvana.
Tijekom posljednjeg desetljeća, Rusija se etablirala kao izuzetno remetilačka sila, tvrdi Dragaš, koristeći svoj utjecaj za destabilizaciju Balkana, potkopavanje europskog jedinstva i izazivanje zapadnih demokracija. Međutim, unatoč sve brojnijim dokazima o zloćudnim aktivnostima Moskve, i dalje je zabrinjavajuće samozadovoljstvo među zapadnim silama, čije nedjelovanje riskira prepuštanje ove vitalne regije agresivnom protivniku.
Pritom ruski interes za Balkan nije ni nov ni slučajan, već je to proračunata komponenta njezine šire vanjskopolitičke agende usmjerene na očuvanje njezine sfere utjecaja, projiciranje moći i destabiliziranje Europe. Balkan, sa svojom mješavinom povijesnih sukoba, etničkih podjela i političke nestabilnosti, smatra autor, predstavlja idealnu pozornicu za kremaljsku strategiju upravljanog kaosa.
Izazivanje razdora i stvaranje NJE podjela
Poticanjem nestabilnosti u regiji Rusija želi postići nekoliko strateških ciljeva. U prvom redu, Moskva ima za cilj spriječiti potpunu integraciju balkanskih zemalja u zapadne institucije kao što su NATO i Europska unija. To je bilo očito u glasnom protivljenju Rusije širenju NATO-a tijekom pristupanja Crne Gore 2017. i Sjeverne Makedonije 2020. godine, a obje zemlje su se suočile s nizom kampanja dezinformiranja i tajnih operacija koje je orkestrirala Moskva.
Drugo, Kremlj koristi Balkan kao točku pritiska da oslabi i podijeli EU. Zamor od proširenja EU-a i percipirana ravnodušnost europskog bloka prema regiji Balkana, stvorili su prostor Rusiji da se predstavi kao alternativni partner, osobito u zemljama poput Srbije, gdje su proruski osjećaji iznimno jaki. Držeći Balkan u stanju stalne neizvjesnosti, Moskva se nada iskoristiti podjele unutar EU-a, potaknuti neslogu među državama članicama i na kraju potkopati europsku koheziju.
Na koncu, navodi srpski ekspert, akcije Rusije na Balkanu služe kao poligon za njezinu širu taktiku hibridnog ratovanja. Moskva usavršava svoje tehnike utjecaja, u rasponu od kibernetičkih napada do kampanja dezinformiranja, i primjenjuje ih na druge dijelove svijeta, uključujući istočnu Europu i Bliski istok. Stoga je Balkan ne samo meta, nego i laboratorij za ruske maligne aktivnosti.
Ruske metode na Balkanu su višestruke, kombinirajući čvrstu moć sa sofisticiranom taktikom meke moći. Kremlj je koristio širok raspon sredstava, uključujući energetsku ovisnost, političku korupciju i agresivnu propagandu, kako bi učvrstio svoj utjecaj i postigao svoje ciljeve.
Rusija je, ističe Dragaš, ovladala umijećem dezinformiranja na Balkanu, iskorištavajući fragmentirani medijski krajolik regije i slabu institucionalnu otpornost. Ruske dezinformacije primarno ciljaju na Balkan, svakodnevno šireći stotine lažnih vijesti i teorija zavjere kako bi se potaknulo antizapadne osjećaje i produbilo društvene podjele, navodi Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS). Ruski državni mediji poput Sputnika i RT-a uspostavili su snažna uporišta u regiji, emitirajući sadržaje kojima se veliča ruska moć, omalovažava i podcjenjuje Zapad i potiče nacionalistički žar.
Energetska ovisnost još je jedno moćno oružje u arsenalu Moskve. Rusija je i dalje dominantni opskrbljivač prirodnim plinom u slučaju nekoliko balkanskih zemalja, uključujući Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, te koristi ovu ovisnost za izvršavanje političkog utjecaja. Primjerice, Srbija, koja je gotovo u potpunosti ovisna o ruskom plinu, nije poštivala sankcije EU-a protiv Moskve. Kremlj je također uložio velika sredstva u projekte energetske infrastrukture, poput plinovoda, koji rusku energiju proteže duboko u srce Balkana.
Ravnodušnost i tromost Zapada
Rusija je sustavno njegovala odnose s političkim saveznicima na Balkanu kroz kombinaciju financijskih poticaja, političke podrške i tajnih operacija. Ovaj utjecaj je najočitiji u Srbiji i srpskom entitetu Republika Srpska u BiH, gdje je Moskva izgradila snažne veze s nacionalističkim čelnicima koji podupiru protuzapadnu retoriku i politiku.
Unatoč jasnim namjerama i operacijama Kremlja na Balkanu, odgovor SAD-a i EU bio je, kako ocjenjuje Dragaš, krajnje neadekvatan. Umjesto da se izravno suoče s malignim aktivnostima Moskve, zapadne su sile često sporo reagirale, sputane vlastitim unutarnjim podjelama i zaokupljene drugim globalnim krizama. Ovaj nedostatak odlučnosti samo je ohrabrio Rusiju, omogućivši joj da produbi i ojača svoje uporište na Balkanu i proširi svoj utjecaj.
EU posebnu krivicu snosi kada je u pitanju strateško zanemarivanje. Iako je Bruxelles balkanskim zemljama ponudio nejasna obećanja o budućem članstvu, nije uspio isporučiti koherentnu i vjerodostojnu strategiju proširenja. Zbog toga je regija postala ranjiva na ruske manipulacije i razočarana izgledima europske integracije.
U međuvremenu, SAD je u velikoj mjeri gurnuo Balkan na periferiju svojih vanjskopolitičkih prioriteta, fokusirajući se umjesto toga na suprotstavljanje ruskoj agresiji u Ukrajini i jačanje istočnog krila NATO-a. No, ignoriranjem Balkana, ukazuje srpski stručnjak, Washington riskira stvaranje novog fronta u borbi protiv ruskog utjecaja.
Kako bi se suprotstavili zloćudnom utjecaju Rusije na Balkanu, Sjedinjene Države i Europska unija prvo moraju priznati hitnost prijetnje i pokazati obnovljenu predanost regiji. To zahtijeva pomak s trenutačne reaktivne pozicije na proaktivnu strategiju, koja se bavi temeljnim uzrocima nestabilnosti i jača demokratsku otpornost.
EU i SAD, navodi srpski stručnjak, moraju razviti koherentnu i koordiniranu strategiju koja daje prioritet Balkanu kao ključnom geopolitičkom bojnom polju. Ova strategija trebala bi obuhvatiti političku, gospodarsku i sigurnosnu dimenziju, koristeći sve raspoložive alate za suprotstavljanje ruskom utjecaju, od diplomatskog pritiska do financijske pomoći. Kako bi se borio protiv ruskih dezinformacija, Zapad mora ulagati u jačanje neovisnih medija, a to prije svega uključuje financiranje inicijativa za provjeru činjenica, potporu istraživačkom novinarstvu i promicanje medijske pismenosti kako bi se građanima pomoglo razlikovati istinu od propagande.
Ulozi najveći mogući
Također, potrebno je da EU i SAD brže i učinkovitije rade na smanjenju ovisnosti Balkana o ruskim energentima, ulažući u projekte obnovljive energije i razvoj infrastrukture.
Države članice NATO-a i EU-a trebale bi povećati sigurnosnu suradnju s balkanskim zemljama, pružajući obuku, razmjenu obavještajnih podataka i vojnu pomoć u borbi protiv ruske taktike hibridnog ratovanja. To bi prije svega trebalo uključivati jačanje kibernetičke obrane i jačanje otpornosti na dezinformacije i uplitanje u izbore.
Ulozi ne mogu biti veći, ističe Dragaš. Ako SAD i EU ne uspiju odlučno djelovati, riskiraju gubitak Balkana od strane neprijateljske sile koja nastoji potkopati njihove vrijednosti, interese i sigurnost. Balkan, koji je već sada leglo povijesnih nezadovoljstava i etničkih napetosti, lako bi mogao postati iduća žarišna točka u ruskoj kampanji destabilizacije Europe.
“Povijest nije slučajnost. Put do stabilnosti i mira zahtijeva jasnu odlučnost i svrhovit angažman”, citirao je srpski stručnjak legendarnog stratega Zbigniewa Brzezinskog, upozoravajući da je vrijeme samozadovoljstva prošlo.
Zapad, ističe, mora shvatiti realnost zloćudnog utjecaja Rusije na Balkanu i poduzeti hrabru, odlučnu akciju prije nego što bude prekasno. “Neuspjeh da se to učini ugrožava ne samo budućnost Balkana, već i ukupnu stabilnost i sigurnost Europe. Sat otkucava i sada je trenutak za odlučnu akciju SAD-a, EU-a i Velike Britanije”, upozorio je za Kyiv Post Orhan Dragaš.
O AUTORU:
Dr.Orhan Dragaš 
je 2012. doktorirao na Europskom univerzitetu u Bruxellesu na temu „Suvremeni sustavi nacionalne sigurnosti i obavještajno-sigurnosna zajednica“. Postdoktorsko usavršavanje nastavio je na Londonskoj školi ekonomskih i političkih nauka (LSE), na Yale Universitety u New Havenu (SAD) i na britanskom Oxfordu.
Osnivač je Međunarodnog instituta za sigurnost u Beogradu.Dr. Dragaš se bavi istraživanjima i konzaltingom u oblasti politike, sigurnosti i međunarodnih integracija, posebno EU i NATO. Oženjen Nenom s kojom ima četvero djece, kći Anđelu i sinove Luku, Andreja i Stefana.
