Tekst dr. Aleksandra Sekulovića “Šta je bila „Oluja“, , objavljen je dva mjeseca prije oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, a tek je prije tri godine zaživio u javnom prostoru i na društvenim mrežama.
U časopisu “Helsinška povelja”, glasilu Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji (broj 167–168;( rujan /listopad 2012.) koji uređuje Sonja Biserko, objavljen je tekst Aleksandra Sekulovića Šta je bila „Oluja“.
Dr. Aleksandar Sekulović, pravnik po obrazovanju i potpredsjednik Saveza antifašista Srbije, autor je knjige “Rehabilitacija Draže Mihailovića – Političko nasilje nad istinom i pravom”.
Sekulićev tekst o “Oluji” u Srbiji je dočekan na nož zbog stava da je Oluja bila legitimna vojna operacija, a da su “ubijeni Srbi žalosna činjenica, a ne zločin” te da je za njhovo stradadnje kriv “onaj tko je rat započeo”.
“Bez obzira je li broj stradalih srpskih civila bilo 116, 681 ili 1205, to je u svakom slučaju žalosna činjenica, ali ne i zločin. Ta činjenica je posljedica zločina, tj. posljedica rata koji je sam po sebi zločin, a odgovornost za stradanje civila na bilo kojoj strani pada na onoga tko je započeo rat. Tko god započinje rat zna da svaki rat neizbježno izaziva stradanje civila i da su civilne žrtve često brojnije od vojnih.
Prema tome, onaj tko započinje rat unaprijed zna da će njegovo stanovništvo stradati, ali se svejedno odlučuje za rat radi ostvarenja nekih političkih ciljeva. A neuspjeh u ostvarivanju tih ciljeva, gubitak rata i stradanje agresorovog civilnog stanovništva nisu nikada u povijesti bili definirani kao zločin suprotne strane”, napisao je Sekulović.
Bijes u Srbiji izazvalo je i Sekulovićevo priznavanje legitimnosti Oluje:
“Nemoguće je da Srbija ne zna da ‘Oluja’ i ‘Bljesak’ predstavljaju, sa stanovišta međunarodnog prava, legitimne vojne operacije radi oslobađanja državne teritorije zaposjednute od strane neke druge države uz pomoć pobunjenog lokalnog stanovništva.
Cjelokupna međunarodna zajednica smatra te operacije legitimnim i u skladu s međunarodnim pravom, pa zato Srbija svojim nepriznavanjem tih operacija stavlja samu sebe s one strane međunarodnog prava.”
Autor se tu ne zaustavlja. Piše da Srbi popravljaju svoj imidž tako da kvare imidž Hrvatima
“Raskidanje svih veza s Hrvatima predstavlja još uvijek osnovni nacionalni cilj u interpretaciji dominirajućeg srpskog nacionalizma. A, nema boljeg načina za to nego da se stalno i žestoko ukazuje helsinška povelja Srpsko-hrvatske kontroverze na ‘genocide’ koje su Hrvati počinili nad Srbima, iz čega logično, proizlazi da su Hrvati najveći neprijatelji Srba…
Drugi cilj srpskog nacionalizma jeste da se negativan imidž Srbije iz perioda 1990.-2000., popravi tako što će se kvariti imidž Hrvatske..
A, za to ne postoji bolji način od kvarenja imidža Hrvatske i njegovog svođenja na imidž Srbije. To se može postići tvrdnjom da su i Hrvati činili zločine, da su i Srbi stradali isto koliko i Hrvati te da, jednom riječju, nema nikakve razlike između Srbije i Hrvatske.
Zaključak iz svega toga bio bi da međunarodna zajednica treba Hrvatsku tretirati isto kao i Srbiju (sankcije, prijem u EU i sl), a prije svega da Haaški tribunal osudi za ratne zločine isto onoliko Hrvata koliko i Srba…”
Cijeli tekst Aleksandra Sekulovića koji je objavio Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, u Helsinškoj povelji, možete pročitati OVDJE.
M.Marković/Foto: YouTube
