Čkalov je 1937. godine izveo rekordno dugačak let iz Moskve u SAD.
Zahvaljujući samovoljnom temperamentu napravio je sjajnu karijeru u zraku, ali je stvarao i mnogo problema, što je na kraju imalo fatalan ishod.
Svojeglav, ali omiljen
Probni pilot Valerij Čkalov (1904.-1938.), Heroj Sovjetskog Saveza. Poginuo je 15. prosinca 1938. godine za vrijeme prvog probnog leta u novom lovcu I-180. Sputnik
Čkalov je rođen 1904. godine u seoskoj obitelji. Kao dječak je zajedno s ocem radio na parobrodu. Prvi put u životu je vidio avion 1919., kada je imao 15 godina. Od tada je maštao da postane pilot.
Iste godine se prijavio u Crvenu armiju i počeo učiti bravarski zanat u tvornici vojnih aviona. Bio je to prvi korak u karijeri najslavnijeg pilota Sovjetskog Saveza.
Već 1924. godine Čkalov je bio iskusan pilot lovačkog aviona i u tom je svojstvu upućen u avionsku eskadrilu u Lenjingrad (danas Sankt-Peterburg). Upravo je tu njegova svojeglavost počela dolaziti do izražaja.
Brzo se pročuo kao čovjek koji voli riskirati. Bio je umiješan u mnoge vrlo opasne letove. Prema jednoj vrlo rasprostranjenoj, ali još uvijek nepotvrđenoj priči, jednom je proletio avionom ispod mosta. Ta epizoda je prikazana u filmu o Čkalovu snimljenom 1941. godine.
Često je pravio ispade, ali je isto tako često bilježio i trijumfalne uspjehe. Bio je čak uhićen i isključen iz redova Crvene armije, ali je ubrzo zatim sudjelovao u moskovskoj paradi povodom 10. godišnjice Oktobarske revolucije 1927. godine. Na kaznu zatvora je osuđen zato što je avionom naletio na dalekovod, da bi poslije samo šest dana bio pušten poslije intervencije Centralnog komiteta Komunističke partije SSSR-a.
Čkalov je bio toliko slavan da je uživao “bianco povjerenje” sovjetskog rukovodstva, naročito poslije rekordnog leta koji je izveo po osobnom nalogu Josifa Staljina.
Iz SSSR-a u SAD preko Južnog pola
Ponovo je primljen u redove Crvene armije 1930. godine te je rehabilitiran kao probni pilot.
Čkalov je 1936. godine prihvatio prijedlog dvojice prijatelja, također pilota, da izvede najveći podvig u životu – da bez ateriranja preleti iz SSSR-a u SAD. Te tridesete godine su i inače bile prepune velikih dostignuća u zraku, ali ipak je ovaj pothvat bio krajnje rizičan, jer nijedan avion tada nije bio dovoljno pouzdan za tako dugačak i izazovan let.
Ali izgleda da je upravo taj preveliki rizik i potaknuo Čkalova da prihvati izazov i obrati se rukovodstvu SSSR-a s molbom da mu odobri let.
Josif Staljin je dao odobrenje pilotima, ali je ipak promijenio putanju i odredio da konačno odredište bude ruski dalekoistočni grad Petropavlovsk-Kamčatski. Čkalov i njegovi kolege su uspješno izveli taj pothvat. Proveli su u zraku 56 sati i prevalili oko 9000 kilometara.
Sovjetsko rukovodstvo je bilo prezadovoljno tim uspjehom te je u njemu vidjelo “propagandni potencijal”. Staljin je osobno dočekao pilote po njihovom povratku u Moskvu i osobno poklonio Čkalovu avion Po-2 “Polikarpov”, a ujedno je njemu i ostalim članovima posade dodijelio zvanje Heroja Sovjetskog Saveza.
Odvažni pilot je iskoristio svoj novi status i utjecao na Staljina da dobije odobrenje za “let snova” iz Moskve u Vancouver (država Washington, SAD), preko Sjevernog pola. Staljin je ovoga puta popustio i dao dozvolu.
Čkalov je poleteo 18. lipnja 1937. godine. Poslije 63 sata provedena u zraku sletio je na američko tlo, što je izazvalo euforiju među Amerikancima. Piloti su dočekani kao heroji. Čak ih je i predsednik SAD-a Franklin Delano Roosevelt primio u Bijeloj kući.
Čkalov se vratio kući kao narodni heroj kojeg je obožavala cijela nacija na čelu s njezinim liderom.
Posljednji let
Legendarni Heroj Sovjetskog saveza poginuo je u avionskoj nesreći 15. prosinca 1938. godine. Toga dana je stigao na moskovski aerodrom kako bi isprobao novi ogledni primjerak lovačkog aviona I-180 “Polikarpov”.
Kasnije je istraga zaključila da je Čkalov zanemario protivljenje pojedinih inženjera, jer se znalo da avion ima još dosta nedostataka. Bez obzira na sve to, on se vinuo u nebo.
Poslije nekoliko minuta leta motor je otkazao i avion se srušio izvan aerodroma. Čkalov je odmah prebačen u bolnicu, ali je ubrzo zatim podlegao povredama.
Staljin je osobno obaviješten o tragičnom događaju. Uhićeni su mnogi inženjeri koji su radili na ovom avionu.
Posljednje Čkalovljeve riječi su, navodno, bile: “Nemojte nikoga kriviti. Ja sam kriv za ovo.”
Valerij Čkalov je u svojoj karijeri testirao preko 70 vrsta aviona. Pokopan je na Crvenom trgu ispred zidina Kremlja kao narodni heroj.
