Haški sud osudio je danas nekadašnje čelnike Službe državne sigurnosti Srbije – Jovicu Stanišića i Franka Simatovića – na po 12 godina zatvora zbog zločina nad nesrpskim stanovništvom 1992. godine.
Haaško tužiteljstvo za Mloševićeve obavještajce tvrdilo da su bili ključna veza između političkog i vojnog vrha u Beogradu te paravojnih i postrojba JNA koje su činile stravične zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Tužiteljstvo je tražilo doživotni zatvor, a obrana oslobađajuću presudu. Na ovu presudu je moguće uputiti žalbu.
U Hrvatskoj presudu su mnogi stručnjaci odmah protumačili kao praktički oslobađajuću. Jer dvojac nije osuđen ni za što u Hrvatskoj, a od svih općina u BiH koje su bile obuhvaćene optužnicom odgovornost im je utvrđena samo za pomaganje u počinjenju ratnih zločina u Bosanskom Šamcu.
Nezadovoljstvo je priopćenjem izrazilo ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske jer, kako se navodi, presuda „ne odražava ratna događanja i stvarne uloge Stanišića i Simatovića tijekom velikosrpske agresije“ na Hrvatsku i BiH.
„Ovakva odluka izaziva nezadovoljstvo i jer je u presudama protiv Milana Babića i Milana Martića za zločine počinjene na državnom području Republike Hrvatske, utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata u kojem su uz najviše dužnosnike Republike Srbije, predvođene Slobodanom Miloševićem, sudjelovali i Jovica Stanišić i Franko Simatović“, priopćeno je.
Premijer Andrej Plenković je kazao da su “Stanišić i Simatović bili među ključnim ljudima za provođenje velikosrpske politike, za agresiju na Hrvatsku i BiH, da su sudjelovali u najstrašnijim zoličnima. Vjerujemo da će u žalbenom postupku Rezidualni mehanizam uzeti u obzir njihovu ulogu u tim procesima na adekvatan način. Pozdravljamo osuđujuću presudu, ali ne možemo biti zadovoljni s obzirom na njihovu ulogu 90-ih godina, da je time donesena pravedna presuda”
“Svima koji su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji nijedna kazna nije adekvatna pa ni Simatoviću i Stanišiću koji su odgovorni za smrt tisuća ljudi, rekao je Nazor, dodajući kako odluku o visini kazne prepušta pravnicima.
Ovdje je puno nelogičnosti. Nisu, kažu, mogli dokazati izvan svake sumnje da su Simatović i Stanišić dijelili ciljeve zajedničkog zločinačkog pothvata. A po čemu su zaključili, primjerice, u postupku generalu Praljku i ostalima, upitao je Nazor. To je neuvjerljivo, nevjerodostojno, a rekao bih da je i sramotno”, kazao je dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
U objašnjenju presude tročlano vijeće u objašnjenju presude ipak potvrđuje kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački pothvat kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo za koji su Stanišić i Simatović znali, no da nije pronađeno dovoljno dokaza ga su ga i pomagali.
“Upravo izrečena presuda može biti izvrstan temelj za ratnu odštetu od susjedne države. To ne treba zanemariti i Hrvatska treba oformiti tim pravnih stručnjaka koji će početi raditi na tekstu tužbe”, objavio je ustavno pravni stručnjak dr. Mato Palić, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku.
Sličnog stav je Pero Kovačević, pravni ekspert Haaškog suda, koji je zadovoljan činjenicom da je u presudi navedeno postojanje Udruženog zločinačkog pothvata te da je ova presuda temelja za traženje ratne odštete od Beograda.
Stanišić i Simatović će ostati u pritvoru u Haagu dok se ne organizira njihovo prebacivanje na mjesto gdje će je izdržavati, rekao je predsjednik sudskog vijeća Hall.
Stanišić i Simatović uhapšeni su tijekom operacije “Sablja”, poslije ubojstva srbijanskog premijera Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. godine i nedugo nakon toga prebačeni u Den Haag.
M. Marković/Foto: N1
