Nakon Mimohoda na Jarunu 30. svibnja 1995., proturaketni sustav S-300 prozvan je “Beograđanka” jer je mogao dohvatiti glavni grad iz kojeg je vođena agresija na Hrvatsku.
Velikim obratom okončan je maratonski sudski proces između Hrvatske i sesvetskog poduzetnika Zvonka Zubaka, prema kojem mu država mora u roku 15 dana vratiti proturaketni sustav S-300 ili 200 milijuna američkih dolara za zateznim kamatama od 1997., doznajemo na Županijskom sudu u Zagrebu.
Oružje je nabavljeno 1994. na crnom tržištu, u vrijeme trajanja embarga Ujedinjenih naroda za uvoz oružja, a za koji se trenutačno uopće sa sigurnošću ne zna gdje je. Zato je teško izvediv dio iz nepravomoćne presude o vraćanju oružja ili njegovih dijelova, koji su pokazani na mimohodu 1995.
Spor je trajao 22 godine i njime je preinačena nepravomoćna presuda zagrebačkog Općinskog građanskog suda, koji je Zubakovu tužbu odbio u cijelosti.
Tijekom godina se pričalo sve i svašta o sudbini sustava S-300, koji, valja napomenuti, nije bio potpun, pa nije ni mogao biti stavljen u upotrebu. Tako je potpisnik ovih redova od dužnosnika u Ministarstvu obrane svojedobno čuo priču da su dijelovi sustava u skrivenom vojnom skladištu na teritoriju Hrvatske, ali se često u javnosti moglo čuti i da je on davno predan ili prodan Amerikancima da ga proučavaju, s obzirom na to da je riječ o vrlo kvalitetnom ruskom sustavu za svoje doba.
Ukupni dug i do milijardu dolara
Ako sustav više nije u hrvatskim rukama, onda će država teško ispuniti dio presude koji govori o njegovu vraćanju Zubaku, nego će morati platiti 200 milijuna dolara, plus zatezne kamate, s kojima bi ukupni dug mogao biti i do milijardu dolara.
Zubak je na sudskom ročištu u rujnu ove godine, ispričao kako je došlo do nabave sustava S-300. Rekao je da je tadašnji načelnik Glavnog stožera, general Janko Bobetko tražio neko oružje kojim bi se mogao gađati Beograd.
“Ali moj prijatelj, šef NATO-a, rekao mi je da ne smijemo biti viđeni kao napadači, već da nam treba neko obrambeno oružje. Ja sam to iskomunicirao s hrvatskom stranom i oni su se složili pa sam se zaputio u Rusiju da bih vidio je li to moguće”, ispričao je tada Zubak.
Uz pomoć Libije nabavljen od Rusije
“Ruski ministar obrane Pavel Gračev mi je rekao kako je nemoguće da Hrvatska dobije sustav S-300, pa sam otišao u Jeljcinov kabinet gdje mi je Jeljcinov savjetnik Sergej Volkov rekao da bi bilo moguće da sustav S-300 ipak prodaju Libiji.
Otišao sam u Libiju gdje nam je Gadafi odobrio libijski certifikat krajnjega korisnika s kojim smo mogli zatražiti od Rusa S-300′, ispričao je tada Zubak, koji je tvrdio da je 200 milijuna dolara bila povoljna cijena jer da je Iran 1994. identični sustav, s manjem brojem raketa, platio 290 milijuna dolara.
Hrvati ga prozvali “Beograđanka”
Nabavljeni sustav S-300 pokazan je javno na mimohodu Hrvatske vojske na zagrebačkom Jarunu 1995., ali njegov je učinak bio samo psihološki, jer nikad nije kompletiran i stavljen u upotrebu.
No svoju ulogu je odigrao, a u medijima je, nakon Mimohoda na Jarunu 30. svibnja 1995., proturaketni sustav S-300 prozvan je “Beograđanka” jer je mogao dohvatiti glavni grad iz kojeg je vođena agresija na Hrvatsku. Špegelj je ranije prijetio Srbima prijetio da će im razoriti kemijsku industriju Zorka Šabac ako ispale i jednu granatu na Zagreb.
Javna je tajna da je sustav otišao iz Hrvatske (vjerojatno 2004.) te da je dan na uvid najzainteresiranijima – SAD-u i Izraelu.
Tijekom 2017. godine tadašnju ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov tražio je potvrdu informacije objavljene u medijima da je sustav iz Hrvatske isporučen u treću zemlju, ni službeno nisu potvrđene okolnosti cijelog slučaja.
Neslužbeno se može čuti da je tijekom isporuke sustava S300 s Rusijom sklopljen ugovor koji Hrvatskoj zabranjuje bilo kakvo upoznavanje (špijuniranje) sustava S-300 od treće strane.
M.Marković /Foto:Press
