Dinamo je u 12. kolu SuperSport HNL-a gostovao kod Gorice i izgubio preokretom s 2:1. Osim po prvoj, mnogi kažu i povijesnoj pobjedi Gorice protiv Dinama, o utakmici će se govoriti i zbog transparenta i pjesama koje su navijači Dinama pjevali na stadionu.
Sredinom drugog poluvremena navijači Dinama pjevali su stihove ustaške budnice: “Korak ide za korakom, mlad ustaša pod barjakom. Boj se bije, bije, ustaški se barjak vije za slobodu i za dom, hrvatski dom.”
Uz skandiranje “Oj Hrvatska, nezavisna država”, vidljivo je istaknut i transparent na kojem je pisalo: “Lijepo ih je, lijepo ih je naučila majka”. Riječ je o stihu iz pjesme “Korak ide za korakom”, poznate i kao “Istrčale zagrebačke frajle”.
Istu pjesmu su pjevali i navijači na Opus areni na susretu između Hrvatske i Turske. Oni su uhićeni i u vrlo kratkom roku osuđeni, a u navijačkim redovima se proširila navodna vijest da je riječ o članovima vinkovačkih Ultrasa. Boysi su na ovaj način izrazili podršku navijačima Cibalije
Pjesma “Korak ide za korakom” ili “Istrčale zagrebačke frajle” samo su neke od inačica Domobranska koračnice “Marširala, marširala Jelačića vojska” nastaloj još u 19. stoljeću
“Marširala, marširala Jelačića vojska” je hrvatska vojna koračnica nepoznatog autora koja je bila u uporabi u raznim hrvatskim vojnim postrojbama u 19. i 20. stoljeću. Smatra se da je nastala u 53. pješačkoj pukovniji austrougarske vojske koju je utemeljio barun Franjo Trenk. Izvorno se pjevala kao “Marširala, marširala pedesetitreća”, a pjeva o događajima iz 1848.
Postoje brojene inačice te pjesme Hrvatski su je domobrani tijekom vremena Austro-Ugarske pjevali s drukčijim početnim stihovima – od “Marširala, marširala, domobranska vojska/garda/dvadeset i peta”, prema 25. domobranskoj pješačkoj pukovniji. Ima i slobodnijih inačica poput “Marširale, marširale, puce uz vojnike”.
Te dvije zagrebačke domobranske pukovnije ( 25. i 53.) poznate su i po dva važna datuma iz nacionalne povijesti. Obje su bile na Markovu trgu, demonstrativno skinule austro-ugarske odore i stavile hrvatsko znakovlje kad je proglašena Država SHS 29. listopada 1918. godine i stavile se na raspolaganje Narodnom vijeću.
Te dvije pukovnije su i 5. prosinca 1918. došle na Jelačićev trg u Zagrebu prosvjedovati protiv monarhije i ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS nakon završetka Prvog svjetskog rata. Vojnici, kojima se pridružio veliki broj građana, razvili su hrvatske trobojnice i skandirali Republika i Hrvatska. Čim su došli na Jelačićev trg na njih je otvorena puščana i mitraljeska vatra s krovova okolnih zgrada.
Na njih je pucano po zapovjedi Grge Anđelinovića, djeda Vesne i Zorana Pusića. U sukobu je ubijeno 13, a ranjeno 17 ljudi, što je poznato pod nazivom Prosinačke žrtve.
U bosanskoj inačici iz vremana Prvog svjetskog rata, pjesma se izvodi sa stihovima “Marširala, marširala prva regimenta”, a dostupan je tonski zapis iz 1916. u kojoj tu pjesmu izvodi Edhem Lojo iz Foče, vojnik 1. bh pješadijske regimente u sastavu Austro-ugarske vojke. U toj pjesmi su “Istrčale, istrčale Sarajevske frajle”, a brajak koji se nosi je crven-beli-plavi.
Tekstualni dio koračnice često se mijenjao prilagođavajući se vremenima, prilikama i vojskama. U međuratnom razdoblju pjesma su preuzeli članovi Hrvatske seljačka zaštite, pjevali su „Marširala Mačekova garda“, a pjesma je bila zna kao “Mačekova koračnica“
Tijekom Drugog svjetskog rata pjevala se uz dosta drukčije riječi, koje su spominjale Ustaše, a počinjala je riječima “Istrčale, istrčale, zagrebačke frajle”. Da vide kako mlad ustaša ide pod barjakom. Ta je ustaška inačica u Hrvata dominantno je obilježila staru vojnu koračnicu, priskrbila joj status nepodobne i dana zakonski kažnjive.
Godine 1991. pjesmu su rehabilitirali Zlatni dukati, nazvavši je “Korak ide za korakom” izbacivši ustaške elemente. Pjesma je uz druge domoljubne budnice objavljena na albumu “U meni Hrvatska”, a stihovi glase: Korak ide za korakom, mladi Hrvat pod barjakom, boj se bije, bije, hrvatski se barjak vije, za slobodu i za dom, hrvatski dom.
Danas su ju prisvojili i Srbi i u svečanim prigodama izvode kao svoju tradicijsku vojnu pjesmu.
U Srbiji postoje dvije inačice. Prva, iz vremena Prvog svjetskog rata i poraća, pjevala se “Marširala, marširala, kralja Petra garda”, u kojoj stihovi Korak ide za korakom, a ja junak za barjakom / Boj se bije, bije, zastava se vije za slobodu Srbije”. Druga je “Istračale, istrčale beogradske dame”
Srbi su dana koračnicu i službeno prisvojili i izvode u važnim svečanim prigodama. Uz Simfonijski orkestar i zbor RTS-a, izveli su ju na novogodišnjem koncertu u Sava centru u Beogradu 2018. godine, tvrdeći da je izvorno hrvatska koračnica “poznata stara srpska vojna pesma”.
M. Marković/Foto: pxll
