Prema javno objavljenom izvještaju francuskog Ministarstva obrane, u 2016. godini ispravnosti borbenog lovca Dassault Rafale bila je 48,5 posto. Taj podatak se može pronaći i na specijaliziranom portalu Defenseworld.net, a riječ je o izvještaju koji se našao pred francuskim državnim parlamentom.
Stopa ispravnosti ili stopa dostupnosti je broj zrakoplova spremnih za misije u bilo kojem trenutku. U slučaju aviona Rafale francuskog zrakoplovstva, gotovo polovica flote nalazi se na terenu na popravcima ili održavanju, izvijestio je 24. studenog 2016. i Jane’s Defense Weekly, najpoznatiji medij specijaliziran za vojne teme.
Praksa na terenu, prema tom izvještaju, pokazala je da se gotovo polovina flote tih aviona nalazi ili na održavanju ili na raznim vrstama popravaka. To je poražavajući podatak s obzirom da se radi o domaćem, francuskom proizvodu. Smatra se da je zrakoplov dostupan ako može ispuniti svoju misiju u roku od šest sati od poziva.
U 2015. godini samo na održavanje i operativne troškove 92 Rafala, koliko ih je te godine bilo u ratnom zrakoplovstvu Francuske, iz vojnog proračuna izdvojeno je čak 365 milijuna dolara.
U prosjeku, oko 4 milijuna dolara francuske porezne obveznike košta godišnje održavanje jednog Rafala.
Francuska je prvobitno imala plan za svoje snage naručiti 286 Rafala. U međuvremenu je zbog same nabavne cijene aviona, kao i visokih troškova održavanja ovog dvomotorca, brojka narudžbi pala na 152 aviona. Dakle, iz planova su ispala čak 134 aviona. U Ratnom zrakoplovstvu Francuske trenutačno leti 110 Rafala, a u mješovitim mornaričkim postrojbama još 41 primjerak.
Lovac za velike zemlje
Uzevši u obzir da je Rafale rađen za zrakoplovstvo velike države, vrlo razvijenog sustava održavanja te da je to lovac iznad potreba HRZ-a, nije teško pretpostaviti kolika bi njegova raspoloživost bila u jednom malešnom, nerazvijenom sustavu kakav je HRZ. Drugim riječima, sposobnosti HRZ-a za prihvat ovog složenog lovca, koji je francuski pandan neznatno slabijem Eurofighteru, gotovo je ne postojeća.
U hrvatskom slučaju, a poučeni lošim iskustvom održavanja u HRZ-u mimo svakih suvremenih propisa, lanac održavanja Rafala u letnom stanju bio bi samo slabih karika; nedostatak suvremene radionice, manjak suvremen opreme i uvjeta za ispitivanje (posebice naoružanja jer se u Zagrebu civilna zračna luka nalazi svega 200 metara od one vojne), suvremena logistika opremanja je u HRZ-u teška nepoznanica, …. Kada se sve ovo skupo uzme u obzir, a ako bi kojim slučajem Rafale bio kupljen, teško da bi u HRZ i njegov kvazisustav Francuzi stekli povjerenje. Bila bi to duga, bolna i vrlo skupa agonija.
Po sposobnostima i sustavu te troškovima održavanja, Rafalu je najbliži upravo Eurofighter. Negdje u MORH-u postoji i službeni dokument iz 2011. godine. Tamo jasno piše da HRZ nema sposobnosti za prihvat aviona kakav je Eurofighter. Dakle, to je bilo prije gotovo deset godina, a u međuvremenu su sposobnosti HRZ-a, što se borbene eskadrile tiče, pale na još niže, jadnije grane.
Austrijske muke
Austrijsko iskustvo korištenja Eurofightera do te je mjere loše da austrijski novinari cijelu situaciju nazivaju „noćnom morom“. Mediji doslovce javno apeliraju austrijske političare da se što prije otarase tih aviona. Pokazao se cijeli niz problema zbog kojih Austrija traži kupce svojih lovaca. Problem je obuka koju austrijski piloti moraju kontinuirano obavljati u Njemačkoj. Inozemna obuka domaćeg kadra u startu poskupljuje cijeli sustav obuke. Pokazalo da uz satnicu od oko 150 sati godišnje naleta, austrijske porezne obveznike održavanje jednog Eurofightera košta minimalno 6 milijuna eura.
Za cijelu eskadrilu to je godišnji iznos od najmanje 67 do 70 milijuna eura. U tu cifru ulazi i cijena austrijskog sata leta Eurofightera koji iznosi čak 38 tisuća eura. Kada industrijski napredna Austrija ima velikih problema s Rafaleovim bratom blizancem, možemo pretpostaviti kakve bi tek probleme imala Hrvatska.
M.Marković/dassault-aviation.com
