NEMA RIJEČI kojima se može opisati sva bol, sve ono poniženje i strah koji osjećaš od tih ljudi. Ako su uopće ljudi. Jedan, drugi, treći… Redali su se tako zadovoljavajući svoju divljačku pohotu, iako sam se tek bila porodila…
Silovali su me prvi put u mojoj kući, bez svijesti, pred djecom. Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao.
Ovako je strašnu ispovijest Ispričala Bošnjakinja N. N. iz Bijeljine. Traume koje je doživjela 1992. godine od ruke ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana prate je cijeli život. Njeno svjedočanstvo jedno je od najstrašnijih i bit će spomenuto na Međunarodnoj konferenciji koja će 19. studenog 2014. biti održana u Sarajevu.
Prema njenim riječima, najveća zvjerstva činili su rezervisti koji su došli iz Srbije, a kojima je zapovijedao Arkan.
– Živjela sam sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Početkom travnja 1992. godine u kuću je upalo nekoliko arkanovaca, bradati, sa šubarama na glavi. Muža su udarili, izgubio je svijest, a onda i mene. Probudila sam se potpuno naga i oblivena krvlju. Ležala sam nemoćna, pretučena, silovana, izmučena, ponižena i obeščašćena.
Arkan je silovao i počupao joj kosu
Kako kaže, mislila je da je to najgore što će joj se desiti. A užas je, zapravo, tek počeo.
– Mijenjali su se danima na meni, dok nisam ostajala u besvjesnom stanju. Muža više nisam vidjela. Šest mjeseci vodili su me Arkanu, bila sam njegova robinja. Tražio je da mene dovode i stalno mi je govorio: “Ista si ona” (misleći na Svetlanu Ražnatović Cecu). Iživljavao se na meni dok ne bih pala od nemoći, a onda bi me prepuštao drugima. Jedan dan mi je počupao svu kosu. Ruku je omotao kosom, čupao dok nisam ostala ćelava. On mi je rasjekao i dojku bajunetom – tvrdi žrtva zločina.
Vodili su je, navodi, i na linije prema Orašju. Tamo su je davali vojnicima da je siluju i, kako kaže, rade stvari koje je teško i zamisliti.
– Nisu me samo silovali. Tukli su me i sjekli po tijelu. Svuda imam ožiljke, gasili su cigarete po meni, po genitalijama… Želim to zaboraviti, ali ne mogu. Ožiljci po vratu, rukama, cijelom tijelu podsjećaju me svaki dan na to – navodi ona.
Izbavljenje iz muka
Njena golgota, kaže, trajala je do 18. travnja 1993. godine, kada ju je izbavio susjed Srbin, prijatelj njenih roditelja, otkupivši je za 5.600 njemačkih maraka.
– Otišla sam u Tuzlu, gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. Sa 21 godinu bila sam potpuno sijeda, potpuno skrhana, razorena, posebno kada mi je liječnik kazao da sam trudna. Nisam željela roditi to dijete, nisam mogla – kroz suze navodi nesretna žena.
– Nije mi lako pričati. Danas sam 100 posto invalid. Ne mogu naći posao. Živim u Sarajevu s mužem, koji ne radi. Hranimo se u „Merhametovoj“ kuhinji. Redovno idem na psihoterapije. U ratu sam izgubila 39 članova obitelji. Tri puta sam htjela izvršiti samoubojstvo. Sretnom me sada čini to što su mi djeca odgojena, dobri učenici, iako živimo u devastiranom stanu, oni su zahvalni Bogu što me imaju – kaže nesretna žena koja je mučnu ispovijest ispričala povodom predstavljanja Protokola o dokumentiranju i istraživanju seksualnog nasilja u ratu. Protokol je dio inicijative koju su pokrenuli bivši ministar vanjskih poslova Velike Britanije William Hague i glumica Angelina Jolie.
(D.A. Maxportal)
