Upravni sud u Zagrebu donio je nedavno presudu kojom je naložilo Ministarstvu hrvatskih branitelja da odobri isplatu obiteljske invalidnine obitelji Nevenka Dobrić, majci 12-godišnjeg dječaka koji je poginuo u koloni Srba koji su bježali s okupiranog dijela Banovine.
Nevenka Dobrić, majka Siniša Dobrića, 12-godišnjeg dječaka koji je poginuo kod Crkvenog Boka na području Sunje, tužila je Ministarstvo hrvatskih branitelja nakon što je njihovo Povjerenstvo u dva navrata odbilo njezin zahtjev da joj se isplaćuje obiteljska invalidnina na temelju Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.
Zahtjeve za statusom civilnim žrtvama rata podnijelo je na desetine srpskih civila ranjenih u ratu u Hrvatskoj ili onih koji su izgubili članove obitelji.
Svi su do sada odbijeni jer je Povjerenstvo Ministarstva branitelja donosilo zaključke da ne ispunjavaju kriterije po članu 5 Zakona o civilnim stradalnicima. Tim članom određeno je da na status i invalidninu nemaju pravo neprijatelji, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija.
Ovo je prvi put da je neki hrvatski sud donio presudu kojom je osporio Rješenje Povjerenstva Ministarstva branitelja pozivajući se na odredbu ovog Zakona prema kojoj utvrđene statuse i prava ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji na temelju njihova stradavanja.
Prema ocjeni sutkinje, na štetu Nevenke Dobrić povrijeđen je Zakon o općem upravnom postupku.
“Tužiteljica u tužbi osnovano prigovara da u konkretnom slučaju ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili na temelju kojih činjenica i dokaza je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz Zakona utvrdilo da u konkretnom slučaju na strani tužiteljice ili poginulog djeteta Siniše Dobrića postoji zapreka iz Zakona”, navedeno je u obrazloženju presude.
“Niti sam ja bila neprijatelj i pomagač, niti je moje dvanaestogodišnje dijete to moglo biti, niti će bilo šta moći umanjit moju bol. Dugo već vodim sporove sa hrvatskom državom i jedan, za naknadu štete, koji sam pokrenula 2006, izgubila sam jer nisam mogla dokazati tko je ubio moje dijete, pa sam bila dužna platiti 5.000 eura sudskih troškova. Naravno da to nisam imala, pa sam stigla do tadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Kada su vidjeli da nemam nikakvu imovinu, otpisali su mi dug, ali su starijem sinu Saši stavili zabilježbu u katastru na djedovinu”, ispričala je majka ubijenog dječaka za srpske medije
U Srbiji gdje danas živi prima minimalnu mirovinu, a iz Hrvatske 43 eura umirovljeničkog staža koji je uplaćivala kao poljoprivrednik dok je živjela u Hrvatskoj.
Iako još ništa nije gotovo jer je Upravni sud samo vratio predmet na ponovno odlučivanje, Nevenka je zadovoljna jer je ovo prvi put da jedan sud u Hrvatskoj nešto dosudi u njezinu korist.
Siniša Dobrić /foto: privatna arhiva
Nevenka je za srpske medije ispričala da je opisala da su njen sin Siniša i svekar Petar ubijeni su u rafalnoj paljbi po izbjegličkoj koloni koja se kretala prema Bosanskoj Kostajnici:
“Bili su u kabini traktora, a ja u prikolici. Iz šume Zelenik odjednom su izletjeli pripadnici Hrvatske vojske i počeli pucati po nama. Nisam vidjela da su Siniša i svekar ubijeni. Svuda okolo bili su ranjeni, jedna djevojka je puzala. Pogođen je i rođak u traktoru iza našeg. Naš je sletio sa puta i prikolica se prevrnula, ja sam ostala preklopljena ispod. Podigli su prikolicu, izvukli me onesviješćenu, polili vodom i počeli nas goniti dva kilometra kroz šumu. Došla sam sebi kad sam čula da netko kaže kako ću ja s ocem i muškarcima iz kolone u Sisak, u zatvor, a žene neka se vrate kućama. Povikala sam gdje mi je sin”
Dijete pokopala u Bosanskoj Kostajnici
Vojnici su je, prisjetila se, ipak pustili da se sa mamom i ženama vrati na put. Tada su naišli su na svekrov traktor: “U njemu sjedi mali Siniša glavica mu pala. Počela sam plakati jer ga nisam mogla ostaviti na rubu šume. Moja mama i jedan mladić su ga skinuli i zamotali u deku, odvezli u Bosansku Kostajnicu i tamo ga pokopali.”
Kasnije su platili ekshumaciju i prebacili ga na groblje u Sremskoj Kamenici, gdje su se naselili. Nevenkin muž je u međuvremenu preminuo, a ona kaže kako nekada ima dojam da Hrvatska čeka da svi pomru, pa da ne duguje nikome ništa:
“Upravni sud je lijepo rekao da ja nisam neprijatelj i da moj sin nije neprijatelj. Nebitno je čije je dijete: srpsko, hrvatsko ili bošnjačko, to je dijete i ono nije ništa krivo. Ni do danas ne razumijem zašto nas nisu pustili da mirno prođemo ako nisu htjeli da živimo sa njima”, zaključuje Nevenka.
Prema uputama suda, Ministarstvo je dužno u roku od 60 dana riješiti njezin zahtjev uz napomenu da je u ponovljenom postupku obavezno postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
Ministarstvu je naloženo i da Nevenki nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250 eura.
Temeljem ovog prededana brojni se u Srbiji nadaju da će i njhovi slučajevi koje je Ministarstvo odbilo pasti na Upravnom sudu i da će dobiti status civilne žrtve rata.
M. Marković/Foto: privati izvor
