Predsjednik Sindikata novinara Hrvatske i novinar sportske redakcije Večernjeg lista Anton Filić kritički se osvrnuo na tekst urednika Obzora, Gorana Gerovca, u e-poruci koju je poslao glavnom uredniku Večernjaka Draženu Klariću, predsjednici Uprave Andreji Borošić i prokuristici Ivani Krajinović.
Nezadovoljan je stavovima koje je Gerovac iznio u stalnoj subotnjoj kolumni objavljenoj 11. veljače pod naslovom “Roditelji ne šaljite djecu u vojsku. Klinci, ako vas pozovu – dezertirajte. Ginuti za domovinu mračna je glupost“, piše portal Narod.hr
“Radi se o primjedbi da se o hrvatskim braniteljima ne bi smjelo tako pisati, pogotovo ne u Večernjem listu koji je hrvatski list, a ne posebna ljevičarska novina koja sebi može dopustiti takve stvari. To je bila osnovna ideja, a onda su od toga napravili harangu u smjeru da predsjednik Sindikata novinara Hrvatske prijavljuje novinare.
Nisam tražio nikakve sankcije, to je bila jedna vrsta upozorenje, moj doprinos pozicioniranju Večernjeg lista, kritičko mišljenje o kolumni u kojoj je Gerovac hrvatske branitelje nazvao budalama. Nisam to napisao kao predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, niti kao sindikalni povjerenik, nego kao novinar i zaposlenik Večernjeg lista, kojem je životno važno da te novine budu korektne novine i da ne vrijeđaju nikoga, a posebno ne tako široku populaciju hrvatskih branitelja”, rekao nam je Filić kojeg je nakon te prijave Gerovac ocrnio preko forum.tm-a i novinara Gorana Borkovića.
“Gerovac je imao dosta takvih tekstova. Mene je dosta pogodilo jer mi je brat poginuo u Domovinskom ratu, a nakon svega čitam da je ginuti za domovinu mračna glupost. Mislim da je time gospodin Gerovac uvrijedio sve hrvatske branitelje, sve one koji su dali život za domovinu, među kojima je i moj brat. Mislim da to što sam predsjednik Sindikata novinara Hrvatske nije mi oduzelo pravo da iznesem svoj stav. Ne misli valjda netko da predsjednik sindikata ne smije imati kritičko mišljenje o bilo kome ili bilo čemu?”, pita se Filić.
Evo što je Filić napisao u svojoj prijavi pod naslovom “Kupi me da te izvrijeđam”:
“Poštovani glavni uredniče i ostali,
kad nam sljedeći put budete prodavali priču o tome kako nam naklada pada i taj argument budete koristili kao opravdanje za smanjenje prava zaposlenika, onda se sjetite ovog naslova:
Po tome su svi koji su dali život za Hrvatsku budale. Normalan Hrvat mora biti teški mazohist da bi čitao ovakve gluposti. I za njih još plaćao sedam kuna.
I još samo jedna stara istina: tko ne hrani svoju, hranit će tuđu vojsku!
S poštovanjem,
Anton Filić, novinar Večernjeg lista”
Ubrzo je uslijedio i odgovor Gerovca, koji je pisao Sindikatu novinara Hrvatske:
“Poštovani, prije desetak dana obaviješten sam da je protiv mene podnijeta prijava glavnom uredniku, predsjednici Uprave i direktorici upravljanja ljudskim resursima. Razlog prijave je moja kolumna, točnije osobno neslaganje podnositelja prijave sa stavovima koje sam tom prilikom iznio.
U cijelom slučaju, u čijem sam se središtu našao potpuno iznenađen, nije najgore to što se radi o ponovnom uvođenju delikta mišljenja, nije najgore ni to što me se bez ikakve najave gurnulo u neobranjiv položaj, već je najgore što je prijavu podnio predsjednik Sindikata novinara Hrvatske.
Nemam nikakve dileme oko toga da se bilo koji čitatelj, pa tako i predsjednik novinarskog sindikata, ne mora osobno slagati sa stavovima koje u tekstovima iznosim, ali u tome i jest poanta. I sam u tekstovima ukazujem na ono s čime se u društvu ne slažem, no ovdje je riječ o iznimno dalekosežnom potezu i to od onoga čiji trenutni položaj u sindikalnom pokretu nalaže da prvi, najsnažnije i najglasnije zastupa volterovsku tezu ‘ne slažem se s vašim mišljenjem, ali bih se do smrti borio da ga slobodno možete iznositi’.
Ovako, stvoren je skandalozno opasan presedan koji novinare praktički ostavlja nezaštićene, a samu ideju sindikalizma potpuno besmislenom. U ovom trenutku ja ne znam hoće li prijava izazvati ikakve sankcije i kakav će biti njen epilog, ali zbog samog sadržaja i intonacije dopisa, zbog činjenice da me se optužilo za stvari koje u principu ‘ne zastarijevaju’, vrlo je teško živjeti i raditi s takvom neizvjesnošću koja visi nad mojom egzistencijom i nad mojim poslom.
Zamislimo situaciju u kojoj do sankcioniranja ipak dođe i ja odlučim zaštitu potražiti u ovoj asocijaciji čiji sam član i koja po prirodi stvari jest adresa kojoj se u takvoj prilici čovjek obraća, nalazim se u paradoksalnom obratu u kojem moj zahtjev za podrškom ‘dolazi na stol’ i instituciji predsjednika koja me i prijavila.
Da ne govorim o tome kakva je poruka poslana prema poslodavcima samom činjenicom da prijavu zbog neslaganja u mišljenju šalje sindikalni šef, sugerirajući izborom adresa na koje je odaslana kakve trebaju biti posljedice po novinara, otvarajući prostor da poslodavci i politika imaju jednako pravo postupati prema novinaru kada se ne slažu s njegovim stavom.
Mogući argumenti kako je riječ o osobnoj prijavi, a ne o potezu institucije samo su puka stilistika. Jer vrlo se dobro zna što u ovako osjetljivim pitanjima i sumornom vremenu znači potpis kojim se istovremeno identificira i predvođenje novinarskog sindikata.
Da ne mislim kako je riječ o neobično važnom trenutku po struku i po sindikalni smisao, ne bih Vam se obratio. No, dilema koja je postavljena nadilazi osobnu razinu pa su ovdje imena ponajmanje bitna. Presudan je princip zaštite novinara i novinarstva, jer u suprotnom otvaramo vrata da se diskrecijsko pravo sviđanja i slaganja s nečijim stavom pretvori u regulu kojom će se određivati ljudske i profesionalne sudbine.
Na kraju prilažem i tekst prijave na vaš uvid i očitovanje. Uz uvjerenje da ćete znati zaštititi novinarstvo i status onih koji su Vas izabrali za to, srdačno Vas pozdravljam
Goran Gerovac
Večernji list“
“Podsjeća me na priču o vuku i janjetu. Vuk je optužio janje da mu muti vodu i da će ga zato pojesti. Uopće ne mislim da sam ugrozio radno mjesto gospodina Gerovca, jer ipak je on dio uredničkog kolegija Večernjeg lista, a ja sam samo novinar i to diskriminirani sindikalist s najmanjom plaćom od svih stalno zaposlenih novinara u Večernjem listu.
Za to nema nikakvog opravdanja, nikad mi ni uprava ni glavni urednik nisu dali logično objašnjenje zašto je to tako. Imam završen fakultet, gramatički moji tekstovi su ispravni, imam novinarske nagrade, petero djece, a Večernji poziva na demografiju… Dopuštam da se uzme bilo koji kriterij – ne mogu imati najmanju plaću među stalno zaposlenim novinarima. Jedino objašnjenje koje vidim je da je to progon mene kao sindikalnog povjerenika”, pojašnjava nam Filić.
“U dopisu SNH-u Gerovac neskriveno prijeti da će ukoliko ne dobije zadovoljštinu(ne zna se kakvu, ali nije teško naslutiti) “obavijestiti međunarodne novinarske asocijacije o cijelom slučaju”. Pa, neka to učini. Ne mora čekati…”, kaže nam Filić.
“Kad Gerovac kaže da sam ja njega prijavio i prijeti da će me prijaviti, mene to ne zanima – ostajem iza svake riječi koju sam napisao. Ne zanimaju me funkcije, samo ideje. Nismo u jednakoj poziciji. On je urednik, a ja nisam toliko dobar s upravom kao on. Najbolji dokaz da je dobar s upravom je da mu je netko proslijedio moj mail. Ja mu ga nisam dao, prema tome netko od njih mu je dao”, dodaje Filić i razjašnjava ono što “muči” Gerovca.
“Kad bi kolega Gerovac upao u neprilike kao sindikalist branio bih ga svim sredstvima, ali ovu uvredu braniteljima nisam mogao. Ja sam predvodio štrajk u Večernjem listu, prozivao austrijske vlasnike da su nam oduzeli sva prava – smanjili naknade za rad nedjeljom i blagdanom, i za noćni rad samo na 10 posto, čisto da bi odgovorili nekoj zakonskoj obvezi. Ja se cijeli život borim za obranu ljudskih prava i sloboda, za društvo jednakih šansi, kao i za zaštitu slobode izražavanja, ali bez vrijeđanja”, ističe.
“Ne mislim da je moja pozicija predsjednika Sindikata novinara Hrvatske ugrožena, stojim iza svake svoje riječi, ideje su mi važnije od fukcija. Prijava kolege Gerovca – Sindikat će postupiti po svom statutu”, zaključuje Filić.
“Ako je njegovo pravo hrvatske branitelje proglašavati glupanima, moje je pravo da se ne složim s tim”, poručio je na kraju.
Filić je o ovoj temi razgovarao i s novinarkom HND-a, Emom Tarabochijom, kojoj je rekao slično što i nama, ali taj intervju još uvijek nije objavljen, iz tko zna kojeg razloga.
IZVOR:Narod.hr
