Tako je govorio Pernar: “Robovlasnici su bičevali robove za njihovo dobro”

Ivan Pernar je prije desetak dana gostovao u podcastu u kojem je branio robovlasnike koji su bičevali robove na Martiniku. Kaže da su to radili za njihovo dobro da robovi ne pokvare zube kad jedu šećernu trstiku.

Ivan Pernar pohvalio se da je u Zambiji gdje je, kako tvrdi, otišao svjedočiti u slučaju uhićenih Hrvata. Tvrdi da se brine sudbinu posvojene djece.  U isto vrijeme zambijskim vlastima je poslao poruku da je jedna od uhićenih Hrvata  transrodan, što je u Zambiji kažnjivo. Iako  je ta informacija javna, on čemu je snimljen i film, kazneno ga je prijavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

Pernar je prije puta u Zambiju, zemlju gdje živi pretežito crno stanovništvo, objavio na Telegramu da se njegovi profili na društvenim mrežama “žestoko češljaju u potrazi za kompromitirajućim materijalom”, zbog čega je uklonio neke objave koje bi ga mogle kompromitirati. No, sve se ne može ukloniti

U više je navrata podijelio vicece na račun crnaca, a nerijetko je svoje pratitelje obavještavao o znanstvenim istraživanjima u kojima se navodno dokazuje da je bijela rasa dominantnija nad crnom. Neke objave na Telegramu daju čak naslutiti da se Pernar boji da crnci ne zavladaju bijelcima pa je svojim pratiteljima postavio anketu u kojima ih je upitao “žele li živjeti u društvu u kojemu su crni u većini”.

“Robovlasnici koji su bičevali robove nisu bili okrutni”

Prije desetak dana Pernar je gostovao u podcastu gdje je branio robovlasnike koji su na Martiniku bičevali robove. Podcast je počeo teorijom o popravljenim i umrtvljenim zubima kao uzrokom cijelog niza bolesti, od srčanog udara do staračke demencije. U nastavku govori se osvrće na ljude crne rase, a njegovi stavovi imaju elemenata rasizma

– U stara vremena kad je netko kupovao roba, gledao je u zube. Ako je rob imao zdrave zube, od tog roba će biti koristi. Ako ima bolesne zube, od roba neće biti koristi – rekao je Pernar. Zatim je pričao o putovanju na Martinik u Karipskom moru.

Tamo su u 17. i 18. stoljeću dovodili afričke robove da rade na plantažama kave i šećerne trstike. Od 1778. Francuzi su godišnje dovodili preko 13 tisuća robova, a na otoku je u svakom trenutku radilo oko 60 tisuća robova.

– Francuzi su imali robove koji su radili u poljima šećerne trstike. Znalo se da ako jedeš šećernu trstiku, tebi će stradati zubi. Imat ćeš karijes. I kad bi robovlasnik mislio da mu rob jede šećernu trstiku, on je znao da to nije dobro, ali ne možeš ti čovjeku objasniti, gle, to će ti izazvati karijer. Kao i danas kad kažeš djeci, nije ti dobro to jesti. Djeca će reći što me briga.

Onda su oni bičevali te robove koji su jeli šećernu trstiku, a ljudi prikazuju te robovlasnike kao da je to bilo okrutno i loše. To je bilo u interesu njihovog zdravlja da ne jedu taj šećer – branio je Pernar robovlasnike koji su bičevali robove.

A onda je robovlasnike i robove usporedio s vlasnicima pasa i psima.

– Kad pričate s čovjekom koji ima psa i pitate ga daje li šećer ili čokoladu psu, on će vam reći da nije jer bi to psa ubilo. Ili bilo koju drugu životinju, on će vam reći da to nije dobro. Ali svom vlastitom djetetu i sebi on daje taj šećer, nesvjestan što čini sebi i svom zdravlju – rekao je Pernar.

R.I. /Foto: Facebook