Kad umjetnik živi sa svojim stihom i djeluje u svakoj situaciji onako kako pjeva, imamo Marka Perkovića Thompsona.
Koliko god tisuće ljudi pokušale prisvojiti njegovu poruku o kršćanskim vrijednostima uoči drugog kruga izbora u Hrvatskoj, čineći od ljepote, moralne obveze i hrvatske kršćanske autentičnosti svoju dnevnu igračku ili još gore, svoje oružje protiv drugih, čak i vrijednosne subraće, Thompsonova poruka je prije svega moralna obveza, ispit i poziv na vjerodostojnost.
Svima koji drže do njegove umjetnosti, stiha, simbolike. Bez izuzetka.
Ne može se nitko pozivati na Thompsona, a ne prihvatiti njegovu poruku kao svoju obvezu u cijeloj Hrvatskoj. Izuzetka nema.
Puno je obaveznijih od Thompsona u Hrvatskoj, koji na žalost šute.
Šute prije svega na loše ponašanje u svojoj blizini, podupiru sebičnost, zlouporabe, laži, srozavanje vrijednota kršćanstva i hrvatskog naroda na nezabilježenu razinu. Šutnja na te pojave, toleriranje ili podupiranje zla, nikada ne može donijeti nikome ništa dobro.
Ne može se gotovo nasilno zahtijevati potpora, a ne dati ju. Ne može se pozivati na Stepinca u hrvatskom Zagrebu i plašiti ljude politikama, koje razaraju i simboliku i vrijednosti Stepinca, a u Sisku mirno gledati neusporedivo kroničnije nasrtaje na simboliku biskupa Košića i pozivati se na kršćanstvo.
Ne može se zbog ovakvog ili onakvog nesuglasja ili sukoba čak s ljudima kršćanske provenijencije u Splitu ili Zadru, mirno gledati udruženi pohod svih antikršćanskih snaga oko Puljka u Splitu ili Vučetića u Zadru. Ili, kako sam već rekao, Ikić Baniček u Sisku.
Ne može se zagovarati vrijednosti hrvatskog naroda i katoličanstva, ne može se prisvajati Thomsponovu poruku, a kao Mlinarević u Osijeku javno zagovarati uklanjanje križa s javnih institucija.
Ne može se lagati u ime Stepinca.
Može se doduše sve, no, onda to nije svjedočenje kršćanskih i nacionalnih vrijednosti. To je ruganje kršćanstvu, križu, Stepincu, Starčeviću, Tuđmanu, ruganje znanim i neznanim junacima, stotinama tisuća njih, koji bi nas morali sve obvezivati i koji nas, nema sumnje, pozivaju na odgovornost i autentičnost.
Samo će loši ljudi, jako loši ljudi, prijetvorni kršćani i licemjerni Hrvati bez moralnog integriteta, svoje nečinjenje, svoju sebičnost i samoproglašeno pravo na najsvetije vrijednosti koje baštinimo, opravdavati traženjem izmišljene i stvarne krivice u drugom.
Kukavice i bijednici uvijek imaju razlog za uzmak, kao što imaju suzu za pozvati u pomoć. Takvim suzama se ne smije vjerovati. Uvijek je vrijeme svjedočenja, danas pogotovo. Najbolji govornici govore primjerom. Ljudi vrijedni potpore i poštovanja govore svojim ponašanjem i dijelima. Sve drugo je laž.
Zato ovi izbori, u Zagrebu, u Sisku, Zadru, Splitu i Osijeku, nisu ništa drugo do veliki ispit pojedinačne moralnosti, autentičnosti i istinske vrijednosti.
U biti, gotovo je nebitno kako će ovi izbori završiti, kakve ćemo rezultate vidjeti na ekranima u nedjelju navečer.
Neće ni jedan od tih ishoda uništiti hrvatski narod, niti poljuljati naše katoličke vrijednosti. No, tim svetinjama jako će nauditi licemjerje, opravdavanje zla, laži, traženje i izmišljanje krivaca i poticanje mržnje. Nikada se ništa dobro a trajno u povijesti nije izgradilo negacijom, rušenjem i na paradigmi – protiv.
Ako smo sljedbenici stvaralačke i slavne politike obnove i obrane Republike Hrvatske, onda bezuvjetno moramo biti svi za katoličke i nacionalne vrijednosti na svakom pedlju ove zemlje. Za, a ne prvenstveno protiv.
Dakle, pružite, dajte, pa tražite. Neka to bude maksima ovih izbora!
Anto Đapić/Foto:
