Prijatelji, kolege, članovi obitelji i brojni mještani Donje Mahale kod Orašja ispratili su na vječni počinak iznenadno preminulog glumca Ivu Gregurevića.
Od Gregurevića su se biranim i emotivnim riječima oprostili kolege Anja Šovagović Despot, Perica Martinović, Vedran Mlikota i Goran Navojec, a križ s njegovim imenom nosio je redatelj Branko Schmidt.
“Branko Schmidt ne bi bio Branko Schmidt bez Ive Gregurevića”, rekao je Schmidt, referirajući se na izjave kako hrvatski film bez Ive Gregurevića ne bi bio hrvatski film.
“Prvi igrani film u mom životu 1982. snimao sam s njim i Fabijanom Šovagovićem. Oba su umrla na Novu godinu, ja bih Novu godinu ukinuo, dekretom! Moji najbolji prijatelji odlaze na Novu godinu. U Orašju sam kao doma, on me upoznao s Posavinom, snimili smo i prvi posavski film “Put lubenica.”
Moj drugi dom je Posavina, moj najbolji prijatelj je Ivo Gregurević, moj vjenčani kum. Imam čast nositi križ na sprovodu, nadam se da ću ga uspjeti odnijeti – potresen je bio Schmidt.
“Uz moju obitelj Ivo je bio posebno vezan, napustio nas je isti dan kad nas je napustio i moj tata Fabijan, prije točno 18 godina. Otišli su sokol slavonske ravnice i golub bijeli posavskoga neba”, rekla je Anja Šovagović sa suzama u očima te stojeći uz lijes Ive Gregurevića zapjevala pjesmu ‘Golubice bijela’.
Glumica Perica Martinović, kolegica iz studentskih dana, od Gregurevića se oprostila rekavši da je bio jedan od najvećih glumaca današnjice.
“Bio si nomadska duša poput Đuke Begovića, gradio si kazalište od života, brisao granice između života i umjetnosti i živio teatar. Proslavio si rodni kraj i ostao upisan u memoriji hrvatske kulture. Dragi Ivo, volim tebe, volim tvoje Orašje i nastavit ćemo tamo gdje si ti stao, u tvojem i našem Orašju”, rekla je Perica Martinović.
Vedran Mlikota se oprostio s tekstom iz jednoga od najvažnijih uloga Ive Gregurevića u filmu “Čaruga”, a Goran Navojec istaknuo je da Ivo Gregurević zbog svoje veličine zaslužuje da se po njemu nazove ulica, trg ili kino.
Na ispraćaju Ive Gregurevića u Orašju je bilo više tisuća poštovatelja njegova djela, a obred je predvodio fra Mario Jurić, gvardijan franjevačkog samostana Tolisa.
Ivo Gregurević umro je prošle srijede u 66. godini u Zagrebu.
Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a debitirao je 1977. u filmu Bogdana Žižića “Ne naginji se van” glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj.
Glumio je u filmovima, serijama i u kazalištima te iza sebe ima više od 90 filmova, 19 televizijskih serija te 30-tak kazališnih predstava.
Tumačio je rabijatne i grube “narodske tipove” poput otmičara u “Osuđenima” (1978.) Zorana Tadića i istražitelja u filmu Krste Papića “Život sa stricem” (1988.).
U Orašju je 1995. pokrenuo festival “Dani hrvatskog filma”.
Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika osvojio je 1998. za film “Šokica” i 2006. za ulogu u filmu i istoimenoj seriji “Duga mračna noć”, a dobitnik je i prestižne nagrade Vladimir Nazor.
Zadnjih dana snimao je ulogu u novom filmu Ivana Gorana Viteza.
Foto:pxll
