Prema naputku resornog ministra Radovana Fuchsa, svi studijski programi koji nemaju minimalno pet studenata moraju biti ukinuti.
Grandiozan projekt nabavke borbenog aviona Rafale F3R za HRZ doživio je grandioznu ignoranciju od hrvatske mlađarije. Svega tri brucoša, objavili su mediji, upisala su smjer aeronautike, odnosno za vojnog pilota!
Na rečenom studiju planiran je upis 15 studenata, a zabrinjavajuće zvuči naputak resornog ministra Radovana Fuchsa da svi studijski programi koji nemaju minimalno pet studenata moraju biti – ukinuti.
Na mnogim fakultetima se već gase izborni predmeti, ako nemju manje od 10 studenata polaznika. Kako je taj upisni debakl promakao našim vojnim komentatorima koji infantilno, iz političko-propagandnog fokusa, u Rafalu vide čarobni štapić za sve muke naših Oružanih snaga?
Prema naputku resornog ministra Radovana Fuchsa, svi studijski programi koji nemaju minimalno pet studenata moraju biti ukinuti. Najskuplja vojna investicija u povijesti Hrvatske teška 1,4 milijarde eura zapela na prvom metru puta.
Tko će letjeti na Rafaelima?
Za one čitatelje mlađe generacije, valja pojasniti da je u vrijeme Jugoslavije godišnje bilo između 2000 i 2500 zainteresiranih za vojnog pilota, od čega se samo 140 kandidata moglo upisati u ondašnju vojno-zrakoplovnu školu u Mostaru. Ali, to nije bilo konačno. Prosijavanje kadrova odvijalo se dalje tijekom školovanja.
Samo su rijetki, zbog vrlo strogih psiholoških i medicinsko-zdravstvenih uvjeta postajali piloti nadzvučnog lovca. Ostatak učenika usmjeravao se prema pilotima helikoptera ili dozvučnih aviona.
Od 140 kandidata godišnje u prosjeku bi bilo oko 10-tak učenika, čak i manje, koji su zadovoljavali uvjete da uskoče u kabinu nadzvučnog aviona. A što će HRZ sa svega tri kandidata za vojnog pilota?!
Jedan (u najboljem slučaju) neka prođe zdravstveni pregled i školovanje, već za dvije, tri godine zdmit će u civilstvo. Garant. Da se uhvatiš za glavu o muke…
MORH ne radi ama baš ništa na popularizaciji poziva vojnog pilota kako bi se probudila zainteresiranost i motivacija kod mladih za čari tog zanimanja. Pilotske plaće nisu neki mamac.
Dapače, smješno male u odnosu na kolege iz civilnog, komercijalnog sektora. Pobogu, konobari i kuhari na Jadranu zarade mjesečno više negoli piloti MiGa-21. Radno i tehničko okruženje u HRZ-u vrlo je skromno. Daleko od poticajnog. Nema ni beneficija u smislu rješavanja stambenog ili bilo kojeg drugog obiteljsko-socijalnog pitanja.
Posvemašnji izostanak promidžbe turoban je detalj koji se uklapa u opću sliku projekta nabave Rafala koji je netransparentan po svim bitnim stavkama.
Da se stvaraju realni uvjeti za produbljivanje agonije govori i informacija da su u HRZ-u uvjereni da će samostalno moći obučavati buduće pilote Rafala koji će, drže neki geniji, bez problema moći sa turboprop aviona transferirati na dvomotorni supersonik?!
Takve partizanije u obuci nema nigdje u NATO-u i uređenom zapadnom svijetu. Ni u francuskoj avijaciji nema letenja na Rafalu bez prethodno odrađene satnice na turbopropu, simulatoru i Mirageu 2000B S7. Legendarni Alphajet odavno su penzionirali.
Umjesto da se prestane sa blesavljenjem u obrani i konačno stavi prst na čelo i promisli, srlja se u muku sa dvomotornim, sofisticiranim avionom koji će za RH biti preskup u svakom pogledu.
Goleme su količine neznanja i površnosti tamo gdje ih ne bi smjelo biti.
Analitički tim Maxportala/afp
