Hoće li se Zagreb, ako kojim slučajem pobjedi Tomašević zvati Zagreb ili Sorošgrad? Hoće li se u Zagreb sliti sve ono što je Orban protjerao iz Mađarske? Hoćemo li u Zagrebu imati Soroševo sveučilište?
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Danas živimo u Europi u kojoj su „Antifa grupe“ većinom zapravo čuvari neoliberalnog kapitalizma i njegove ideologije. Stara ljevica je izumrla, bolje rečeno eutanazirana je od globalista, a stvoreni su „crveni jurišni odredi“, psi čuvari zapadnih „elita“. U tom kontekstu propast SDP-a u Hrvatskoj nije slučajna!
U opširnoj analizi dr. Michaela Chossudovskog, profesora ekonomije u Otawi, osnivača i direktora Centra za istraživanja i globalizaciju, objašnjava se fenomen takozvanih društvenih pokreta i utjecaja „filantropskih“ fondacija, kao što je ona Georgea Soroša, čijim novcem korporativne elite uspijevaju usmjeravati, sputavati i onemogućiti bilo kakve bitne promjene.
Parola Svjetskog društvenog foruma (World Social Forum) „Drugačiji svijet je moguć“, nakon što je razotkrivena unutarnja struktura WCF-a i uvjeti pod kojima će biti financiran, postala je obična fraza koja služi kao „ventil za kanaliziranje ljutnje“, a da nema nikakvog konkretnog učinka na postojeći ekonomski model i ni na koji način ne ugrožava neoliberalni koncept globalizacije.
„Antifa“ u RH su korak ispred europskih jer, iza njih otvoreno stoje Soroševske fondacije i manipulatori iz postjugoslavenskih struktura. Oni iz faze jurišnih odreda prelaze u otvoreno političko organiziranje. Ne tako davno ispred zgrade Vlade na Markovom trgu u Zagrebu, stajala je grupica ljudi iza zelenog natpisa na kojem piše „Možemo!“
Slučajni prolaznik mogao je prepoznati uvijek ista poznata lica iz tzv. „građanskih akcija“ No, taj put ne prosvjeduju, već promoviraju političku platformu. Skupina dugogodišnjih aktivista „nevladinih organizacija“, ljudi s iskustvima u građanskim inicijativama, ali i ljudi koji već imaju određeno političko iskustvo objavljuju novu političku platformu. Dio ljudi koji osnivaju novu platformu su iz inicijative „Zagreb je naš“, ali nova platforma bit će zasebna organizacija.
Jedna od ideja je prenijeti iskustva platforme „Zagreb je naš“ koja je u korumpiranom Zagrebu ostvarila dobar izborni rezultat, što i nije bilo čudno u kontekstu Bandićevog načina vladavine.
Među osnivačima nove platforme su Teodor Celakoski, Sandra Benčić i Tomislav Tomašević, sveprisutni zastupnik u Gradskoj skupštini i kandidat za gradonačelnika grada Zagreba 2017. godine, ( osvoji 3,94% glasova i četiri mjesta u Skupštini ) a prije političke karijere dugogodišnji aktivist i predsjednik „Zelene akcije“.
Tomašević, „NVO aktivist“ već se okušao u politici. I to kao vijećnik skupine „Zagreb je naš“, odnosno liste stranaka nastale za prošle lokalne izbore u Zagrebu kojoj su pripadale „Radnička fronta“, „Orah“, „Nova ljevica“ i „Za grad“.
Inicijativa za izgradnju nove političke platforme MOŽEMO je u nastajanju. Ima odbor sastavljen od 26 osoba – aktivnih građana i članova „lokalnih inicijativa“ i „nezavisnih lista“ od Dubrovnika do Pule, od Rijeke do Karlovca. Među njima su poznati tzv. „nevladini aktivisti“ poput Đure Capora, Gordana Bosanca, Sandre Benčić, Danijele Dolenec, Marije Brajdić Vuković, Dražena Šimleše, kao poznatu glumci priključuju im se Vili Matula, Urša Raukar, redatelj Dario Juričan i slični! Prolaznici kažu da su u blizini bili M. Kapović i F. Drača.
Jedan od inicijatora je i Đuro Capor iz Dubrovnika, dugogodišnji koordinator inicijative „Srđ je naš“, poznate po uspješnom protivljenju izgradnje golf-terena i resorta na Srđu i zalaganju za „očuvanje javnog prostora i javnih dobara u Dubrovniku i okolici“. Ne zaboravimo da bi se toj inicijativi „fućkalo“ za brdsku pustoš iznad Dubrovnika, ali bitno je bilo spriječiti izraelskog investitora koji je mogao uzeti dio unosnog kolača dubrovačkim rentijerima. Da je investitor bio netko iz „regiona “ projekt bio vjerojatno davno bio završen.
Ta platforma uspješno sprječava bilo kakve razvojne ideje grada i okolice. Taj osebujni lik naglasio je „kako su u državi pobrkani prioriteti: „Strateškim investicijama se proglašavaju štetni nekretninski projekti, a ono što je za državu uistinu strateško poput reforme obrazovanja je zaustavljeno“. Znači nisu bitne strateške investicije nego politika i promjena svjetonazora kroz kurikule obrazovanja.
Danijela Dolenec, docentica na „slavnom“ Fakultetu političkih znanosti, trabunja o tome da je jedan od najvećih problema u društvu nejednakost na više razina. Kako je izjavila, fokus će im biti stvaranje drugačijeg ekonomskog modela zasnovanog na boljoj preraspodjeli, odnosno pravednijoj redistribuciji (mentalnim komunistima nikad na pameti nije investicija, proizvodnja i rad – nego samo raspodjela).
Osim javnog interesa, platforma MOŽEMO želi se baviti i radničkim pitanjima – objasnila je brižno sindikalistica i odgajateljica Iskra Mandarić. Aktivistica Sandra Benčić rekla je kako je potrebno stvoriti novu razvojnu viziju Hrvatske i ponovila kako treba ići prema smanjenju nejednakosti. Na aktualnom primjeru objasnila je stav platforme: „Ne može se obnavljati vozni park, dok se magnetna rezonanca čeka dvije godine“.
Zvuči humano, ali ne zaboravimo da su s istim frazama prilagođenima onom vremenu nastupali i boljševici i odveli svijet u katastrofu.
Do sada se uvijek govorilo o „proizvodnji pristanka“, koju su opisali Noam Chomsky i Edward S. Herman, ali se Chossudovsky posvetio analizi „proizvodnje lažnog otpora“, tj. financiranju, organiziranju i kanaliziranju otpora u onom obliku i mjeri u kojem on nikada neće dovesti u pitanje opstanak kapitalizma i njegove neoliberalne verzije, koja nije samo ekonomski model, već ideologija koja prožima sve pore društva.
U taj posao su umiješani svi. Od čelnih ljudi nevladinih udruženja, političara, privrednika, bankara, korporativne elite, vlada zemalja domaćina međunarodnih summita do policije, tajnih službi i snaga sigurnosti, koje su uvijek spremne grubo intervenirati ukoliko tokom protesta dođe do „promjene plana“, a tu promjenu plana im omogućavaju upravo grupe koje se formalno zovu „antifašističkim“ ili „anarhističkim“, dok zapravo služe kao „jurišni odredi“ za proizvodnju kaosa i miniranje otpora i protestnih pokreta.
Dok mainstream mediji „proizvode pristanak“, složena mreža nevladinih udruženja se od strane korporativnih elita koristi u manipulaciji protestnih pokreta i njihovog „stavljanja u kalupe“. Nakon deregulacije globalnog financijskog sistema 1990. i zbog brzog obogaćivanja financijske elite, financiranje udruga kroz fondove je naglo poraslo. Ironija je to da je u posljednjem desetljeću dio špekulativnog profita na Wall Streetu recikliran kroz razne neoporezive fondove i humanitarne akcije širom svijeta.
Ovi financijski profiti nisu korišteni samo za kupovinu političara, već su proslijeđeni i raznim udruženjima, istraživačkim institutima, društvenim centrima, crkvenim udrugama, udruženjima za zaštitu okoline, alternativnim medijima, grupama za ljudska prava itd
„Proizvodnja otpora“ se posebno fokusirala na „lijeve“ i „progresivne“ medije, koji su financirani od strane udruženja ili izravno iz fondova milijardera.
Skriveni cilj „proizvodnje otpora“ je uspostavljanje granica do kojih može ići „korektni politički otpor“. S druge strane, u mnoga nevladina udruženja su infiltrirani agenti zapadnih obavještajnih službi, koji ne samo da nadziru, nego i upravljaju njihovim aktivnostima.
Cilj korporativnih elita je podijeliti društvene pokrete. Rat i globalizacija više nisu u prvom planu aktivizma koji se raspršio. Više ne postoji integrirani anti globalistički i anti ratni pokret. Nije prepoznata veza između ekonomske krize i ratova koje globalisti, bilderbergovci, a sada i moćne države Dalekog istoka vode u svijetu.
Otpor je fragmentiran i pospremljen u manje skupine. Protestni pokreti se razdvajaju u razne „tematski orijentirane“ pokrete – pokrete za ženska prava, za borbu protiv klimatskih promjena, zaštitu okoline, recentno antivaksere, pravo na pobačaj, tempirane ideološke ratove i kakve već sve ne? Za razliku od masovnih pokreta, svaki aktivizam je danas posebno ohrabren velikodušnim financijskim injekcijama, što je apsolutno slučaj u Republici Hrvatskoj. Covid 19 je determinirao neke nove oblike suverenizma, budi se nacionalna svijest u zatvorenim državama, budi se svijest o samodostatnosti, a recipročno tome raste strah Soroševaca od nacionalnog buđenja, jer im je osnovna zadaća pretvoriti Hrvatsku u anacionalnu tvorevinu. Jedino tako mogu zagospodariti svim resursima Zagreba i države.
Tko financira udruženi pokret MOŽEMO? Nije li kristalno jasno da je Tomašević već sada ucijenjen od onih koji su ga stvorili i koji su financirali rast njegove „antifa“ platforme?
Od 12.195.529 kuna donacija u pet godina, njih čak 89%, odnosno 10.869.261 kuna pristiglo je inozemnih vlada i međunarodnih organizacija što nitko u Republici Hrvatskoj nije stavio pod znak pitanja iako se radi o čistom političkom novcu kojim se plaća antivladin aktivizam.
Udruga Institut za političku ekologiju je u pet godina uprihodila oko 12 milijuna kuna (!!!), a više od 8 milijuna kuna (!) je dobila samo od jedne njemačke političke zaklade – Heinrich Böll Stiftung.
Inicijativa otvorenog društva za Europu (OSIFE), europska podružnica Otvorenog društva, Georgea Sorosa, je u razdoblju od 01.08.2016. do 31.12.2019. godine udruzi Institut za političku ekologiju (IPE) donirala oko 174.740 eura odnosno oko 1.300.000 kuna.
U organizaciji Tomaševićeve udruge te podršku Heinrich Böll Stiftunga, Zelene Europske Fondacije i Inicijative otvorenog društva za Europu Georgea Soroša, 2016. se u Hrvatskoj održala 5. Zelena akademija, program političkog obrazovanja.
Na Zelenoj akademiji – programu političkog obrazovanja sudjelovali su između ostalih Dejan Jović, bivši glavni analitičar predsjednika RH Ive Josipovića te kandidat stranke srpske nacionalne manjine SDSS-a na euro parlamentarnim izborima i Tin Gazivoda viši programski voditelj OSIFE-a i član Vijeća za nadzor sigurnosnih službi u Republici Hrvatskoj.
Tomislav Tomašević (suosnivač udruge) i Teodor Celakoski (bivši član uprave udruge) također se nalaze među osnivačima zaklade Solidarna.
Godine 2017. u Berlinu, na konferenciji o “Solidarnost protiv desnog ekstremizma u akciji: aktivistička i filantropska inovacija iz Hrvatske”, raspravu su vodile zaklada Heinrich Böll te s platformom Možemo, povezana zaklada Solidarna i udruga Institut za političku ekologiju.
„Eko-udruge“ sa par desetaka članova zarađuju desetke milijuna kuna s jedinim ciljem ugrožavanja energetske stabilnosti Republike Hrvatske. Ta kumovska organizacija danas troši novac za predizbornu promidžbu svog novog vladara Zagreba Tomislava Tomaševića.
Tomašević će morati vratiti dugove. S kamatama! Ako pobjedi ekipa MOŽEMO, koja je dosad pokazala da zna samo širiti transparente i parole, iz Zagreba će se prema ostatku Hrvatske, umjesto novog suverenizma temeljenog na vlastitoj pameti i izvrsnosti, širit koncentrični krugovi neoliberalnog antifa globalizma.
Hoće li se Zagreb, ako kojim slučajem pobjedi Tomašević zvati Zagreb ili Sorošgrad? Hoće li se u Zagreb sliti sve ono što je Orban protjerao iz Mađarske? Hoćemo li u Zagrebu imati Soroševo sveučilište, Sorošev HNK, Soroševu Mimaru, Soroševu sveučilišnu bolnicu ili Sorošev Jarunski most?
Ako pobjedi Tomašević i njegova ekipa iz MOŽEMO, Zagreb bi u svibnju 2021. mogao biti oslobođen kao i u svibnju 1945. godine kad je, da citiram Tomislava Ladana, “pao pod oslobođenje”.
