Tko je bio Tomáš Masaryk čija je ulica u Zagrebu uzburkala duhove

PRVI predsjednik Čehoslovačke Tomáš Garrigue Masaryk ulicu u Zagrebu dobio je 1930. godine. Danas je najstarija zagrebačka ulica koja nosi ime po nekom strancu. Masaryku se pripisuje  izjava “Hrvati su niža vrsta Srba”.

Afera oko imena njegove ulice zakuhala se ljetošnjom izjavom Zlatka Hasanbegovića kako ima velikana koji ne zaslužuju ulicu u središtu Zagreba jer ničim nisu zadužili Hrvatsku. Spomenuo je Tomáša Masaryka i Franklina Roosevelta.

Nakon promjene imena Trga maršala Tita ta tema se obnovila. Hasanbegović je javno prozvan da želi otjerati Masaryka iz središta grada, reagiralo je i društvo Češko-hrvatskog prijateljstva, a bivši ministar pojašnjava:

“Ne planiram inzistirati na promjeni imena Masarykove ulice. Ako netko predloži promjenu, raspravit ćemo to u redovnoj proceduri.”

Smatra da Roosevelt nije zadužio Hrvatsku, ali mu ime ne bi dirao:”Roosevelt je svjetska veličina, a ovo su naša hrvatska i jugoslavenska prepucavanja”, rekao je Hasanbegović

Smatra da bi ulicu ili trg  trebao dobiti i američki predsjednik Woodrow Wilson zbog zalaganja za pravo na nacionalno samoodređenje.

Američki predjsenik Woodrow Wilson bio je najpopularniji svjetski vođa nakon Prvog svjetskog rata, a njegovih (Wilsonovih) 14 točaka na Mirovnoj konferenciji u Parizu (Versailles) učinili su ga herojem novostvorenih nacionalnih država. Nama je posebno zanimljiva točka 10. u kojoj navodi “puna sloboda za autonoman razvitak naroda Austro-Ugarske”

Što se tiče promjene ulice Tomáša Masaryka Hasanbegović kaže da on nije prava adresa za tu temu. “Treba pitati HDZ čiji je nekadašnji zastupnik Ranko Marinković 1999. godine dao taj prijedlog, a o njemu se nikada nije raspravljalo”.

Ovo nije prvi put da se govori o preimenovanju Masarykove ulice. Nakon uspostave NDH 1941. ulici je promijenjen naziv u Milana Šufflaya, a komunističke vlasti ime su vratile 1945. godine.

Primenovanje je 2013. tražio i Tomislav Jelić, nekadašnji HDZ-ov zastupnik u Skupštini Zagreba uz obrazloženje  da “Masaryk ničim i nikad nije zadužio Hrvate i Hrvatsku” i da je zagovarao stvaranje Jugoslavije i srpsku dominaciju unutar nove države.

Predlagao je da se preimenuje u ulicu Stjepana Đurekovića, u Njemačkoj ubijenog hrvatskog poltičkog emigranta.

Tko je bio Tomáš Garrigue Masaryk?

Rođen  je (Hodonín, 7. ožujka 1850. preminuo u Pragu 14. rujna 1937. češki političar, filozof i sociolog  čija je politička misao utjecala na čitav niz hrvatskih intelektualaca.

Bi je profesor filozofije na Praškom sveučilištu, a osnivač je i ideolog liberalne Češke narodne stranke koja se borila za autonomiju Češke u sklopu Austro-Ugarske.

Veleizdajnički proces u Beču

Godine 1909. pomagao je obrani u Veleizdajničkom procesu u Beču na kojem su osuđeni pripadnici Srpske samostalne stranke, koji su u to doba s Hrvatskom strankom prava činili Hrvatsko-srpsku koaliciju, većinsku snagu u Hrvatskom saboru.

Osnova za optužnicu bila je brošura pod naslovom Finale, kojoj je autor bio Đorđe Nastić, tiskana 5. kolovoza 1908. u Budimpešti.

Optuženi su za suradnju s vlastima Srbije u zavjeri da se Južni Slaveni ujedine u zajedničku državu. Iako su dokazi bili  klimavi (dokazano je da je glavni svjedok optužbe bio policijski provokator; prema tadašnjim propisima tako prikupljene informacije nije se smatralo zakonitim dokazom), osuđeni su na robiju. Ubrzo je Koalicija sklopila politički pakt s ugarskim premijerom Héderváryjem, pa su svi bili pomilovani.

Prema kasnijoj tvrdnji koju sam predsjednik Srpske samostalne stranke Svetozar Pribićević iznosi u brošuri iz 1931. godine, optuženici su doista bili veleizdajnici – radili su na razbijanju Austro-Ugarske i uspostavi Jugoslavije – ali optužba nije raspolagala dobrim dokazima.

Na tom preocesu sudilo se Pribićevićevim političkim idejama, kao i političkoj borbi, koju je tada vodila Hrvatsko-srpska koalicija

Jedan od povoda procesu bio je bijeg u Srbiju austrijskog časnika Milana Pribićevića, mlađeg brata najutjecajnijeg srpskog političara u Hrvatskoj Svetozara Pribićevića, zagovornika integralnog jugoslavenstva.

Među optuženima bila su još dva njihova brata, Valerijan i Adam. Sam Svetozar Pribićević nije bio optužen jer je, kao zastupnik u Hrvatskom državnom saboru i u mađarskom parlamentu, uživao imunitet. Mađarski parlament odbio je skinuti imunitet njemu, dr. Srđanu Budisavljeviću i još jednom optuženom zastupniku.

Pribićević je opisaoe i kontakte istaknutih članova svoje Samostalne srpske stranke s tajnom službom Kraljevine Srbije; među tim članovima SSS bio je i Rade Malobabić, koji je poslije na preporuku Pribićevića postao profesionalni agent srbijanske tajne službe i – u tom svojstvu – organizirao atentat na nadvojvoda Franju Ferdinanda 1914. godine. Malobabić je pogubljen od srbijanskih vlasti zajedno s Dragutinom Dimitrijevićem Apisom, kao Apisov najbliži suradnik u zavjereničkim djelatnostima organizacije “Crna ruka.

Veleizdajničkim procesom vlasti u Beču nastojale su Hrvatsko-srpsku koaliciju i unijeti u nju razdor optužujući Srbe da su, osim legalne političke borbe, organizirali masovnu zavjeru

Pomagala im je Čista stranka prava, koju je vodio Josip Frank

(frankovci),  koja je u dogovoru s bečkim vlastima sudjelovala je u napadima na optužene Srbe i na hrvatsko- srpsku koaliciju općenito zbog želje za političkim povezivanjem Zagreba i Beograda.

Suđenje je trajalo sedam mjeseci, obranu je vodio Hinko Hinković, a iako je postupak bio ozbiljno diskreditiran optuženi proglašeni krivim i 6. listopada 1909. osuđeni na ukupno 173 godine robije.

U razobličavanju Đorđa Nastića i dokazivanju da je agent provokator važnu ulogu odigrao je profesor Tomáš Masaryk, kasnije  predsjednik Čehoslovačke. A ta činjenica protivnicima Hrvatsko-srpske koalcije nije se svidjela.

Početkom Prvog svjetskog rata Tomáš Garrigue Masaryk odlazi u emigraciju gdje razvija intenzivnu političku djelatnost za stvaranje samostalne čehoslovačke države. Uspio je.

Pred kraj rata na čelu je privremne vlade Češko-Slovačke, a u Washingtonu je 16. listopada 1918. godine objavio Deklaraciju o nezavisnosti Čehkolovačke, zbog čega se smatra Ocem domovine.

Postao prvi predsjednik Čehoslovačke (Česko-Slovensko), a na je dužnost izabran 14. studenog 1918. godine, a birači su ga poslije još tri puta izabrali za predsjednika. Ostavku 1935. godine dvije godine prije smrti.

Tomáš Garrigue Masaryk je još za života ulice dobio i u Bjelovaru, Čakovcu, Daruvaru, Varaždinu i Virovitici što ga čini strancem sa najvećim brojem ulica u Hrvatskoj.

Masaryk je svoje ulice imao u Hrvatskoj i onda kada ih nije imao u vlastitoj zemlji. Beogradske vlasti u obje Jugoslavije su ga voljele, a u Zagrebu mu se pripisuje rečenica “Hrvati su niža vrsta Srba”.

M. Marković/foto:wikipedija