Tko je danas Mesić, a tko Tuđman u politici Hrvatske prema BiH

Novinar Boris Rašeta u tekstu “Kuhanje Bosne”, na u dnevnom listu 24sata iznio je neurotičnu i kolporterske tezu da je “Milanovićeva politika prema BiH nastavak Tuđmanova, a Plenkovićeva nastavak Mesićeve politike”.

Jedna od konstanti politike hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića jeda nema konstante. On politiku vodi na mahove i po trenutačnom raspoloženju. I po napisima u medijima. I na Facebooku. I na Twitteru.

U odnosu prema BiH, i pravima Hrvata u toj državi, učinio je i niz korisnih stvari. Najvažnije od svega je da tu temu drži na površini, da o njoj govori, uporno ju ponavlja ( čime nervira službeno bošnjačko vodstvo i Željka Komšića) i taj njegov čin treba pozdraviti.

Milanoviću treba čestitati i na odluci  da odlikuje postrojbe HVO i zaslužne pojedince koji su pridonijeli obrani i oslobođenju Hrvatske i BiH. Ti  njegovi potezi odjeknuli u su u javnosti.  Agresija koju smo imali nije bila samo napad na Hrvatsku, nego je bila agresija na Hrvate kao narod u cjelini.

U odnosima prema BiH Milanović je doživio veliki obrat. Nije bilo tako davno kad je Milanović ( 2010. godine)  hrlio u Sarajevo na skup Željka Komšića i zagovarao građanski koncept BiH, pri čemu ga je podržavao upravo Stjepan Mesić. Danas, s pravom, tog istog Komšića hrvatski predsjednik Milanović smatra fukarom.

Na javnoj sceni Milanović doista djeluje kao čovjek gromobran Hrvata u BiH.  No u praktičnom smislu u većini je riječ o inicijativama Vlade RH koje se ne prezentiraju tako glasno, ali se u sadržajnom smislu provode.  A to je mnogo važnije.

U proteklih pet godina hrvatska Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem vodi konzistentnu i praktičnu politiku brige za jednakopravnosti Hrvata kao jednog od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.

Za spomenuti je da se premijer Plenković, još kao hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, zalagao za europski put BiH i ravnopravnost hrvatskog naroda i u to vrijeme pomogao naporima BiH u podnošenju Zahtjeva za članstvo u EU 2016. godine

Osobito je nakon općih izbora u BiH 2018. temu ravnopravnosti i legitimne zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda u BiH podigao na razinu Europskog vijeća i u bilateralnim razgovorima s nizom europskih čelnika – čelnim ljudima Europske komisije, Europskog vijeća i Europskog parlamenta, kao i šefovima država i vlada.

To je pristup mudre i odgovorne državničke politike koja se istodobno (1.) bori za prava hrvatskog naroda u BiH, (2.) štiti hrvatske strateške interese u EU i na međunarodnom planu i (3.)  daje potporu europskom i reformskom napretku čitave BiH.

Slično kao prema BiH Milanović se postavio i prema Crnoj Gori. Za posjeta Podgorici nudio je hrvatski samokres HS2000, vrhunski proizvod koji je nadvisio i konkurenciju u SAD-u. Ne znamo je li uspio (nije objavljeno da je postignut dogovor), a ako Crna Gora i kupi pištolje od Hrvatske, za naoružat cijelu Crnu Goru u Karlovcu to mogu proizvesti u dvije smjene.

Ni oteti školski brod “Jadaran”, ni sukcesiju, ni opljčkanu imovinu tijekom agresije na Hrvatsku, vrijednu milijarde kuna, nije spomenuo.

Crna Gora, koja je u  proračunu bivše države sudjelovala s 2,5 posto prisvojila je (opljačkala) 89 posto brodovlja JRM. I kao ukradenu robu godinama na crnom tržištu prodaje u pola cijene. Milanović to nije spomenuo.

Nije nemoguće ne primjetiti da rigidni bošnjački političari ( i novinari) najčešće i najžešće napadaju hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, što je posredan napad i na premijera Andreja Plenkovića u čijoj Vladi je Grlić Radman ministar. I oni znaju gdje je realna moć, tko kreira i provodi službeni stav Zagreba premsa BiH i Hrvatima u toj zemlji.

Zaključno, predstave koje čini Milanović za domaću javnost, ponavljajući da se zalaže za prava Hrvata,  u većini su prepisane inicijative Vlade kada je riječ o zaštiti hrvatskih interesa.

A što se tiče stava Borisa Rašete da je Plenkovićeva politika nastavak politike Stipe Mesića prema Hrvatima u BiH, to može  zastupati totalno neupućen ili zlonamjeran čovjek. Jedni koji provodi Mesićevu politiku u BiH, i prema Hrvatima u BiH, je Željko Komšić koji je, na papirima, i samo na papirima, hrvatski član Predsjedništva BiH.

Komšić je čovjek kojega Hrvati u BiH preziru, Srbi mu se rugaju, a Bošnjaci ga smatraju fukarom.

M. Marković/Foto:pxll

P.S. U ovom tekstu nisu spomenute optužnice i kaznene prijeva protiv hrvatskih časnika koje su upućune iz Sarajeva (i Banja Luke), i rekacije Zagreba na te poteze. To je posebna, važna i velika tema i zato ju ovdje nismo htjeli uključivati.