Mnogi se ovih dana pitaju tko je Krešimir Antolić, čovjek koji je Zdravku Mamiću rekao dosta? Niti jedan medij do sada nije pokušao napraviti rekonstrukciju karijere čovjeka koji je realno anonimus u nogometnom svijetu, kojem nikada niti nije pripadao kao igrač, trener i nogometni djelatnik.
U posljednjih desetak dana obavio sam više razgovora s ljudima iz policije, Dinama i navijačkog miljea, kako bi stvorio objektivniju sliku o Antoliću. Ovaj 49 – godišnjak radio je u policiji od 1996. godine do 2013. godine, kada je napravio sporazumni raskid radnog odnosa i otišao u kolovozu 2013. godine raditi u Dinamu, na mjesto klupskog povjerenika za sigurnost ( Mamić koji je tada vodio klub inzistirao je da se njegovo radno mjesto nazove direktor sigurnosti ).
U policije je Antolić već dio svoje karijere radio u odjelu koji se borio protiv prodaje i krijumačarenja droge. To je prvo radio u PU Zagrebačkoj a potom je 2009. godine bio među prvim ljudima u policijskoj jedinici za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta. Od 2010. godine pa do kraja 2012. godine vodio je Odjel općeg kriminaliteta PU Zagrebačke, kao najvažniji kriminalistički odjel u zagrebačkoj policiji.
Više je puta nagrađivan a završio je i nekoliko specijaliziranih školovanja u FBI i DEA. Iz policije ga prati glas ne pretjerano omiljenog čovjeka, a i oni koji ga ne vole kažu da je u svom poslu bio fanatiziran do krajnjih granica, potpuno posvećen poslu.
Mamića je upoznao nakon što je ovaj 2011. godine priveden zbog napada na policajce, poslije utakmice Dinamo – Malmö.
Antolićev odjel je radio obradu nad Mamićem kojega su uhapsili zbog napada na policajce, čime mu je prijetilo pritvaranje zbog tog kaznenog djela. Nakon provedenbe obrade, Antolićevi ljudi su mu prezentirali da je Mamić zapravo počinio prekršaj a ne kazneno djelo i Antolić je stao iza toga, neovisno o pritiscima kojima je bio izložen da se Mamića zatvori.Tom prigodom upoznao je i Zorana Mamića te su se vrlo brzo sprijateljili i počeli družiti.
Do svojeg dolaska u Dinamo, Antolić je sa Zdravkom bio u društvu svega nekoliko puta. Krajem prosinca 2012. godine, nakon što nije ponovno izabran za radno mjesto načelnika Odjela općeg kriminaliteta, Zoran Mamić je ponudio Antoliću da dođe raditi u Dinamo, jer klub ima sve veće probleme s ultras navijačima ( to je bilo nakon što su BBB ganjali Mamića u Luxembourgu, kada se sakrio u aerodromski WC ).
I tako Antolić dolazi raditi u Dinamo u kolovozu 2013. g., u trenucima kada je protiv kluba pokrenut postupak zbog rasizma, jer je UEFA smatrala da je „Mamiću cigane odlazi iz svetinje“ rasistički uzvik.
To je bio put da Dinamo bude izbačen iz europskih natjecanja. Antolić je počeo raditi u gotovo nemogućim uvjetima. Po završetku te godine, Mamić ga je obavijestio da se dogovorio s ekstremnom dijelom BBB da bude primirje te prepustio njemu da organizira novu navijačku udrugu BBB FAN CLUB, s prostorijama u podnožju sjeverne tribine.
Tu godine obilježili su sukobi suprotstavljenih navijačkih udruga, a eskalacija svega bila je u studenom 2014. godine, kada je došlo do pucnjave u zagrebačkoj Dubravi, s dva ranjena pripadnika tzv. Anti mamićeve struje. Tom događaju prethodio je napad anti mamićevaca na suparnike koji su radili u jednom elitnom zagrebačkom restoranu u centru Zagreba.
Antolić je u to vrijeme osmislio i provodio niz nepopularnih mjera, i ustrojio tzv. Crne liste, koje su, iako zakonite, imale za svoj cilj odstranivanje sa stadiona onih koji su bili protiv Mamića. Sam Antolić je to objašnjavao kao manje loša rješenja od ugrožavanja kluba, ali dio navijača mu to niti dan danas ne oprašta.
Suvremenici toga doba kažu da je Antolić neupitno bio lojalan braći Mamić, ali da mu Zdravko nikada nije do kraja vjerovao, niti je bio dio njegovog najužeg kruga povjerenja. Nije mu se usudio povjeriti nikakve stvari kojima bi ga kasnije mogao ugroziti.
Kada Mamić ovih dana govori o tome da mu je Antolić davao tajne policijske dosjee, oni koji poznaju situaciju iznutra na to reagiraju s podsmijehom, znajuću da je to nemoguće, niti bi se Mamić usudio to tražiti. Osobe iz policijskog miljea govore o tome da je dosjee Mamić dobivao iz policije, ali od drugih policajaca a ne od Antolića. Najpoznatije njegovo mahanje s papirima bilo je kod A. Stankovića u NEDJELJOM U DVA, a internom istragom utvrđeno je tko je dao Mamiću taj materijal. To nije bio Antolić.
Antolić je Mamiću prvi puta zapeo za oko kada je 2016. godine pokrenuo dijalog s BBB. Počeo se s njima sastajati i tražiti rješenja kako da na tribini bude mir. Opterećeni međusobnim odnosom, BBB i Antolić nikada nisu našli zajednički jezik, barem ne javno. Međutim, kada god je trebalo nešto dogovoriti, to se dogovaralo s Antolićem i sami BBB će reći da ga ne vole ali i da ih nikada nije prevario niti izigrao. Mamiću se to nije sviđalo ali nije imao drugo rješenje.
Njihov razilaženje traje dugo vremena, ovo je samo eskalacija jer je Mamić shvatio da je Antolić postao desna ruka Barišiću za izgradnju stadiona i da nije persona non grata u gradskim pa i državnim strukturama.
Izvor iz obavještajne zajednice je rekao da su svi ljudi iz Dinama više puta operativno obrađivani i da Antoliću nije nađeno ništa zbog čega bi bio procesuiran. Posebno ga se pokušalo povezati u tzv. aferi Varga, jer je uplatio oko 600 000 kuna u ime Zdravka Mamića kako bi se namirila šteta.
Međutim, iz dokumentacije koju je prikupio PNUSKOK nije dokazano da je Antolić za to znao pa je naposlijetku kazneni postupak zbog toga pokrenut protiv Igora Kodžomana, Vlatke Peras i Zdravka Mamića.
Radile su se i provjere zbog mogućeg pranja novca i nesrazmjera imovine, međutim i u tom dijelu se Antolića nije uspjelo povezati s nekom materijalnom koristi – imao je dva stana, kupljena na višegodišnje kredite, koje je u raznim fazama života prodao i danas u gruntovnici ne postoji nekretnina koja bi bila njegovo vlasništvo.
Na nedavnoj press konferenciji Mamić je optužio Antolića da je napravio svoju hobotnicu u klubu pa ga je optužio za nekakva samoinicijativna zapošljavanja. Sugovornik iz Dinama se tome smije, jer je u klubu opće poznato da je Antolićeva djevojka Iva Cigrovskij u klub došla prije Antolića pa nije jasno kako ju je on mogao zaposliti. Osobito jer je magistra novinarstva i na trenutnu poziciju ju je postavila predsjednica uprave Vlatka Peras.
Sam Antolić je u svojim nastupima nakon te Mamićeve pressice izjavio da je kod zapošljavanja brata bio izuzet od odluke kao i kod njegovog postavljanja na mjesto direktora klupske ugostiteljske tvrtke koju vodi bez naknade. Tako je rekao Antolić a nitko ga nije demantirao.
Inače, kod „tvrdih“ dečki sa zg asfalta, od kojih su mnogi danas nogometni menadžeri, mučninu je izazvala Mamićeva lavina uvreda na račun Antoliću najbližih ljudi. Opće je poznato da se prema zakonu ulice obitelj ne dira. Ni na koji način.
Prošli tjedan je predsjednik Barišić obavio sastanak sa zaposlenicima – članovima Skupštine na koji se odazvalo njih 13. Prema izvorima onih koji su bili na tom sastanku, na njemu nije bilo Antolića. Tamo je nekoliko zaposlenika pokušalo uvjeriti predsjednika Barišića da oni uopće nisu za Mamića nego protiv Antolića.
Tako je npr. dugogodišnji vozač Zdravka Mamića, Robert Palić rekao da je digao ruku protiv Antolića jer mu je ovaj uhapsio sina dok je radio u policiji. Točno. Pritom Palića nije rekao zašto mu je policajac Antolić uhitio sina, a svi u Dinamo znaju da je uhićen zbog ozbiljnog kaznenog djela u vrijeme dok je Antolić bio načelnik odjelu za borbu protiv prodaje i krijumačarenja droge.
Trener mlađih kategorija Jozo Bandić je iznio primjer od prije godinu kada mu je Antolić prigovorio nešto oko posla? Pa zar to nije posao člana Uprave kluba. Isto su učinili i Marijan Vlak i Dalibor Poldrugač.
Kod insidera je posebno čuđenje izazvalo gorljivo zauzimanje za Mamića od strane Marijana Vlaka, ako se u klupskim kuloarima zna da je ovaj prije nekoliko mjeseci htio da Vlak dobije otkaz, što je odbijeno od klupske uprave, koja je upravo Vlaku dala višegodišnji lukrativni ugovor kojim je ovaj već nekoliko godina nositelj 100% klupske premije.
Dakle, kada Dinamo uđe u ligu prvaka ili europa ligu, Vlak dobije premija isto kao glavni trener ili igrači s najviše nastupa.
Uglavnom opće je mišljenje naših sugovornika da Antolić nije pretjerano simpatičan lik, da je tvrdih je stavova i u poslu ne štedi ni sebe ni druge. Ali isto tako da ne ulazi u nikakve dilove kod podjele plijena.
Nitko ne zna stoji li (i tko?) iza njega niti koju bi on osobnu korist u ovom suprotstavljanju Mamiću mogao imati. Idući tjedni i mjeseci će pokazati čiji je Antolić igrač.
D.M. /M.M. /Foto: pxll
