Ugledni zagrebački odvjetnik Tomislav Jonjić, četvrti je na listi Brune Esih za Skupštinu Grada Zagreba. Ispred su nositeljica liste Esih, dr. Zlatko Hasanbegović i Ana Lederer
Jonjić je Imoćanin rođenjem, Zagrepčanin adresom, Hrvat stavom i djelovanjem. Sredinom 90-ih radio je u hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova, vrlo je aktivan i poznat po otvaranju važnih nacionalnih tema koje dominantna politika u Hrvatskoj pokušava prešutjeti.
Na sudu u Haagu zastupao je optužene hrvatske časnike, član je uredništva više novina i časopisa, a skoro 20 godina glavni je urednik “Političkog zatvorenika”, mjesečnika Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Oženjen je i otac troje djece.
Zašto je Vaš izbor Bruna Esih
Bruna Esih je aktivna duži niz godina i njeni svjetonazorski pogledi podudaraju se s mojim, u nekim dijelovima i naši interesi se preklapaju. Više od 20 godina urednik sam Političkog zatvorenika, a ona se u svom javnom djelovanju bavila problemima žrtava Drugog svjetskog rata i progonom Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji. Budući da smo na istoj valnoj duljini logično je da se pojavim na njezinoj listi i zahvaljujem joj na prijedlogu i ponudi da se kandidiram.
U kampanji za ove izbore dominirale su nacionalne teme, dominantno one koja izazivaju velike prijepore. Jesu li ovo istodobno i lokalni i nacionalni izbori?
Pokušaj da se napravi razlika između lokalnih i nacionalnih izbora su neprirodni i neživotni jer nema lokalne teme koja ujedno nije i nacionalna, nema nacionalne teme koja nije lokalna. .
Kad pogledamo nositelje lista koje sudjeluju na ovim izborima, to su sve ljudi iz nacionalne politike, kandidati za predsjednika države, drugi su bili ministri. Oštru razliku između lokalnog i nacionalnog nije moguće napraviti. S druge strane, lokalni izbori u glavnom gradu, kulturnom, gospodarskom i političkom središtu hrvatskog naroda, po logici stvari moraju potaknuti i nacionalne teme. gospodarske, kulturne, političke, svjetonazorske jer su one također nezaobilazne.
Komunalne teme – od cijene vode, škola, vrtića, prometa, zbrinjavanja otpada u kampanji su zapostavljene. Treba li za tim žaliti?
Naravno da su zapostavljene i osobno žalim što se u kampanju o tome manje govorilo. Jedan od razloga to su teme o kojima s trebalo puno temeljitije i ozbiljnije raspravljati na lokalnim izborima, S jedne strane treba imati na umu da nas život i politika guraju u svjetonazorske i političke teme, a s druge strane ne treba se zavaravati da mi koji nikada nismo sudjelovali u vlasti raspolažemo pouzdanim podacima o zagrebačkom proračunu ili stanju u Holdingu. Ono što je potrebno i što svi znamo da je Hrvatska, i grad Zagreb, umreženi klijentalističkim i korupcionaškim mrežama i za iskorijeniti to zlo moramo se upoznati s činjenicama. Da biste to znali morate sudjelovati u vlasti.
Za Bandića se kaže da je s puno novaca napravio malo, a trebalo s malo novaca napraviti puno?
Svi mi koji živimo u Zagrebu znamo da su cijene komunalnih usluga u zadnjih 15 godina višetruko porasle. Kad bi se precizno izračunali, investicije u Zagrebu, a bilo ih je, bilo bi blesavo tvrditi sa grad izgleda isto danas i prije 15 ili 20 godina, onda bi se moglo preciznije kazati je li prikupljeni novac utrošen na razuman način ili je tu bilo kriminala i korupcije. Nažalost bojim da bi rezultati bili porazni za sudionike tih procesa.
Jučer sam sam čuo za aferu oko stare Karlovačke ceste koja upućuje na model koji preovladava zadnjih 15 godina. Pred izbore se asfaltira cesta nakon rekonstrukcije iako kanalizacijska mreža nije dovršena. Dakle,, za nekoliko mjeseci morat će raskopati tu cestu i ponovno plaćati. Klasična zagrebačka i hrvatska predizborna priča.
Što novo donosi Buna Esih u odnosu na ostale kandidate?
Brna Esih je nova samom svojom činjenicom da ni na koji način nije sudjelovala u tužnim stranicama hrvatske nacionalne povijesti posljednjih 15 – 20 godina. Činjenica je da Bruna Esih, kao mlada neopterećena osoba, majka troje djece, nastupa sa svojom listom, boreći se praktično sama protiv svih. Ona može izgledati kao osoba koja juriša na vjetrenjače, ali ako pogledamo kroz povijest, uvijek je časnije bilo biti na strani onoga koji juriša na vjetrenjače od onoga koji te vjetrenjače brani ili ih predstavlja. Dakle, Bruna Esih donosi novi svjetonazorski pogled i na lokalno i na nacionalno.
Važna je stvar da Bruna Esih, i njena lista, donosi čast i poštenje u javni prostor, a to je ono za čim Hrvatska vapi.
Dio medija i protukandidati Esih su pokušali prezentirati samo kroz želju za promjenom imena Titova trga u Zagrebu. Koliko je ta tema važna?
To je važna tema jer predstavlja svjetonazorske poglede Brune Esih i ljudi koji se nalaze na njezinoj listi. Usprkos svih slatkorječivih fraza o antifašizmu i oslobođenju u svibnju 1945. svaki pučkoškolac treba znati da je 8. svibnja 1945, na Markovom trgu u Zagrebu podignuta jugoslavenska zastava, jer u Zagreb nisu umarširali hrvatski partizani nego formacija koja se zvala Jugoslavenska armija. Činjnica je da u svibnju te godine ministar policije postao Aleksandar Ranković, a zapanjujuće je da postoji i jedan i jedini Hrvat koji činjenicu, da je Ranković postao ministar unutarnjih poslova, naziva oslobođenjem.
Ladan bi rekao da smo tog dana “pali pod oslobođenje?
To je dobra definicija, upravo “ladanovska”. Ladan je, na pitanje kad će se Hrvati prestati boriti za ime svog jezika kazao ‘onda kad taj jezik bude imao svoju vojsku, imat će i vojska svoj jezik’.
No, da se vratim na problem tog nesretnog Trga maršala Tita koji će, ako Bog da da vrlo brzo biti zamijenjen, ovisno o glasovanju naših sugrađana. Naravno da to nije središnja tema kampanje i interesa Brune Esih i njezine liste, ali je važno zbog toga što pokazuje kakve vrijednosti zastupa i koje su vrijednosti poželjne.
U sadašnjim anketama Bruna i njena lista osvajaju od 10 do 15 posto, u sretnoj okolnostima dolazi do drugog kruga. Za jednu nezavisnu listu već se može osjećati pobjednikom jer osvaja osjetno više nego kandidat HDZ-a?
Ankete treba uzetu s rezervom, a poglavito ankete o našim izborima. Zadnjih godina mnoštvo je slučajeva, ne samo u Hrvatskoj, gdje su ozbiljno pogriješili. Ako bi te ankete bile točne, a vjerujem da su tu vjerne u dijelu u kojem pokazuju da su birači skloniji Bruni Esih nego Dragi Prgometu i listi HDZ-a. To pokazuje da birači u Zagrebu sazrijevaju, da ih se ne da više zavoditi amblemima i simbolima HDZ iz vremena Franje Tuđmanu, vremena stvaranja, obrane i oslobođenja Hrvatske. Činjenica da ljudi gube povjerenje u tu stanku jer pokazuje otuđenost stranačkog vodstva od članstva i glasača
Glasače pridobiju manifestacijama i govorima kao na splitskoj rivi, a onda, nakon što dođu na vlast, ulazi u koalicije sa strankama za koje birači HDZ-a nikad ne bi glasovali niti bi odobrili te koalicije.
Koliko je problem ako se za šef Sabora izabere kandidat koji je osvojio 180 glasova, a marginaliziraju oni s 10 tisuća i više glasova?
To je problem na razine stranke, ali i na nacionalnoj i sociološko-političkoj razini. Nema ni jednog političara koji se verbalni neće zaklinjati u demokraciju, koji neće tvrditi da je sastav vlas odraz volje birače izražene na izborima.
Birači su prošlim izborima preferencijalnim glasom izrazili volju na izborima, a njihova volja je izigrana. Oni kandidati HDZ-a koji su dobili najveći broj glasova nisu honorirani na primjeren način nego su marginalizirani. Njima je stranačko vodstvo poslao jasnu poruku, i njima i biračima, da ne drže do toga što oni misle i za koga su oni glasovali, Treba se nadati da će birači iz toga izvući poruku, ne amo na lokalnim nego i na parlamentarnim izborima.
Zašto glasati za Brunu Esih i njenu istu?
Svjetonazorski pogledi, profesionalne karijeri i pogledi na život Brune Esih i kandidata s njene liste kristalno su jasni. Tu nema nikakvog koketira s jugoslavenstvo, s komunističkom baštinom i apsolutno nikakve naznaka da je takvo što moguće.
Naprotiv postoje vrlo čvrste obećanje koja proizlaze iz teksta koji je Esih predstavila premijeru Plenkoviću prigodom rasprave o ministru Mariću, da Esih neće ići ni u kakve saveze s političkom strankom ili grupacijom koja na bilo koji način želi održati vrijednosti koje su bile dominantne u razdoblju komunizma i koje su, nažalost, preživjele, pa i ojačale u 27 godina hrvatske države.
Ako ove lokalne izbore shvatimo kao epizodu, koji bi idući korak mogao biti nakon izbora grupacije Brune Esih?
Nisam plasiran govoriti na tu temu, ali čini mi se logično da bi rezultati lokalnih izbora mogli upućivati stanovite signale koje bi korake Bruna i Zlatko mogli napraviti.
M. Marković/foto:hkv
