Prošlog tjedna u Večernjem listu je objavljen oglas neobičnog sadržaja. Nakon što se prije 29 godina putem novina odrekao svoja dva sina, izvjesni Petar Mitrović objavio je da demantira, opoziva i poništava davno objavljen oglas.
Iako je sadržaj oba oglasa bizaran, zanmljivo što o tome kaže zakon, imna li javna objava odricanja od potomaka, bilo kakav pravni učinak
“Sinova Marka (Iveka) i Zvonimira Mitrovića (29 i 26 godina), režimskih denuncijanata sa stanom Ivana Volodera 8 Bjelovar, odričem se jer su me iz koristoljublja više puta pokušavali i druge podstrekivali lišiti života i slobode, te bi bilo poželjno da promjene prezime’, objavio je tada u Bjelovarskom listu sredovječni otac razočaran u svoje potomke.
Nakon dugih 29 godina odnos oca i sinova se popravio i sada već vremešni roditelj promijenio je ploču. Uz obrazloženje da je tadašnji oglas odraz negativnog emotivnog stanja u tadašnjem trenutku” te da ‘ne odražava činjenično stanje istine’, Petar je objavio da demantira, opoziva i poništava prijašnji oglas.
Postavlja se pitanje ima li javna objava odricanja od potomaka, pa tako i naknadni opoziv, bilo kakav pravni učinak.
Pravni savjetnik na portalu Legalis ističe da institut odricanja od djeteta ne postoji u pravnom sustavu. Stoga ovakav oblik iskazivanja volje može poslužiti samo kao verbalni čin koji odražava odnose među zavađenim stranama.
Dakle, takav oblik odricanja, osim što ima emotivne i moralne posljedice, ne utječe na zakonska prava i obveze između roditelja i potomaka. Primjerice, kada je riječ o nasljeđivanju, djeca imaju pravo na nasljedstvo prema Zakonu o nasljeđivanju.
Roditelji ih mogu isključiti iz nasljedstva jedino putem oporuke. No potomci uvijek imaju pravo na tzv. nužni dio te ga mogu ostvariti pokretanjem parnice.
Isto tako, odrasli potomci ne mogu se pravno odreći roditelja jer ih Obiteljski zakon obvezuje na brigu o njima u starosti, odnosno nakon što navrše 65 godina.
Što s promjenom prezimena?
Kada je riječ o promjeni prezimena, što je u ovom slučaju otac tražio od sinova, to može učiniti svaka punoljetna osoba sukladno Zakonu o osobnom imenu. Prema odredbama tog zakona, svaka osoba ima pravo promijeniti osobno ime.
U slučaju promjene prezimena novo osobno ime upisuje se u maticu rođenih i osoba je dužna koristiti se njime u pravnom prometu.
Promjena imena mota biti u skladu sa Zakonu o osobnom imenu, a pravo na promjenu imena uskraćeno je osobama protiv kojih se vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.
Kad Radojka želi postati Hrvojka
Početkom 90-ih bio je veći broj slučajeva u kojima je odbijan zahtjev za promjenu imena i prezimena. U većini se radilo o pripadnicima srpske zajednice u Hrvatskoj (najpoznatiji je slučaj Radojke koje je htjela postati Hrvojka) a zahtjevi su odbijani jer su navodili da “imaju srpsko ime pa su ugrožena prva”.
U slučaju da bi im zahjev bio odobren bilo bi to priznanje da su Srbi građani drugog reda u Hrvatkoj. Pamtim i zaposlenicu Ministarstva uprave, Ružicu Šimonović, koja je bila na meti medija jer je odbijala zahtjeve da Radojka postane Hrvojka, a da Jovan preko noći postane Ivan.
Bilo je slučajeva kad su odbijene osobe koja su željele svoje prezime primijeniti u poznato, a rijetko hrvatko prezime koje ima svoju povijest i rodoslovlje pa zakonodavac nije dopustio “padobrancima” ulazak u to prezime. Jedan od takvih bio je kad je Stevanović želio promijeniti prezime u Ferić. Odbijen je jer nije imao nikavo pravno ni rodbinsko uporište u svom zahtjevu.
M.M. /Foto: Ilustracija
