TRIBUN: Kako je sedam njemačkih vojnika natjeralo Beograd na predaju

Jeste li znali na koji način je u Drugom svjetskom ratu pao Beograd, glavni grad Kraljevine Jugoslavije? Vjerojatno niste, jer ovako nešto sramotno za Jugoslaviju normalno da se nije učilo u školama, iako je općepoznata činjenica i scenarij dostojan prvoklasnog holivudskog filma.

Ovaj povijesni događaj jednako govori o genijalnosti i domišljati stanovitog njemačkog časnika, koliko i o stanju duha trule monarhističke tvorevine, piše Tribun.hr

U centru događaja koji su se zbili 12. travnja 1941. godine u Beogradu, nalazio se 28-godišnji časnik SS-a Fritz Klingenberg, rođen 17. prosinca 1912. godine, inače diplomac esesovske škole za časnike.

Klingenberg je tijekom najvećeg dijela svoje vojne karijere bio pripadnik elitne 2. SS oklopne divizije „Das Reich“, a vatreno krštenje je doživio tijekom bitke za Francusku početkom 1940. godine, kada se više puta istaknuo hrabrošću i bio odlikovan, prvo Željeznim križem II. klase a potom i I. klase.

Spomenimo da je tijekom spašavanja nekih tenkista čije je oklopno vozilo naletjelo na minu i našlo se pod vatrom mitraljeskog gnjezda, sam prešao stotinu metara preko otvorenog polja da bi granatom uspješno eliminirao francuski položaj. Zatim da je drugom prilikom na vlastiti položaj navukao topničku vatru da bi zbunio neprijatelja i spriječio protunapad, što je čitavoj njemačkoj koloni omogućilo proboj.

Slično tome, jednom prilikom je naveo njemačke zrakoplove da se obruše na njegov položaj kako bi spriječio povlačenje neprijatelja, što je dovelo do zarobljavanja 55 francuskih vojnika.

Kad je izbio takozvani Travanjski rat, odnosno napad Sila osovina na Kraljevinu Jugoslaviju, Klingenbergova motociklistička jedinica u okviru 2. SS oklopne divije „Das Reich“ bila je zadužena za izviđanje i pripremu terena. Tako je 11. travnja 1941. godine u popodnevnim satima Klingenberg stigao na obalu Dunava i bacio pogled na Beograd koji je prethodno bio metom njemačkog bombardiranja.

Ostatak divizije bio je daleko iza njih te se njen dolazak očekivao tek krajem idućeg dana. Klingenbergov zadatak bio je izviditi situaciju jačine i položaja obrambenih snaga, te u roku 24 sata podnijeti izvještaj radio vezom. No to Klingenbergu nije bilo dovoljno, on je pred sobom vidio grad spreman za osvajanje.

Most Kralja Petra II. koji je spajao dvije obale Dunava bio je porušen noć ranije od strane jugoslavenske vojske, te se preko njega nije moglo prijeći. Nakon nekoliko sati osmatranja, jedan od Klingenbergovih ljudi pronašao je motorni čamac privezan za drvo na obali rijeke.

Odlučio je da će u sumrak prijeći na drugu stranu Dunava, te je sa sobom poveo jednog narednika i sedam vojnika, ali se zbog jakih struja jedva dočepao desne obale. Dvojicu vojnika odmah je poslao natrag da prevezu ostatak jedinice. Međutim, u povratku je pri drugoj obali čamac doživio havariju i potonuo, bez žrtava.

Klingenberg se tako našao odvojen sa samo šest ljudi i s ograničenom količinom municije i hrane. Već ujutro naletili su na prve jugoslavenske jedinice, te su iznenadivši ih zarobili dvadesetak vojnika i došli u posjed autobusa i dva kamiona. U autobusu se našao i njemački turist koji je znao srpski jezik, a kojeg je jugoslavenska vojska zarobila dan ranije pod sumnjom da je špijun. Njegovo znanje srpskog Klingenbergu je bilo prijeko potrebno.

Koristeći se uniformama koje su skinuli sa zarobljenika, prošli su kroz nekoliko punktova jugoslavenske vojske a da nitko ništa nije posumnjao. Na prvi oružani otpor naišli su tek negdje na prilazu centru grada, no nakon dva sata lakše pucnjave uspjeli su savladati otpor i krenuti dalje.

Pošto su se preobukli u svoje njemačke uniforme produžili su do zgrade ministarstva rata i njemačkog veleposlanstva u Beogradu. Nijemci su bili zapanjeni činjenicom da ih nitko ne napada. Potom je Klingenberg naredio svojim vojnicima da na zgradi vladine ustanove izvjese njemačku zastavu, te da počnu patrolirati okolicom, kako bi vojska i građanstvo stekli dojam da su oni ti koji drže konce u svojim rukama.

Vijest o njemačkim vojnicima u gradu brzo se proširila Beogradom, te im je uskoro u službeni posjet došao svečano obučeni gradonačelnik Beograda Jevrem Tomić, skupa s pratnjom gradskih vijećnika, da se raspita o uvjetima predaje.

Klingenberg je uočio priliku da nasamari beogradsku vlast, te je Tomiću rekao da je njegova grupa samo dio formacije od nekoliko oklopnih divizija, te da će Luftwaffe sravniti grad sa zemljom ako im se ne bude javio radio-porukom, te da Nijemci po ulasku u grad nikoga neće poštedjeti. Kao naručeni, nekoliko njemačkih izviđačkih zrakoplova preletjelo je iznad Beograda tijekom trajanja pregovora. Klingenberg je u tom trenutku uperio prst prema nebu i rekao da sat otkucava, te da će, ako se sada predaju, grad i njegovi stanovnici biti pošteđeni nasilja.

Njegovi suborci koji su slušali Klingenberga kako maže oči beogradskom gradonačelniku bili su šokirani onime što čuju. Oni su znali da Klingenberg laže. Radio uređaj kojeg su koristili bio je u kvaru, mogli su samo primati poruke ali ne i slati ih, oklopna divizija nalazila se još poprilično daleko, priča o Luftwaffeu bila je plod Klingenbergove mašte, a njima samima ponestajalo je hrane i municije.

Međutim, varka je upalila, i Jevrem Tomić je predao ključeve Beograda koji je kapitulirao. Kazaljka na satu tek je bila prešla 17 sati. Pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske počeli su na trgu odlagati svoje oružje i poslušno se smještati u nekoliko gradskih hotela koje je Klingenberg odredio kao improvizirane „logore“ za ratne zarobljenike, ispred kojih je bio postavio po jednog stražara. Sedam njemačkih vojnika osvojilo je grad od 300.000 stanovnika i u njemu zarobilo preko 1.300 vojnika.

Klingenberg je kao de facto privremeni upravitelj grada izdao svega nekoliko naređenja, tek toliko da samopouzdanjem potkrijepi obmanu. Od šefa beogradske policije je tražio i dobio spisak svih poznatih kriminalaca, a doktori i medicinske sestre su dobili nalog da se jave na dužnost, jer bolnice su morale nesmetano raditi, te je odredio zabranu kretanja ulicama poslije 20 sati.

Naposljetku su se on i njegovi ljudi, koji su se smjenjivali na straži, smjestili u jednom od hotela, pronašli funkcionalni radio-uređaj, obavjestili o svemu zapovjedništvo i noć proveli uz vino i žene.

Ujutro je u grad došao i ostatak Klingenbergove jedinice, koji je prethodno ostao blokiran na lijevoj obali Dunava. Vidjevši njemačku zastavu, prvo su pomislili da ih je divizija „Das Reich“ nekako zaobišla i stigla prije njih, no zgranuli su se pronašavši svoje „izgubljene“ drugove i shvativši što se dogodilo. Brojčano nešto malo jači nego prethodnog dana, počeli su s pljenidbom svih motornih vozila na koja su naišli.

Krajem istog dana u Beograd je ušla stvarna prethodnica 2. SS oklopne divizije „Das Reich“. Sve radio poruke koje su od Klingenberga primali u prethodna 24 sata bili su odbacili, uvjereni da je zarobljen i da mu neprijatelj diktira što treba reći. Zapovednik divizije „Das Reich“ general Paul Hausser čak je prijetio da će ga, nađe li živog u zarobljeništvu, izvesti pred vojni sud.

A pronašao ga je u bordelu, neobrijanog, pijanog, okruženog prostitutkama. Na pitanje zašto nije izvršio dano naređenje, Klingenberg je odgovorio: „Zauzeo sam grad. Što da sad radim, da ga vratim natrag?“. Naposljetku mu je sve oprošteno kada se shvatilo što je uspio izvesti.

Vrhovno zapovjedništvo Wehrmachta razradilo je složeni plan očekujući dugu i tešku bitku za Beograd, a dobili su ga serviranog na pladnju bez kapi prolivene krvi.

Za svoj uspjeh Fritz Klingenberg odlikovan je Viteškim križem Željeznog križa, a odlikovanja su primili i njegovi suborci.

Klingenberg je kasnije sudjelovao u operaciji Barbarossa pod zapovjedništvom generala Heinza Guderiana, te je dobar dio rata proveo na istočnom frontu, mada je povremeno odlazio držati predavanja u SS-ovoj školi za časnike. 1943. godine imenovan je za zapovjednika 2. bataljona 2. oklopnog puka divizije „Das Reich“, a krajem 1944. godine unaprijeđen je u pukovnika.

U siječnju 1945. godine postao je zapovjednik 17. SS oklopno-mehanizirane divizije „Götz von Berlichingen“. Poginuo je 22. ožujka 1945. na Rajni, u sukobu s nadirućim američkim snagama, braneći položaje u blizini grada Landau.

Foto:publicdomene