TUŽNA PRIČA SA SRETNIM KRAJEM: ‘Od smrti me spasio Srbin, izvukao me iz gomile leševa’

Fahrudin Muminović (30) gledao je kako mu oca strijeljaju u Srebrenici. On je imao sedam godina i preživio je. Spasio ga je vozač, Srbin koji ga je izvukao i odveo u bolnicu. Nikad poslije nisu kontaktirali

Životna želja Fahrudina Muminovića bila je da pronađe Srbina koji ga je spasio od sigurne smrti u srpnju 1995. No to se neće, na njegovu veliku žalost, nikad dogoditi jer je Fahrudinov spasitelj nedavno umro.  On je jedini dječak koji je preživio strijeljanje u Srebrenici. Imao je samo sedam godina kad su njega i oca u srpnju 1995. godine odveli iz obiteljske kuće u rodnom selu Urkovići iznad Konjević polja.

– Meni je otac rekao da se sakrijem ispod kreveta, ali su nas našli i izveli vani. Svezali su nam bijele marame oko očiju da ne vidimo kamo nas voze. Ušli smo u kamion, sjećam se zelene cerade. Vozili su nas i vozili i onda smo odjednom stali. Izveli su nas iz kamiona i naredili da legnemo. I svi smo legli na stomak i poredali se. Počeli su pucati po nama .. – ispričao je Fahrudin tek nedavno.

Godinama se nije znalo za njegovu stravičnu priču jer je bio zaštićeni svjedok Haškog suda.

Pronašli ga u bolnici u Zvorniku

– Odlučio sam otkriti svoje ime. Želim da svi znaju što sam i tko sam. Nemam se više potrebe kriti – kazao je Fahrudin kojeg je njegov spasitelj, vozač kojeg se Fahrudin sjeća kao Doktora, doslovno izvukao iz gomile mrtvih tijela.

Mališan je bio ranjen u ruku i nogu. Odveo ga je u bolnicu u Zvornik. Tamo je proveo osam mjeseci i kaže da se ne sjeća tog perioda. Mjesecima ga je tražio stric Ramo, a na kraju ga je u bolnici pronašao Međunarodni Crveni križ. Prebačen je u bolnicu u Tuzli i to tek nakon trećeg pokušaja, a stric kaže da su u zvorničkoj bolnici pokušavali prikriti da je dječak ranjavan.

U otpusnom pismu napisali su da je pronađen u šumi. A to je kazao i vozač koji ga je spasio iz straha da bi ga netko mogao iz bolnice vratiti na strijeljanje.

‘Trzam se u snu’

Fahrudin je odrastao i bez majke. Ona je umrla u ratnoj Srebrenici nakon rođenja kćeri. Fahrudin sa sestrom godinama živi kod strica Rame u vrlo teškim uvjetima.

– Moja kuća nije obnovljena iako su mi mnogi obećali pomoći. Mnoge druge su obnovili. Trenutno ništa ne radim. Tamo se svi poljoprivredom bavimo. Imamo nešto malo ovaca i krava. Ne može se tu živjeti – istakao je Fahrudin koji i danas ima noće more.

– Sjećanja me bude, nekada se trznem u snu, uplaše me. Liječnici, psihijatri su prije dolazili i obilazili nas, sada više ne. Oca se sjećam malo. Mogu malo razmišljati o lijepim stvarima – kazao je u intervju Face televizije.

‘Volio bih upoznati obitelj svog spasitelja’

 

Fahrudinu je poznato i da je čovjek koji ga je spasio trpio velike posljedice zbog tog čina. I on je bio zaštićeni svjedok u Haagu.

– Zbog toga što je uradio i što je u Haagu svjedočio protiv Srba, cijelog života bio je obilježen. Na sahranu mu je došla samo najuža obitelj – kazao je Muminović.

– Sada, kada njega više nema, volio bih se upoznati s njegovom ženom i dvojicom sinova. Oni žive u Finskoj, a tamo su se preselili iz Rusije. Kada bih se sreo s njima, zahvalio bih im što sam danas živ i rekao im da je njihov otac bio veliki čovjek, hrabar, ljudina. On je spasio meni život, a čovjek koji spasio jedan život, kao da je spasio cijeli svijet. Ako budu željeli, zagrlio bih ih, poljubio, jer ako me prihvate, bit će mi prijatelji i obitelj – kaže Muminović.

Izgradit će im novu kuću

Fahrudinova priča te uvjeti u kojima živi podigla su na noge dijasporu. Sanel Babić, Vlaseničanin, inače uspješan biznismen u Coloradu, pokrenuo je akciju te je do sada 2.800 donatora skupilo 125.000 dolara

. Potpisan je i ugovor između MFS-a „Emmaus“ i Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica za gradnju kuće Muminoviću, a uručen mu je i motokultivator.

Gradnja će početi kada se za to stvore vremenski uvjeti, a lokaciju za novu kuću Muminović će, kaže, dogovoriti s potpisnicima ugovora i donatorima koji su najavili dolazak u Urkoviće.

– Drago mi je što ću konačno i ja imati krov nad glavom. Puno će mi to značiti. Bilo je teško što nisam imao svoju kuću. Nas deset živi sa stricem. Sanjao sam o svojoj sobi, kupaonici, nekom kutku koji će biti samo moj. I, evo, Bog dragi je dao da i ja imam nešto svoje – kazao je Muminović za „Dnevni avaz“.

Fotografije svojih roditelja prvo je što će unijeti u novu kuću.