Imotska zajednica Stuttgart na svojoj Facebook stranici objavila je tužnu vijest o smrti Ante Glibote, jednog od poznatijih Hrvata u dijaspori, rođenog Imoćanina, koji je u 75. godini života preminuo u Parizu.
Maxportal je prije desetak dana primio informaciju da je Glibota u “zahtjevnom zdravstvenom stanju jer je zaražen kononavirusom”.
“Napustio nas je Ante Glibota koji je, progonjen od Titovih jugo-komunista, robijao 70-ih. Jedan od naših najvećih intelektualaca, preminuo je danas u Parizu, gdje se desetljećima borio za hrvatsku slobodu i nezavisnost – prvo kao politički emigrant, potom kao cijenjeni aktivist, dobrotvor i lobist kojemu su uvijek na prvome mjestu bili nacionalni, a ne osobni interesi.
Ante Glibota je bio član Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti te Američkoga instituta za arhitekturu. Bavio se izdavaštvom i spada među Hrvate s najvećim brojem objavljenih naslova na stranim jezicima. Bio je ugledni galerist, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture i kolekcionar, no prije svega – častan čovjek i istinski domoljub”, objavili su Imoćani na Facebooku.
Glibota iz domovine je otišao kao emigrant, da bi postao uvaženim intelektualcem, članom Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti te Američkoga instituta za arhitekturu.
Bavio se nakladništvom, bio je ugledni galerist, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture i kolekcionar.
Ivica Marijačić na Facebooku je objavio da je Glibota žrtva korona virusa te da su mu posljednjih mjesec dana umrli sestra i brat.
Po našim neslužbenim informacijama Glibota se oporavio od koronavirusa, a preminuo je od želučanih poremećaja.
Tko je bio Ante Glibota
Ante Glibota (Slivno kraj Imotskog, 15. lipnja 1945. – Pariz, 29. kolovoza 2020.) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1969. Bio je tajnik Društva ekonomista Zagreba i Društva ekonomista Hrvatske, a s ekonomistom Vladimirom Veselicom pokrenuo je Hrvatski gospodarski glasnik, koji je postao jedno od najvažnijih glasila Hrvatskog proljeća.
Uhićen nakon Hrvatskog proljeća
Hrvatski gospodarski glasnik je zabranjen, a on je s nizom kolumnista 1972. godine uhićen pod optužbom kontrarevolucionarne aktivnosti. Po izlasku iz zatvora 1974. emigrira u Pariz, gdje je studirao civilizaciju, ekonomiju, estetiku i povijest umjetnosti na Sorbonni i Collège de Franceu. U Parizu 1978. te potom 1981. u SAD-u u Chicagu otvara umjetničku galeriju te uspostavlja suradnju s umjetničkim galerijama i muzejima u Italiji, Japanu, Koreji, Americi i drugdje.
Suradnju s američko-švicarskom zakladom Open End Theater započeo je 1978. Za umjetničkog ravnatelja Paris Art Centera imenovan je 1979.
Napredujući u karijeri imenovan je za glavnog ravnatelja Paris Art Centera, a tu je funkciju obnašao dulje od desetljeća. Međunarodni Olimpijski odbor imenovao ga je 1986. tajnikom umjetničkog programa Olimpijskih igara u Seulu.
Autor preko 500 izložbi
Bio je kustos izložbe Sport u umjetnosti na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Autor je više od pet stotina međunarodnih izložbi u najznačajnijim svjetskim muzejima i galerijama, četrdesetak dokumentarnih filmova te niza audiovizualnih zapisa s istaknutim umjetnicima i znanstvenicima s kojima je blisko surađivao na umjetničkim projektima diljem Europe i svijeta.
Glibota je autor i izdavač više od 220 knjiga i kataloga te izdavač više od 150 glazbenih albuma, antologija i kompilacija. Pariški Le Monde u broju Le Siècle 1900 – 1999 njegovu je autorsku izložbu 150 godina čikaške arhitekture izabrao za izložbu 20. stoljeća, proglasivši je najznačajnijim tadašnjim umjetničkim događajem.
U egzilu u Francuskoj aktivno sudjeluje u aktivnostima hrvatske kulturne emigracije na Zapadu. Od 1990. aktivno je uključen u aktivnosti za neovisnost i promociju Hrvatske u svijetu.
Član brojnih međunarodnih znanstvenih i umjetničkih institucija
Član je brojnih prestižnih znanstvenih i umjetničkih institucija i udruga poput Znanstvenog vijeća Europske akademije znanosti, umjetnosti i literature iz Pariza, American Institut of Architect te američke Akademije političkih znanosti.
Ante Glibota bio je i član Nacionalne akademije za znanost i visoku tehnologiju u Shenzhenu u Kini, savjetnik Kineskog nacionalnog centra za međunarodnu kulturnu razmjenu te umjetnički savjetnik Huaxie Cultural Development Co. iz Pekinga, ali i počasni profesor Sveučilišta Shijiazhuanga u Kini. Kao renomirani povjesničar umjetnosti bio je potpredsjednik i glavni konzervator Muzeja umjetnosti i urbaniteta – MAUS iz Šangaja u Kini od 2010.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su Povelja grada Chicaga, Povelja grada Versaillesa, priznanje Vitez reda umjetnosti i literature Republike Francuske, Povelja grada Seula, Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Red Hrvatskog trolista. L’International Biographical Centre iz Cambridgea zbog njegovih ga je znanstvenih i umjetničkih zasluga s naglaskom na izvanrednom doprinosu povijesnim studijima u domeni umjetnosti i arhitekture uvrstio u izbor edicije Tisuću velikih intelektualaca svijeta.
R.I./Foto: M. Marković/Maxportal
