Viši sud u Valjevu, sudac Dragan Obradović, donio je odluku o rehabilitaciji četničkog komandanta Nikole Kalabića. Zahtjev za rehabilitaciju podnijela je prije deset godina Kalabićeva unuka Vesna Dragojlović.
Rješenje o rehabilitaciji donijeto je 5. srpnja na 54 kucane stranice. Tijekom desetogodišnjeg postupka, Viši sud u Valjevu saslušao je više svjedoka i ostvario uvid u niz dokumenata pribavljenih iz povijesnih arhiva i vojnih institucija.
Prvo rješenje o rehabilitaciji Nikole Kalabića isti sudac je donio krajem aprila 2017. godine. Ali, to rješenje je, poslije žalbe protivnika predlagača, ukinuto početkom svibnja 2018. godine. Predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Zastupnik Srbije, Viši javni tužilac u Valjevu će podnijeti žalbu i na novu odluku Višeg suda o rehabilitaciji četničkog vojvode Nikole Kalabića, prenose srbijanski mediji.
Sudski postupak rehabilitacije pokrenula je njegova unuka Vesna Dragojlović ( rođena Kalabić) tvrdeći da joj djed nije bio ratni zločinac, da nije izdao Dražu Mihailovića. Tvrdi da je stradao iz političkih, nacionalnih i ideoloških razloga te da želi skinutu ljagu s dedina imena.
Pokolj civila, teror i pljačka
Nikola Kalabić rođen je 20. prosinca 1906. u mjestu Podnovlje kraj Dervente u BiH. Pprije rata bio geometar Katastarske uprave u Valjevu. Na početku rata pristupa četnicima Koste Pećanca i dobiva čin vojvode. Ubrzo se, međutim, razilaze, a Kalabić prilazi Ravnogorskom pokretu Draže Mihailovića, gdje je prvo bio komandant Prateće čete, a potom komandant .
Gorska kraljeva garda je, prema istraživanju povjesnčarke Jelene Đuerinović, bila jedna od najozloglašenijih četničkih jedinica.
Đureinović navodi da dokumentacija i prepiske iz perioda rata potvrđuju njegovu odgovornost za tzv. čišćenja komunista, teror, pljačke, premlaćivanje i pokolj nad civilima u Srbiji.
“Na primer, pokolj u Kopljaru kod Aranđelovca, u prosincu 1943. gdje je ubijeno 20 ljudi, gdje on sam u depeši piše – sve sam ih poklao. Imamo 1944. Banju, Mali Požarevac, Drugovac. Godine 1942. i 1943. dosta upada u sela, klanja ljudi, posebno u okolini Aranđelovca.
Imamo dokumente i četničkog pokreta,pa tako za Rudnički kraj postoji i pismo jednog anonimnog oficira Draži Mihailoviću, koji kaže da su pedeset posto žrtava tih pokolja nevini ljudi, a da se u izvještajima predstavljaju kao da to nisu. I ono što se često dešava je da se žrtve predstavljaju kao komunisti, jer bi onda to trebalo da bude legitiman zločin“, navela je Đureinović za Radio Slobodna Europa još 2017. godine.
“Tri svjedoka i koljite komuniste”
U pismu iz travnja 1944. je osobno naredio klanje partizanskih simpatizera.
„Dragi Pape, za klanje komunista molim te dobro tu stvar provjeri. Ispitaj još bar tri čovjeka. Za te ljude koji treba da se zakolju. Pitaj Peru Miletića, Stevana Beserovca i Živorada Pajića pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti, onda najviše zakoljite: u Jasenici 3, Popučke 2, Garić 2, Grabovica 2, konja pastuha od Zakića mi dovedite, a za njega zna Stanimir. Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa u večer u Lekovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne izvršiš.
Želim iskreno da praznik Hristovog voskrsenja dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravite mi sve, a tebe najviše pozdravlja tvoj čika Pera“, napisao je.
“Ubio više Srba nego Sulejman Veličanstveni”
Iako je službeno bio podređen vođi četničkog pokreta Draži Mihailoviću, Kalabić je i tamo bio zloglasan zbog okrutnosti. Čak i njegovi podređeni zabrinuto su pisali Mihailoviću i preklinjali ga da zaustavi Kalabića i njegove koljače. U Srbiji su, u vrijeme prve rehabilitacije pisali da je “Kalabić pobio više Srba nego Sulejman Veličastveni”.
Nikola Kalabić se, piše istraga.ba, pred sam kraj rata, kao i mnogi drugi pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVUO), pokušavaoe sakriti u zabačenim dijelovima zemlje i tamo sačekati pokušaj bune protiv komunističke vlasti.
OZNA je krenula sa širokim planom likvidacije bivših pripadnika JVUO i ostalih vojnih organizacija izvan teritorija Jugoslavije. Tako su uspjeli svoje agente ubaciti u mrežu podrške Nikole Kalabića i u tajnoj operaciji 5. prosinca 1945., uhapsiti. Kalabić je potom pristao surađivati s partizanskim vlastima u lovu na Dražu Mihailovića.
Rješenjem Kotarskog suda u Mionici od 11. studenog 1946. godine, Kalabić je proglašen narodnim neprijateljem i oduzeta mu je imovina
Okolnosti njegove smrti do danas nisu utvrđene. Godinama je vođen kao nestao, da bi na kraju, 65 godina kasnije, službeno bio proglašen mrtvim.
Presuda nije konačna jer postoji mogućnost žalbe Apelacionom sudu, a tužiteljstvo koje zastupa državu najavilo je žalbu. Navode da je Kalabić proglašen narodnim neprijateljem „pa se kao takav ne može rehabilitirati“.
M.M. /Foto: wiki
