U Zagrebu promovirano hrvatsko izdanje knjige “Pucanj u Hrvatskoj”

Američko izdanje knjige “Pucanj u Hrvatskoj” nakon promocije izazvalo je golemi interes javnosti, dok je kinesko izdanje knjige postalo “bestseller” i na osnovu njega se sprema snimanje filma.

Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, danas 6. ožujka 2024., bila je premala za sve one koji su željeli prisustvovati promociji hrvatskog izdanja knjige “Pucanj u Hrvatskoj” američko-kineske autorice Xiaping Jiang.

Knjiga je inspirirana stvarnim događajima, koje je autorici prepričao prof.dr. Henry Lee, no autorica je uzela slobodu miješanja činjenica i fikcija i u knjizi najvećim djelom obrađuje rad i prijateljstvo Henryja Leeja i Dragana Primorca, kako ono u SAD-u tako i ono vezano uz period identifikacija žrtava Domovinskog rata.

Američko izdanje knjige nakon promocije izazvalo je golemi interes javnosti, dok je kinesko izdanje knjige postalo “bestseller” i na osnovu njega se sprema snimanje filma.

Promociji knjige su nazočili akademik Željko Reiner, prof. dr. Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja, brojni veleposlanici, državni dužnosnici, gosti iz SAD-a i Kine, autorica Xiaping Jiang, prevoditeljica knjige Ana Mršić Zdilar, glavni likovi knjige prof.dr. Henry C Lee, prof. dr. Dragan Primorac i prof. dr. Šimun Anđelinović.

Tijekom promocije Xiaping Jiang je istaknula da knjigu doživljava duboko emotivno, te da su je iznimno potresle sudbine nevinih ljudi i da ako su znanstveni izumi (poput DNA tehnologije) u rukama vrhunskih znanstvenika oni se mogu itekako koristiti na dobrobit čovječanstva, prvenstveno zbog utvrđivanja istine.

Autorica knjige, duboko proživljava sudbine nestalih i ubijenih, daje snažan naglasak na važnosti znanosti u otkrivanju počinitelja kaznenog djela, no šalje poruku da zlo ne bira žrtve te da u rukama beskrupuloznih ljudi ono doživljava svu silinu, koju ipak na kraju istina i dobro pobjeđuju.

Inspirirana bliskim odnosom Henry Leeja i Dragana Primorca, autorica opisuje njihovu znanstvenu suradnju, ali njena kreativnost obrađuje i izmišljene likove poput novinarke Ivanice Vatić, zaručnice Dragana Primorca,  koja po svaku cijenu želi svijetu poslati istinu o pokolju civila koja je počinila srpska vojska.

Na žalost njeno traganje za istinom rezultiralo je i njenom smrću od onih koji su po svaku cijenu željeli zakočiti izlazak istine na svjetlo dana. Duboko je potresan dio knjige koji opisuje identifikaciju ubijene Ivanice, posebice, jer je među forenzičarima koji su radili na identifikacijama bio i Dragan Primorac.

No, nakon opisa brojnih tužnih ljudskih sudbina, autorica ističe da često ne bi noćima mogla zaspati zbog priča koje joj je ispričao njen suprug Henry Lee, vodeći američki forenzičar koji je tijekom života radio na više od 8.000 slučajeva.

No, na kraju autorica se okreće  budućnosti, i poseban naglasak stavlja na snagu znanosti u utvrđivanju istine, posebice utvrđivanju identiteta žrtava, no i počinitelja kaznenih djela za koje ističe da se moraju privesti Međunarodnom sudu pravde.

Sa aspekta znanosti, ova knjiga nije samo još jedno djelo u nizu, već svjedoči istinu o Domovinskom ratu te o povijesnom događaju – prvoj identifikaciji žrtava masovnih grobnica u svijetu gdje je korištena analiza DNA, što je Hrvatsku pozicioniralo među forenzičke velesile. Rezultati hrvatskih forenzičara u suradnji s inozemnim kolegama uvelike su pomogli u nastojanjima da se DNA analiza počne primjenjivati u rutinskoj forenzičkoj praksi.

Napredak tada postignut, objavljen je u najuglednijim znanstvenim časopisima poput JAMA-e, Science, The Lancet, ali ili drugim tiskovinama poput New York Times-u, The USA Today, Newsweek-u, Chicago Tribune, Los Angeles Times, itd.

Posebno značajan je znanstveni članak koji je u suradnji prof.dr. Primorca, Prof.dr. Leeja, Prof.dr. Badena, vodećeg američkog forenzičkog patologa, prof.dr. Anđelinovića, prof.dr. Definis-Gojanović, i drugih objavljen ranih 90-ih u najprestižnijem američkom forenzičkom časopisu Journal of Forensic Sciences, smatra se prvim znanstvenim radom koji svjedoči ključnu ulogu DNA tehnologija u svrhu identifikacija žrtava masovnih grobnica.

Željko Reiner: “Suradnja hrvatskih i američkih znanstvenika rezultirala je velikim pomacima uvođenjem novih tehnologija poput DNA analize s ciljem utvrđivanja žrtava masovnih grobnica. Posebno zahvaljujem prof.dr. Leeju koji je iznimno pomogao kako bi se utvrdila istina o Domovinskom ratu.”

Henry Lee: “Danas smo se okupili na promociji knjige “Gunshot in Croatia”, a koja je inspirirana istinitim događajima koji su pratili naše rezultate zajedničkog rada i suradnje s hrvatskim forenzičarima prof. dr. sc. Draganom Primorcem i prof. dr. sc. Šimunom Anđelinovićem.

Govorim o uspješnoj primjeni metode identifikacije skeletnih ostataka iz masovnih grobnica. Ova knjiga, inspirirana stvarnim događajima sa sobom nosi posebnu vrijednost, jer naglasak stavlja na moć znanosti u utvrđivanju istine, posebice utvrđivanju identiteta žrtava, no i počinitelja kaznenih djela.

Kroz naše zajedničke napore, uspjeli smo razviti i implementirati metodu identifikacije skeletnih ostataka iz masovnih grobnica koja je postala standard u forenzičkoj praksi.”

Dragan Primorac: “Duboko sam zahvalan autorici Xiaping Jiang i prof.dr. Henry Leeju na knjizi koja je obilježila dio hrvatske povijesti i snažno svjedoči istinu o Domovinskom ratu. Suradnja hrvatskih i američkih znanstvenika rezultirala je golemim znanstvenim iskoracima u području forenzičke genetike i ponosan sam što su ti pionirski pomaci napravljeni upravo u Hrvatskoj.

Znanost je snaga, a naša obveza je da učinimo sve što je u našoj moći kako bi se utvrdio identitet svih onih koji se još uvijek vode kao nestali.”

Šimun Anđelinović: “Ova knjiga za mene je vrlo emotivna i vraća me u vrlo teške trenutke početka agresije na Hrvatsku. S druge strane, ponosan sam na činjenicu da sam u tim trenucima zajedno s dr. Primorcem pokrenuo Laboratorij za kliničku i sudsku genetiku te započeo s analizom DNA u svrhu identifikacije skeletnih ostataka.

Izazova je bilo bezbroj, od nedostataka opreme i uređaja, nedostatka educiranih i obučenih djelatnika za analizu humane DNA, nedostatka znanja itd., no golemim trudom i suradnjom s američkim znanstvenicima postigli smo povijesne rezultate.”

D. M. /Foto: promo