Nakon što je Vladimir Šeks promovirao knjigu “Državni udar – kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i Hrvatska politika prema BiH”, pojavili su se transkripti razgovora Vladimira Šeksa i djelatnika Udbe Zdravka Pejića vođeni u nekoliko navrata u Osijeku tijekom 1983. godine.
U to vrijeme Šeks je bio optužen zbog protudržavne djelatnosti, slovio kao neprijatelj režima i nalazio se pod nadzorom Udbe. Njegov agent bio je Zdravko Pejić. Transkripte su objavili tjednik Nacional i portal Index.
Transkripti razgovora Pejića i Šeksa – 112 kartica – u posjedu su redakcije Maxportala duže od godinu dana i nisu, kako prenose drugi mediji, iscurili iz Državnog arhiva nakon usvajanja Zakon o arhivskoj građi.
Nismo ih htjeli objavit iz dva razloga:
Prvo, (ključno) teško je bilo utvrditi autentičnost razgovora, nismo imali tonski zapis, nejasno je je li što dodavano i oduzimano, a tema je vrlo osjetljiva i podložna ozbiljnim provjerama.
Drugo, nismo željeli sudjelovati u frakcijskim obračunima unutar HDZ-a i sukobima bivših i sadašnjih članova te stranke.
U razgovoru sa Šeksom, na Božićnom prijemu u Generalskom zboru, kazao nam je da ga reaktualizacija tih transkripta ne iznenađuje jer se takve konstrukcije periodički pojavljuju u medijima. Kaže da je više puta demantirao informacije da je surađivao s Udbom, a ima i dokumente koji nedvojbeno potvrđuju da je bio pod operativnom obradom Udbe, a ne njihov suradnik.
Kad su transkripti objavljeni na portalu Index Šeks je odgovorio: “Riječ je o interpretacijama koje su napravljene nakon razgovora, a u transkripte su ubacivani i neki sasvim lažni dijelovi kako bi se nekoga navelo na zaključak da sam s njima surađivao. To, naravno, nije istina
On je tom portalu na uvid dao i dokument koji je potpisao Josip Perković, nekadašnji šef Udbe, u kojem je Perković napisao da je Šeks bio pod nadzorom službe kao jedan od glavnih “inspiratora, organizatora i nositelja neprijateljske aktivnosti u SFRJ”.
“Ovaj špijunsko-politički triler imat će svoje nastavke jer dokumentacija jugoslavenskih sigurnosnih službi završila dijelom u privatnim rukama, iz kojih je došao i navedeni transkript te se po potrebi pušta u medije ono što kome odgovara, kazao je za ističe za tportal povjesničar Davor Marijan
“Kako to završi u privatnim rukama?! Baš zanimljivo. Kad nestane dokument, provodi se temeljita istraga, a nakon 90-e pustilo se da radi tko što hoće s tim gradivom. Imate hrpu ljudi koja funkcionira na ucjenama i denuncijacijama te izvlači to prema potrebi”, kaže Marijan i dodaje da je očito Šeks objavom svoje knjige stao na nogu Mesiću i kompaniji.
“Tu je niz stvari u zaleđu koje ne vidimo. Šeksove knjige su najbolje u tom krugu iz perspektive povjesničara. On daje dijelove transkripata. Manolić u memoarima nudi samo riječ” procjenjuje Marijan.
Tvrdi da punu istinu o jugoslavenskim službama vjerojatno nećemo nikada doznati. “Zato se prolongira i priča s otvaranjem arhivske građe iz tog razdoblja. Jednom će se morati postaviti pitanje gdje je nestao velik dio građe. U normalnoj državi Državno odvjetništvo već bi se pitalo što se događa”, smatra Marijan.
Zbog ovakvih stvari, curenja raznih transkripata u medije, treba nam popis djelatnika Udbe.
“Onog trenutka kada su pojedine vladajuće strukture objavile registar branitelja, što ne radi nitko u svijetu, ne vidim razloga da bi ijedan popis trebao biti zaustavljen” zaključuje Marijan.
U krugovima bliskim Šeksu, piše Večernjak na tu temu, čuje se da taj HDZ-ov veteran ne misli da su transkripte u javnost plasirali Mesić ili Manolić, s kojima se on u knjizi obračunava, nego da oni dolaze iz puno desnijeg miljea.
“Plasiranje tih transkripata ima veze s avetima prošlosti i određenim ljudima iz desno orijentiranih medija koji nisu skloni aktualnoj HDZ-ovoj nomenklaturi u kojoj Šeks ponovno ima veliko značenje.”
M. Marković/foto:fah
