Branislav Brano Mićunović (68), crnogorski poduzetnik kojeg mediji označavaju kao glavnog bossa Crne Gore i prijatelja predsjednika Mile Đukanovića, uhićen je danas u Budvi.
Policija je Mićunovića privela na izlasku iz Budve jer je kontrolom vozila kod pripadnika njegova osiguranja pronašla oružje zbog čega su i oni privedeni.
Vijest da je Mićunović uhićen izazvala je pažnju ne samo crnogorske već i javnosti u cijeloj regiji, s obzirom na to da je riječ o čovjeku za kojeg desetljećima vrijedi pravilo da se njegovo ime ne izgovara olako.
Od trenutka kada su krenule priče da je Crna Gora “krijumčarska Meka”, ime ovog Nikšićani spominjalo se u podgoričkim i regionalnim medijima zajedno s Milom i Acom Đukanovićem, Veselinom Barovićem, Ratkom Kneževićem, Stankom Subotićem …
Ime Brane Mićunovića prvi se put pojavilo u medijima kada je u Njemačkoj 1983. godine ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga hrvatske Ine, zbog čijeg su ubojstva bivši pripadnici jugoslavenske tajne policije Josip Perković i Zdravko Mustač dugo godina kasnije u Njemačkoj osuđeni na doživotni zatvor.
Mićunović službeno nije pripadao nijednoj političkoj stranci, što ne znači da je bio politički pasivan. Mediji u Srbiji zlurado komentiraju da se nekad predstavljao se kao “Titov pionir”, a poslije bio aktivan u projektu neovisnosti Crne Gore.
U jesen 1992., tadašnji mediji prenose, nije mu se svidjela ideja da Vojislav Šešelj održi stranački skup u Nikšiću, pa su ga on i njegova družina čekali na ulazu u grad. Skup radikala nije održan.
Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umiješanost u zločin i ubojstvo Gorana Žugića, savjetnika za sigurnost crnogorskog predsjednika. Kako prenose mediji, Šešelj je tada rekao da je Mićunović bio toliko moćan da je bio “stvarni predsjednik Crne Gore”, koji je i sam “držao u ruci” Mila Đukanovića.
Kako prenose mediji, Mićunović je zaštitio tadašnjeg čelnika DS-a Zorana Đinđića, koji je to vrijeme proveo u Crnoj Gori, tijekom NATO bombardiranja.
Inače, kad god su mediji pokušavali objasniti mrežu organiziranog kriminala koja potresa Balkan i šire, Brano Mićunović je u gotovo svakom tekstu bio na prvom mjestu, predstavljajući ga kao čovjeka o kojem sve ovisi, kao i da ima svoju vojsku.
U rijetkim izjavama i sam se Mićunović predstavljao kao “žestoki momak” s asfalta koji se početkom devedesetih vratio u domovinu kako bi pomogao ostvariti nacionalne interese. Dotad je branio elitu u zapadnim metropolama od onoga što je nazivao “albanskim i drugim mafijama”.
Bio je pripadnik elitne 63. padobranske brigade bivše JNA i student ekonomije u Novom Sadu. Prije dvadeset godina optužen je za dvostruko ubojstvo u Podgorici, proveo je neko vrijeme u zatvoru u Spužu, ali je pušten zbog nedostatka dokaza.
Njegovi prijatelji bili su pripadnici raznih kriminalnih skupina u bivšoj Jugoslaviji. Među njima Đorđe Božović Giška, srpski kriminalac, osnivač i zapovjednik srpske paravojne formacije Srpska garda koja je, kao četnička postrojbama sudjelovala u agresiji na Hrvatsku. Giška je poginuo 15. rujna 1991. godine u napadu na Gospić.
U starom intervjuu za podgoričku “Reviju D”, Milena Božović, majka pokojne Giške, opisala je Mićunovića kao jedinog pravog prijatelja obitelji, koji joj je uvijek bio pri ruci, ali je naglasila da joj je jasno zašto više ne dolazi u Srbiju. “Ovdje bi ga odmah ubili, ne smije doći. Mnogo je teških priča o njemu, ali puno pomaže ljudima i želi puno zaštititi”, rekla je Milena.
Mićunović je 2017. organizirao prijenos posmrtnih ostataka Dorđa Božovića Giške iz Beograda u Kuče kod Podgorice, odakle mu obitelj vuče porijeklo.
Prijatelji su mu bili i Željko Ražnatović Arkan, Ratko Đokić, Dugi Lainović, Ćenta i Branislav Bata Šaranović, koji je prije nekoliko godina poginuo u uličnom obračunu.
Mićunović je svojevremeno u Italiji optužen za šverc duhana, ali je oslobođen optužbi. Njemu se u Crnoj Gori sudilo za ubojstvo Radovana Kovačevića, ali je i u tom procesu oslobođen.
Beogradski tisak svojedobno je pisao o Mićunovićevoj pomoći FC Sutjesci. Pomogao je tom klubu da uđe u elitno natjecanje u doba SR Jugoslavije, pa su ga dugo smatrali predsjednikom i vlasnikom tog kluba, a i sam je rekao da tu nema ničega, već da je jednostavno izgubio novac.
Tada su ga mediji nazivali “neformalnim kraljem srpsko-crnogorskog nogometa” i kako bi kontrolirao sve novčane tokove u nogometu, bilo kroz klubove bilo kroz Federaciju.
Također je povezan sa Zvezdanom Terzićem, bivšim direktorom OFK “Beograd” i prvim predsjednikom Nogometnog saveza Srbije, a sada Crvenom zvijezdom, što su obojica potvrdili nekoliko puta.
Prije toga Mićunović se bavio ugostiteljstvom i imao je brojne klubove i kockarnice na crnogorskom primorju, kroz koje su prolazili mnogi lokalni političari i poduzetnici.
Imao je pekaru, pizzeriju, kasino u hotelu “Crna Gora” u Podgorici i u “Maestralu” u Pržnom, a njegova je nekada bila najveća diskoteka na Balkanu – budvanski “Trokadero“.
Družio se i sa šefom Srbije Slobodanom Miloševićem i bio je prijatelj s nizom političara iz tog vremena, koje je, kako je rekao, čak uzeo pod svoju zaštitu od Miloševića. U medijsko-operativnoj istrazi protiv “Šarićevog narko-klana” pronađeno je ime Mićunović, ali ništa više od toga.
O Mićunoviću su mediji zadnji put pisali 2017. godine, kada je ženio sin Đorđa, a među brojnim gostima na luksuznom vjenčanju bili su i članovi srpskog “jet seta”.
Nastrada li Brane Mićunović zbog nedozvoljenog držanja oružja mogla bi zadesiti slična sudbina kao AL Caponea. Liše je prošao za teška kaznena djela, a pao na benignim prekršajima.
Tužitelj mu je odredio zadržavanje u pritvoru 72 sata, a isto vrijeme u pritvoru će provesti i dva člana njegova osiguranja. Mićunovićev odvjetnik Danilo Mićović izjavio je da pištolji nisu pronađeni u vozilu u kome je bio njegov klijent.
Poznavatelji prilika u Crnog Gori uhićenje Mićunovića pripisuju prosrpskoj vlasti, koja u medijima likuje zbog toga, ali navode da bi i ovo mogla biti jedna od akciju u stilu sportskih ribolovaca – uhvati, poljubi, pusti.
M.Marković/ Tanjug/Foto: Luka Zeković
