Mark Pavelich (63), na slici desno, ključni igrač američke olimpijske hokejaške reprezentacije koja je 22. veljače 1980. godine porazila sovjetski crveni stroj na Olimpijskim igrama u Lake Placidu (4:3) i osvojila zlato, preminuo je u četvrtak u ustanovi za duševno zdravlje u Minnesoti, objavila je novinska agencija AFP.
U utakmici protiv Sovjetskog Saveza, nazvanoj “Čudo na ledu“, koja je odlučivala o zlatnoj olimpijskoj medalji Pavelichu su pripisane dvije asistencije, uključujući i onu za pobjednički gol Mikea Eruzionea.
Rusi su u zadnju trećinu ušli vodstvom 3-2, a Pavelich je nakon jedne ranije asistencije, asistirao i za pobjednički gol. Ludnica u dvorani, američki su hokejaši srušili mrskog rivala koji je osvojio pet od ukupno šest olimpijskih zlata
Policija nije iznijela nikakve detalje o uzroku smrti. Pavelich, čija je obitelj porijeklom iz Hrvatske, bio je jedan od vodećih strijelaca američke reprezentacije, koja je 1980. osvojila olimpijski hokejaški turnir u Lake Placidu.
“Tužni smo kad čujemo da je nositelj zlatne medalje s Olimpijskih igara 1980. preminuo”, priopćila je Američka hokejaška federacija.
“Izražavamo duboko sućut Markovoj obitelji i prijateljima. To će zauvijek biti dio hokejske povijesti.”
Pavelich je bio strijelac u odlučujućem pogotku Mikea Eruzionea za 4: 3, jednoj od najvećih senzacija u povijesti hokeja. Igrao je i u NHL-u sjevernoameričke hokejaške lige, od 1981. do 1992. godine, u New York Rangersu, Minnesoti North Starsu i San Jose Sharksima.
U 355 utakmica u NHL-u postigao je 137 golova i 192 asistencije.
Lokalne novine Minnesota Star Tribune izvijestile su da je moguće da je Pavelich patio od posljedica kronične traumatične encefalopatije. Smatra se da je to zdravstveno stanje uzrokovano opetovanim udarcima u glavu, a mnogi profesionalni sportaši koji se bave kontaktnim sportovima navodno pate od ovog stanja.
Senzacionalna pobjeda mladog tima, koji su uglavnom činili neiskusni amateri, studenti, ušla je u kolektivno sjećanje svakog Amerikanca preko Atlantika. Na domaćim olimpijskim igrama Amerikanci su šokirali moćni hokejaški stroj Sovjetskog Saveza, okupili su zapovjedništvo i 22. veljače 1980. godine napisali jednu od najvećih senzacija američkog sporta 20. stoljeća, poznatu kao “Čudo na ledu”, o čemu je snimljeno više filmova a najpoznatiji je Disneyev film “Čudo” iz 2004. godine
Sports Illustrated je 1999. godine čudo na ledu proglasio vrhunskim sportskim trenutkom 20. stoljeća. Kao dio svoje stogodišnjice proslave 2008. godine, Međunarodna hokejaška federacija (IIHF) proglasila je “Čudo na ledu” najboljom međunarodnom hokejaškom pričom u posljednjih 100 godina.
U “Čudu na ledu”, TV filmu iz 1981., Pavelicha tumači Jack Blessing. U Disneyevom filmu “Čudo” tumači ga Chris Koch koji je igrao juniorski hokej za Delta Ice Hawks u rodnoj Kanadi prije nego što su potresi mozga završili njegovu karijeru.
Nakon senzacije zbog Sovjetskog Saveza, (igra je svatko sa svakim, nije bilo klasično polufinale i finale) Amerikanci su imali još jedan meč s Finskom. Dva dana kasnije pobijedili su i Fince 4: 2. Sovjetski Savez pobijedio je Švedsku rezultatom 9: 2 za srebro. Finci su osvojili četvrto mjesto.
Važno se spomenuti da se momčad Sovjetskog Saveza sastoja od profesionalnih igrača sa značajnim iskustvom. Suprotno tome, tim Sjedinjenih Država činili su igrači amateri sa sveučilišta s minimalnim međunarodnim iskustvom. Momčad SAD-a, s prosjekom od 21 godine, bila je najmlađa momčad na turniru i najmlađa u povijesti američke reprezentacije.
Druga važna stvar je da su sovjetski i američki timovi bili su prirodni suparnici zbog desetljeća starog hladnog rata Predsjednik Jimmy Carter u to je vrijeme razmišljao o američkom bojkotu Ljetnih olimpijskih igara 1980. u Moskvi, u znak prosvjeda zbog sovjetske invazije na Afganistan u prosincu 1979. godine.
Na dan utakmice američki državni tajnik Cyrus Vance je na sastanka MOO osudio je nadolazeće igre u Moskvi, a predsjednik Carter na kraju odlučio za bojkot Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine.
Mark Pavelich sin je hrvatskih emigranata koji su se prije II. svjetskog rata doselili iz Like u mjestašce Eveleth (3500 stanovnika) u hladnoj Minnesoti i od malih nogu oduševljavao je lakoćom klizanja.
Mark Pavelich od 1981/82., rekorder New York Rangersa sa 76 bodova u debitantskoj sezoni. A nakon NHL karijere vratio se životu u šumama sjeverne Minnesote. Nikad nije dolazio na okupljanja, čak ni zlatne olimpijske generacije. Došao je nakon 22 godine, 2002. na All Star u Los Angeles. Taman na vrijeme da vidi trenera Herba Brooksa, koji je ubrzo nakon toga poginuo u prometnoj nesreći.
No, premda je otišao iz hokeja, taj je sport ostavio velik trag na Pavelichu. Nakon napada i i uhićenja prije tri godine sudac ga je proglasio mentalno bolesnim i opasnim za okolinu. Na saslušanju je potvrđeno da ne mora u zatvor nego na liječenje. Psiholog je utvrdio da boluje od post traumatskog stresa, deluzije, paranoje i ostalih stanja uzrokovanih ozljedama glave. Protivio se liječenju…
Stručnjaci su na sudu utvrdili da je Pavelich zbog brojnih udaraca u glavu tijekom karijere obolio zbog oštećenja mozga. Zato je ovaj mjesec oslobođen zatvorske kazne i određeno mu je obavezno liječenje.
Sudac Michael Cuzzo proglasio ga je “nesposobnim da racionalno razgovara s odvjetnikom, da shvati proces i sudjeluje u iznošenju obrane zbog mentalne bolesti.”
Prijašnjih godina, uoči ispada, policija je dobivala prijave zabrinutih susjeda i članova obitelji. Jednog je susjeda Pavelich optužio da mu ubacuje mulj u rezervoar automobila, jednome je Pavelich navodno maljem razbio čamac, jedan je član obitelji prijavio Marka da je uvjeren kako mu neki susjed daje otrovne kolače.
A onda je stigao poziv iz mjesta Lutsen: “Halo, policija, Pavelich me napao i pretukao palicom”… Pavelich je priveden zbog napada hladnim oružjem jer mu je žrtva “začinila pivo”, a policija mu je pronašla i vatreno oružje za koje nije imao dozvolu.
Pavelich je bio oženjen za Karu Burmačuk, nisu imali djece, a ona je preminula s 44 godine nakon pada s balkona spavaće sobe 2012. dok je hvatala signal mobitela, a Mark je drijemao. Tada je Mark, primijetila je rodbina, počeo mijenjati.
– Bili su nerazdvojni, tada je bio izgubljen – priča njegova sestra Jean Gavik.
Pavelich je 2014. na aukciju stavio svoju zlatnu olimpijsku medalju, ponudio ju je po početnoj cijeni od 62.500 dolara, a prodana je za 262.900 dolara. Bio je drugi igrač iz te generacije koji je prodao svoju medalju.
– Time je htio otplatiti kredit, rekao nam je, ali stalno je mijenjao mišljenje o iznosu. Bio je jako konfuzan – rekla je Jean.
Opisivali su ga kao ljubaznog, introvertnog čovjeka, koji nije bio u stanju započeti svađu ni sa kime. Ali se zadnjih godina počeo ponašati zbunjeno, paranoično i prijetiti. Sve to zbog, uvjereni su, previše udaraca u glavu, sudara u borbi za pak. Zbog CTE-a, bolesti koja se odražava nasiljem, impulzivnošću i paranojom.
– Ne bih smio davati intervju, to je škakljivo dok traje proces – kratko je poručio novinarima The Tribunea”.
– Možda njegova priča pomogne drugima, tome se nadam – rekla je njegova sestra, a njezin muž Mark DeCenzo sjeća se:
– Kara je slikala i neke sam slike vozio njegovoj majci u kuću, kao što me Mark zamolio. I onda me optužio da ih kradem!? Tada sam uočio da se nešto s njim događa.
Bolest se zove CTE
Gevik je također psihologica i razgovarala je s bratom da potraži pomoć, ali on nije htio ni čuti. Samo je postao sve više ljutit. Potražila je savjet i tada je čula da on vjerojatno boluje od CTE-a. Liječnik je ustanovio da je to posljedica udaraca u glavu.
– Naravno da je gubitak supruge utjecao na njega, jer s takvim stanjem ljudi koji imaju nečiju konstantnu podršku lakše se nose – rekao je dr. Bennet Omalu.
No, udarci u glavu kao uzrok CTE-a još je u fazi istraživanja i čvrste pretpostavke, baš kao demencija.
– CTE nije jedini tip oštećenja mozga koji može pogoditi sportaše i može svakako povećati vjerojatnost onima koji u obitelji imaju povijest sličnih oboljenja – kaže dr. Omalu.
“Dobar si cijeli život… – govorila je sestra plačući.
– Rekla sam mu da sad možemo pomoći drugim ljudima s takvim problemom.
S 18 godina ubio je prijatelja (15)
Nikad nije, tvrde njegovi suigrači, počinjao tučnjavu na utakmicama, ali nije ni bježao od nje, niti se bojao biti u prvom redu. S 18 godina pogodila ga je prva životna tragedija: u lovu je slučajno ubio svog prijatelja Rickyja Holgersa (15). Ispalio je metak, koji se odbio u nesretnog dječaka.
– Mark je trčao više od kilometra i pol kroz šumu po pomoć, pa još toliko da pomogne bratu nositi Rickyja. Nakon toga je nestao u šumi i tragači su ga pronašli sklupčanog uz drvo, prekrivenog prijateljevom krvlju – sjeća se njegova sestra i dodaje:
– Nije se o tome puno razgovaralo, tada niste znali kako se nositi s tragedijama i samo ste takve stvari gurali pod tepih nadajući se da će nestati.
M. Marković/Foto: AFP
