Umro je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika Petar Gudelj, objavio je Radio Imotski. Na društvenim mrežama, na profilu Petar Gudelj, oprostili su se od njega: “Noćas nas je napustio naš veliki Petar Gudelj. Tužni smo. Dragi Petre, hvala ti na velikom djelu kojeg si iza sebe ostavio”.
Gudelj je rođen 1933. u Podosoju kod Imotskog. Učiteljsku školu završio je u Mostaru 1954., a komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1959.
Prve pjesme objavio 1951. Napisao je i nekoliko priručnika iz teorije književnosti i sastavio više čitanaka za osnovnu školu. Već u prvoj zbirci pjesama Ruke, suze i čempresi pokazala se Gudeljova sklonost duljim lirskim oblicima. Kasnija se djela (Štit, Mit i med, Vlkoe, Hesperidske jabuke, Europa na tenku) oblikuju oko jednog stožernog motiva i mogu se pribrajati poemama.
U Beogradu je živio do 1990. te je isprva radio kao urednik u izdavačkoj kući, a od 1972. bio je profesionalni književnik. Od 1990. živio je u Baškoj Vodi.
Pjesme su mu prevođene na slovenski, poljski, rumunjski, engleski i švedski i unošene u sve novije antologije hrvatske poezije. Uvršten u više antologija poezije i pjesama u prozi. Napisao je i velik broj scenarija za dokumentarne filmove, a bio je i glavni scenarist u filmu ˝Vrulja u vrulji˝ (1996.).
Gudelja je teško smjestiti u određene čvrsto definirane poetičke sheme, no temelj njegove poetike čine elementi sredozemnog krajolika, mita i života. U zasnivanju mitske dimenzije vlastita pjesništva služio se himničkom intonacijom, biblijskom i mitskom rečenicom, simbolikom i parafrazom mitske logike.
Na Gudeljov 90. rođendan u izdanju Školske knjige objavljena je zbirka dnevničkih zapisa ‘Gora oko dvora’, nastalih od 13. veljače 2021. do 2. ožujka 2022. uglavnom u pjesnikovu zagrebačkom stanu s pogledom na Medvednicu i šumskoj kući na brdu u Dubravi Pušćanskoj. U predgovoru te knjige Damir Pešorda je zapisao:
“Istina je da Gudelj nije dobio zasluženo priznanje, pa ni mjesto u suvremenoj hrvatskoj poeziji, osobito za svoje knjige iz beogradskog razdoblja, no s druge strane njegovo poetsko pismo postaje sve prepoznatije i priznatije u hrvatskoj književnoj javnosti, i to u vremenu u kojem poezija općenito nije na nekoj cijeni.
Gotovo da nema živućega hrvatskog pjesnika koji bi bio cjenjeniji od Gudelja, knjige mu izlaze kod najvažnijega hrvatskog izdavača, kritička je recepcija njegovih djela, unatoč autorovu vajkanju, iz godine u godinu sve bolja, o njegovim djelima pišu se osvrti, diplomski i znanstveni radovi, a utemeljena je u rodnom mu Podosoju i pjesnička manifestacija njemu u čast.
Doduše, ne obasiplju ga baš književnim nagradama, pa ipak je dobio Nagradu Tin Ujević (2002.), Nagradu Fonda Miroslav Krleža (2011.) i Goranov vijenac (2010.). Međutim u Akademiju ga ne pripuštaju nikako, a u antologije slabo, no to je u Hrvatskoj tako, koterije se u našoj sredini grade od mladosti i cijeli život dograđuju i njeguju tu kasnodošlice nemaju šanse”, navodi Pešorda.
