Unuk Jovana Raškovića počino suicid. Ostavio je bolno oproštajno pismo

Jovan Ivić (25), sin srbijanske političarke Sande Rašković Ivić, unuk pshijatra Jovana Raškovića, vođa srpske pobune u Hrvatskoj početkom 1990-ih, u četvrtak ujutro nađen je mrtav na pločniku ispred zgrade u kojoj je živio u centru Beograda. Prema obukcijskom nalazu počinio je suicid.

Tijelo mladića na pločniku pronašli su prolaznici koji su obavijestili policiju. Policija je ubrzo na mjestu događaja obavila očevid te su naveli kako nisu uočeni tragovi nasilja niti premetačine u stanu u kojem je Ivić boravio.

Iz srbijanskog MUP-a su naveli kako će poduzeti i druge radnje s ciljem rasvjetljavanja svih činjenica i okolnosti u vezi s ovim događajem, o čemu će javnost biti pravovremeno informirana.

Ubrzo poslije objave o suicidu Raškovića neki srbijanski mediji naveli su kako je Jovan i prije dva mjeseca također pokušao suicid. Navodno je to bilo 6. listopada prošle godine kada je prijetio da će se ubiti na isti način. Tada ga je policija spriječila u tome. Poslije toga, kako prenose beogradski mediji, zabilježen je i slučaj kada se zatvorio u stan i nagutao lijekova. I tada je spašen

Jovan Ivić je studirao filozofiju u Beogradu, a njegove objave na društvenim mrežama prije nekoliko godina izazvale su veliku pozornost u Hrvatskoj.  Ivić se “rugao” Hrvatskoj, nazivajući Dalmaciju “zapadno-srpskom pokrajinom” i najavljivao da će “sljedeći napad Srbije na Hrvatsku biti daleko žešći od onog iz 1990-ih”. Spominjao je da će opet rušiti Šibenik.

Njegov govor mržnje objavljen na društvenim mrežama dogodio se dok je ljetovao u primoštenskoj vili u vlasništvu majke Sande, iz koje su mladi Jovan s djevojkom obilazili druge gradove u Dalmaciji.

U drugoj objavi stavio je fotografiju zaštićene povijesne jezgre grada Šibenika stradale u velikosrpskoj agresiji u Domovinskom ratu. “I opet će”, komentirao mu je jedan prijatelj, a drugi dodao: “Sledeći put neće imati šta da se zaštiti.”

Sanda Rašković Ivić tada je za medije rekla da se šalio:

“Bila je to dječačka šala na privatnom Facebook profilu mog sina. Sklon je zezanju i šalama. Nitko ne misli da je Split Srbija, niti bi ratovao. Moj otac to nije želio, neću ni ja, niti itko od moje djece”, rekla je Rašković Ivić koja je rođena u Zagrebu, a osnovnu školu i Gimnaziju završila u Šibeniku.

“Šibenik i Dalmacija u meni uvijek imaju neko posebno mjesto. Ipak sam ja tu provela dobar dio života i proživjela lijepe trenutke. Međutim, uslijedile su neke ružne stvari kojih se ne volim prisjećati.”

Sanda Rašković Ivić na Medicinskom fakultetu  Zagrebu diplomirala je 1980. godine. Radila je kao liječnica u zagrebačkoj bolnici Rebro. Bila je udana, rastala se 1990. godine i nakon razvoda s dvoje djece, sinom i kćeri, otišla u Beograd. Sin joj se ubrzo vratio ocu u Zagreb, a kći je ostala s njom.

U Beogradu se udala za srpskog  akademika Aleksandra Ivića s kojim je dobila sina Jovana.

Jovan je nakon skandala s “rušenjem Šibenika”, ugasio profile na društvenim mrežma. Na Feceboku je kasnije otvorio profil pod drugim imenom, a objave posljednjih mjeseci sugeriraju su da bi mogao povući koban potez.

Oproštajno pismo

U posljednjoj objavi, 20 siječanja u 03:09 ujutro, samo dva sata prije smrti, je napisao:

“Nikada nemojte zvati Nečastivog, ne daj Bože da vas još pozove. Za slavu, moć i uspjeh (a sve zbog ljubavi), spasa gotovo da vam nema. Isti taj Đavo je jedan veliki prevarant, lažov i vucibatina. Ali je prelijep i prešarmantan, pruža mudrost, slast i brze ekstaze.

Moj život je uništio i kroz njega ja tuđe. Borba je velika i pitanje je hoću li se spasiti, ali za sve vas dobre i drage moje ima nade. Netko je jednostavno proklet. 

Bol je neizdrživa. Mrzovolja me ždere i taj mrak traje zadnjih 15 godina. Nisam moralist i ne smatram da je to presudno, ali poroci preko kojih sam se predao i prepustio Njemu, smlavili su me do kraja. Iz gluposti i neznanja svojeg puno zla činih.

Opraštajte sebi prvo, onda drugima, pokajte se (ne kajanje) za svoje greške dok imate tu slobodu. Manite se rituala, manite se prije svega, bilo kakvih dilova. Dok to sami ne učinite sve je u redu.

I stoga ja prihvaćam i svu odgovornost preuzimam na sebe. Sotona stanuje u meni. Oprosti majko i oče na svim paklima, sestrice drage i mili sestrići, prijatelji kakve je čovjek samo mogao zaželjeti. Oprostite i hvala vam sve velike ljubavi moje

Često sam bio mračan u svojoj demonskoj prirodi, a život ste mi učinili sretnim.

Shvatio sam da su Ljubav i Politika jedine dvije stvari koje su me oduvijek pokretale. Prva bijaše blaženstvo s mukom, drugo trovačnica, ali ponukana ljubavi prema ovoj zemlji i svih potlačenih, ma svih ljudi ovog svijeta. Lud jesam, ali ovo je pakao.

Najgori osjećaj što ništa stvarno nisam pridonio drugima. Ego bijaše jak. Oprosti, Gospode Isuse Kriste, što te izdah i napustih.

I ne brinite se brižni, nije ovo oproštajno pred harakiri. Do sad mi je sudbina ukazala da nema  lake opcije i da se do kraja mora igrati ova đavolja igra, najljepša i najoporija. Nema prečice, Bato. Samo mi je dosta pretvaranja, neka cijeli svijet zna za lajsnu moju pa nek sam deklarirano lud u zemlji luđaka. 

Uskrsnuća ne biva bez Smrti, a smrti nema, ima seoba!”

M.M. /Foto: press