U Hrvatskom državnom arhivu, u Fondu Ministarstva oružanih snaga NDH, nalazi se dosje ustaškog natporučnika Eugena Pusića. Akademikm dr. Eugen Pusić, otac Zorana i Vesna Pusić, za vrijeme NDH bio aktivni član ustaške vlasti. I to ne obični član.
Radio je kao sudac u Pavelićevoj vojsci, nekoliko puta je nagrađen za svoj rad, a zadnje unapređenje imao je samo deset dana prije sloma Pavelićevog režima. Naime 27. travnja 1945. unaprijeđen je u izvjestitelja Pobočništva Glavnog stožera HOS-a.
Prisegu NDH, u Popunidbenom zapovjedništvu u Zagrebu, dr Eugen Pusić dao je 18. travnja 1941., samo tri dana po Pavelićevu dolasku u Zagreb, pa se čak može smatrati ustaškim dragovoljcem.
Eugen Pusić rođen je u Zagrebu 1. srpnja 1916. Diplomirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1939. godine.
U Hrvatskom državnom arhivu, u Fondu Ministarstva oružanih snaga NDH, nalazi se dosje ustaškog natporučnika Eugena Pusića.
U Matičnom listu nalazi se Pusićeva fotografija u domobranskoj uniformi. Uz datum i mjesto rođenja piše da je prisegu NDH dao 18. travnja 1941. u Popunidbenom zapovjedništvu u Zagrebu, da je u Hrvatsku kopnenu vojsku stupio 1. svibnja 1941. godine.
Roditelji su mu Eugen i Leonija rođena Becker, oženjen je Višnjom Pusić, kćeri dr. Danka Angjelinovića i dr. Miše rođene Guči.
Godine 1944. odlikovan ratnim spomen-znakom “Vrpca” prema naredbi pročelnika Ustrojbenog odjela Ministarstva oružanih snaga (MINORS). Navedena su i njegova promaknuća: od kaplara đaka 1. svibnja 1941. do natporučnika suca 30. rujna 1941. godine. Opći ideološki tečaj polazio je od 20. do 24. ožujka 1944. godine.
U Matičnom listu priložena je i Svečana izjava, vlastoručno potpisana, u Zagrebu 3. rujna 1941. godine.
“Svečana izjava kojom ja nadpor sudac Eugen Pusić na čast i poštenje svečano izjavljujem, da ću koli, u službi toli i izvan službe, kao najveću svetinju čuvati svaku službenu tajnu koju doznam ili koja mi bude povjerena te da je neću nikome odati pa ni svojim najbližim, ne samo svojoj obitelji ili drugim gradjanskim osobama, nego ni svojim drugovima iz iste ustanove, koji stom službom nemaju posla. Isto tako svečano se obvezujem da neću primiti, a niti poduzimati bilo kakve intervencije.
Konačno se obvezujem, da neću stupiti u nikakvu tajnu organizaciju u da ću izbjegavati svako društvo, koje je zabranjeno zakonima Nezavisne Države Hrvatske. Svjestan sam posljedica, koje bi me stigle, ako prekršim svoju vojničku prisegu i postojeće vojničke zakone, što znači u najmanju ruku gubitak i svih stečenih prava.”
Uz nju se nalazi i “Izjava o državljanstvu i zavičajnoj pripadnosti” u kojoj stoji da je državljanin NDH, da je rođen u Zagrebu te da je posljednje zavičajno mjesto također Zagreb. Tu je izjavu potpisao 26. lipnja 1942. godine.
Reakcije na objavu
Informacija o ustaškoj karijeri dr. Eugena Pusića javno je postala poznata tek 2011. godine. U njegovoj službenoj biografiji bila je prešućena.
Akademik Eugen Pusić/ Foto: cropix
Po objavi da je dr. Eugen Pusić bio sudac ustaškog suda, s činom natporučnika, reagirao je pok. Slavko Goldstein kazavši da je Pusić “u vrijeme rata bio u stalnoj suradnji s pokretom otpora”.
“Nije išao u partizane, nego je djelovao s tog položaja gdje je bio koristan. Kad je krajem rata Pusić bio uhićen zbog sumnji na kolaboraciju s domobranima, osobno se potrudio da ga izvuče iz pritvora general Ivan Rukavina, koji je od 1943. bio komandant Prvog hrvatskog korpusa”, ispričao je Goldstein.
Na informaciju o prešućenom dijelu biografije njenog oca Eugena Pusića, objavljenu u Večernjem listu, reagirala je Vesna Pusić:
“Moj je otac akademik Eugen Pusić za vrijeme Drugog svjetskog rata radio kao domobranski časnik u zapovjedništvu grada Zagreba. Na tom je mjestu radio kao ilegalac i pripadnik antifašističkog pokreta.
U antifašistički pokret uključio se prije Drugog svjetskog rata i tu je, između ostalog, surađivao s Ivom Lolom Ribarom, Krstom Ljubičićem, kao i s braćom Rukavina, Bracom Nemetom i drugima.
S obzirom na to da je odlično govorio strane jezike, posebno njemački, određen je za ilegalni rad u Zagrebu, umjesto za odlazak u partizane. Na tom je poslu ostao sve dok, pred kraj rata, nakon hapšenja i torture nekih drugih ilegalaca, nije otkriven njegov pravi identitet i uloga.
Na sreću to mu je na vrijeme dojavljeno pa je uspio pobjeći i skloniti se. Skrivao se u Zagrebu do kraja rata. Neposredno po završetku rata uhapšen je pod sumnjom da je surađivao s okupatorom jer je kod njega nađena domobranska uniforma. Iz zatvora ga je izvadio osobno general Ivan Rukavina kojemu je bio poznat njegov ilegalni rad prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ovo je što se tiče činjenica (….)
Moj otac je bio veliki, uvjereni i osvjedočeni antifašist i pacifist. Ali sam mogla ili bih mogla imati potpuno razlučite stavove od njega. Njega i njegove stavove uvijek sam smatrala egzemplarnim i primjerom poštenja i korektnosti. No nije nužno moralo biti tako.
Svoje političke stavove uvijek sam iznosila jasno i nedvosmisleno i po njima me svi mogu i trebaju ocjenjivati. Stjecajem okolnosti moj pokojni otac i ja slagali smo se u svim bitnim pitanjima i proveli gotovo cijeli moj život raspravljajući o temama koje su nas oboje zanimale. To je omogućilo jedan izuzetan i vrlo sretan odnos između nas dvoje”, objavila je Vesna Pusić 2011. godine u odgovoru Večernjem listu.
U studenom 2021. objavljeno je da će se jedan park u Zagrebu, u Gajdekovoj ulici, blizu Medicinskog fakulteta na Šalati, nazvati imenom Eugena Pusića. Park bi se trebao zvati “Park Pusićev vuglec, dr. Eugen Pusić /1916. – 2010./”.
M. Marković/Foto: HDA
