Uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu Josipa Šimunića protiv odluke Visokog prekršajnog suda kojom je kažnjen s 15.000 kuna jer je na stadionu u Maksimiru nakon utakmice Hrvatska – Island 19. studenoga 2013. s mikrofonom u ruci publiku poticao da na njegov uzvik“ Za dom” uzvrati “Spremni”.
Tako je presudio Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Antun Palarić i Miroslav Šumanović.
Šimunić je osuđen za poticanje mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti jer je riječ o pozdravu korištenom u NDH koji predstavlja manifestaciju rasističke ideologije.
U tužni Ustavnom sudu Šimunić je tvrdio da je bio diskriminiran jer su u usporedivim slučajevima u Kninu i Zagrebu drugi oslobođeni. Ali, riječ je o prvostupanjskim odlukama pa se ne zna jesu li osporavane i ne može se govoriti o stabilnoj sudskoj praksi, obrazložio je Ustavni sud.
Ti slučajevi nisu usporedivi jer u Kninu je okrivljenik oslobođen zbog pogrešne pravne kvalifikacije, a u Zagrebu nije ostvaren bitan dio prekršaja – naročito drsko i nepristojno ponašanje koje je narušilo mir posjetitelja koncerta.
Ustavni je sud osobito razmatrao je li osuda dovela do povrede slobode izražavanja jer zaštitu uživaju i informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, a ograničenja su moguća samo iznimno ako je to nužno u demokratskom društvu i razmjerno legitimnom cilju.
Ustavni je sud zaključio da je ograničavanje Šimunićeve slobode izražavanja utemeljeno na zakonu, a zaštita dostojanstva drugih i temeljnih vrednota demokratskog društva od iskazivanja i poticanja mržnje na sportskim natjecanjima legitiman cilj. Izrečena kazna nije nerazmjerna u odnosu na cilj.
Sudac Miroslava Šumanović u izdvojenom mišljenju navodi da nema univerzalnog odgovora o prirodi korištenja pozdrava “Za dom spremni”.
“Sporni pozdrav, prema stajalištu prekršajnih sudova prvog i drugog stupnja, već samim time što je korišten i tijekom trajanja NDH-a ‘… manifestira rasističku ideologiju, prezir prema drugima po osnovi vjerske i etičke pripadnosti, trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti’ i govor mržnje.
S druge strane, značajan dio hrvatske javnosti i društva o tome rezonira na suprotan način, percipirajući sporni pozdrav izvan totalitarnog i rasističkog konteksta.
Korišten je u drukčijem općem okviru – npr. kao oznaka službene odore legalnih postrojbi HV-a (postrojbe HOS-a) tijekom Domovinskog rata čiji je karakter “pravednog, legitimnog, obrambenog i oslobodilačkog” usmjerenog “uspostavi i očuvanju RH kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države” određen u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske koji izrijekom isključuje NDH iz hrvatskog državnopravnog i državotvornog vrijednosnog kontinuuma.
Isti je pozdrav “udarni” uvod pjesme “Čavoglave” koja je naročito tijekom rata za obranu zemlje svakodnevno i neprekidno izvođena kao budnica koja poziva na obranu domovine a bez ikakve navezanosti na totalitarni kontekst iz razdoblja od prije više od 50 godina.
MP/foto: Getty
