Ustavni sud odbio žalbu Јosipa Šimunića zbog uzvika Za dom spremni!

Uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu Josipa Šimunića protiv odluke Visokog prekršajnog suda kojom je kažnjen s 15.000 kuna jer je na stadionu u Maksimiru nakon utakmice Hrvatska – Island 19. studenoga 2013. s mikrofonom u ruci publiku poticao da na njegov uzvik“ Za dom” uzvrati “Spremni”.

Tako je presudio Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Antun Palarić i Miroslav Šumanović. 

Šimunić je osuđen za poticanje mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti jer je riječ o pozdravu korištenom u NDH koji predstavlja manifestaciju rasističke ideologije.

U tužni Ustavnom sudu Šimunić je tvrdio da je bio diskriminiran jer su u usporedivim slučajevima u Kninu i Zagrebu drugi oslobođeni. Ali, riječ je o prvostupanjskim odlukama pa se ne zna jesu li osporavane i ne može se govoriti o stabilnoj sudskoj praksi, obrazložio je Ustavni sud.

Ti slučajevi nisu usporedivi jer u Kninu je okrivljenik oslobođen zbog pogrešne pravne kvalifikacije, a u Zagrebu nije ostvaren bitan dio prekršaja – naročito drsko i nepristojno ponašanje koje je narušilo mir posjetitelja koncerta.

Ustavni je sud osobito razmatrao je li osuda dovela do povrede slobode izražavanja jer zaštitu uživaju i informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, a ograničenja su moguća samo iznimno ako je to nužno u demokratskom društvu i razmjerno legitimnom cilju.

Ustavni je sud zaključio da je ograničavanje Šimunićeve slobode izražavanja utemeljeno na zakonu, a zaštita dostojanstva drugih i temeljnih vrednota demokratskog društva od iskazivanja i poticanja mržnje na sportskim natjecanjima legitiman cilj. Izrečena kazna nije nerazmjerna u odnosu na cilj.

Sudac Miroslava Šumanović u izdvojenom mišljenju navodi da nema univerzalnog odgovora o prirodi korištenja pozdrava “Za dom spremni”.

“Sporni pozdrav, prema stajalištu prekršajnih sudova prvog i drugog stupnja, već samim time što je korišten i tijekom trajanja NDH-a ‘… manifestira rasističku ideologiju, prezir prema drugima po osnovi vjerske i etičke pripadnosti, trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti’ i govor mržnje.

S druge strane, značajan dio hrvatske javnosti i društva o tome rezonira na suprotan način, percipirajući sporni pozdrav izvan totalitarnog i rasističkog konteksta.

Korišten je u drukčijem općem okviru – npr. kao oznaka službene odore legalnih postrojbi HV-a (postrojbe HOS-a) tijekom Domovinskog rata čiji je karakter “pravednog, legitimnog, obrambenog i oslobodilačkog” usmjerenog “uspostavi i očuvanju RH kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države” određen u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske koji izrijekom isključuje NDH iz hrvatskog državnopravnog i državotvornog vrijednosnog kontinuuma.

Isti je pozdrav “udarni” uvod pjesme “Čavoglave” koja je naročito tijekom rata za obranu zemlje svakodnevno i neprekidno izvođena kao budnica koja poziva na obranu domovine a bez ikakve navezanosti na totalitarni kontekst iz razdoblja od prije više od 50 godina.

MP/foto: Getty