Na suverenitet BiH udaraju oni koji nasrću na konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini, a u tome prednjači Željko Komšić, koji s Milanovićem i danas dijeli iste stavove o ulozi Visokog međunarodnog predstavnika i odriče mu legitimitet da konačno počne ispravljati nepravde koje proizlaze iz izbornog zakona.
Društvo u kojima dominira nejednakost i u kojem se negiraju ustavom zajamčena konstitutivna prava najmalobrojnijeg naroda neće i ne može biti legitiman akter koji će propagirati ideje modernog razvitka
U BiH postoje političari koji su napravili karijere na platformi zatiranja prava konstitutivnih naroda. Naročito su posvećeni derogiranju prava najmalobrojnijeg hrvatskog naroda. Nasrću na njega inspirirani u prvom redu velikobošnjačkom ideologijom i islamskim radikalizmom. Politička koju takvi provode narušava ne samo minimum međudržavnog povjerenja nego se njome, što je još gore, konstitutivne narode želi zadržati u fazi trajnog međusobnog nepovjerenja.
Ciljevi takve politike, čiji je Komšić ne samo istaknuti predstavnik nego i najočitiji produkt, su jasni: želi se pod svaku cijenu stvoriti ozračje nesigurnosti i straha jer samo tako mogu nastaviti prisvajati ulogu i pozicije koje im ne pripadaju. Krajnji je cilj onemogućiti razvoj, oduzeti perspektivu BiH i zaustaviti je na njenom europskom putu.
Željko Komšić nastavlja ulagati napore u svrhu slabljenja države čiji je dužnosnik (izabran na nelegitiman način) kroz narušavanje ustavnopravne pozicije Hrvatskog naroda u BiH. Pri tome, s lakoćom s kojom su nekada Miloševićeve i Martićeve postrojbe harale po BiH, a bošnjačke jurišale na hrvatske enklave u srednjoj Bosni, Komšić negira međunarodne sporazume i ugovore, ustavna načela na kojima je BiH izašla iz rata i krenula u izgradnju novih odnosa utemeljenih na ravnopravnosti njenih konstitutivnih naroda.
Negiranje načela legitimnog predstavljanja na etničkom principu je sredstvo pomoću kojeg Komšić i njemu slični podrivaju Ustav BiH. Zabrinjavajuće je njegovo političko nagnuće koje ga je dovelo u poziciju da za urotu tobožnjeg „dijeljenja BiH“ proziva i Istok i Zapad, te da se bijesno otresa na demokratske i liberalne države i društva koje optužuje da u toj „uroti“ sudjeluju.
Govoreći pred Općom skupštinom UN-a o trajnom miru kao „svjetskom prioritetu broj jedan“ jasno je deklarirao svoje prioritete, a onaj „broj jedan“ je zatiranje međunarodno i ustavno zajamčene konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH.
Teza kako je poštivanje načela konstitutivnosti „prepreka da u sustav na ključna mjesta dođu najbolji ljudi“ u istoj je ravni s tezom da i sama višestranačka demokracija ima jednak učinak, jer bi se tom logikom moglo reći da stranački princip onemogućava cjelokupni napredak, pa bi ga trebalo zamijeniti totalitarnim, koji za razliku od demokracije „nije konfliktan“ i u svojoj totalitarnosti ne narušava „socijalnu koheziju“.
Nismo ni očekivali da Komšić, spominjući oblik migracija „u kojima velike skupine ljudi nastoje pobjeći od rata i ratnih strahota“, spomene pola milijuna Muslimana koji su u bijegu od rata i ratnih strahota našli svoje sigurno utočište u Republici Hrvatskoj. Nismo očekivali da će spominjući „naše ljude“ pred Općom skupštinom Ujedinjenih NARODA!!! spomenuti narode: Muslimane, Srbe i Hrvate, jer za njega nacionalne kategorije u višenacionalnoj državi ne postoje. Postoje samo „Bosanci i Hercegovci“.
Nismo očekivali da će govoreći o sadašnjoj BiH spomenuti njena ustavna načela i međunarodne ugovore iz kojih su ona izvedena. Zapravo je sve što smo od njega čuči očekivano. Zato mi je potrebno poručiti da može očekivati da će se Hrvati u BiH izboriti za svoja prava i da će im Hrvatska država i nadalje biti pouzdan oslonac. Važno je i da Hrvati u BiH znaju da na takvu vrstu potpore od hrvatske države i vlade Andreja Plenkovića uvijek mogu očekivati.
Predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“
Mario Kapulica
R.I. /Foto: UN tv
