Objavljeni su rezultati popisa u Crnoj Goru. U toj zemlji živi 633.158 stanovnika, 41 posto Crnogorca i 33 posto Srba, objavio je Državni zavod za statistiku. U odnosu na prethodni popis iz 2011. broj Crnogoraca je pao za tri posto, a za isti postotak porastao je broj Srba.
Kao Bošnjaci izjasnilo se 9.4 posto građana, Albanaca je 4.9 posto, Rusa 2.06 posto, Muslimana 1.63 posto, Roma 0,9, a Hrvata 0,83 posto (5150). Najviše Hrvata je u Tivtu (12 %) te u Kotoru gdje ih je 5,73 posto. Bokeljima se izjasnilo 640 stanovnika Crne Gore.
Na prvom popisu poslije Drugoga svjetskog rata, Crnogorcima se izjasnilo 90 posto, a Srbima 1,8 posto. Na posljednjem jugoslavenskom popisu 1991. Crnogoraca je bilo 61,9, a Srba 9,3 posto.
Najviše stanovnika Crne Gore govori srpskim jezikom, njih 43.18 posto. Slijedi crnogorski jezik koji govori 34.52 posto stanovništva. Kada je posrijedi vjeroispovijest, 443.394 (70%) stanovnika Crne Gore izjasnila su se da su pravoslavci (većina SPC-a), islamske je vjere 124.668 građana, katoličke njih 20.408, a ateista je 14.260.
Popisu je prethodila žestoka kampanja u koju se uključio i srpski patrijarh Porfirije kao i srbijanski predsjednik Vučić.
Popis u Crnoj Gori za HRT je komentirala dr. Vanda Babić Galić s Instituta za migracije, savjetnica ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana Kaže da su ju podaci iznenadili:
“Crna Gora se uspjela obraniti i to je svojevrsno iznenađenje. Dobila je veliku bitku jer ti podaci nisu bitno različiti od onih iz 2003. godine kad je bio veliki pritisak na crnogorsku naciju, na identitet Crnogoraca i na Crnu Goru kao državu koja je tada bila dio jedne veće cjeline.
Nisu bitno različiti ni od onih iz 2011. gdje kad govorimo o brojnosti Srba i Crnogoraca u državi. Činjenično su stvari krenule u tom smjeru 1990. godine kad je odlučeno da Crna Gora ostane pod srpskom palicom. Tada je prvi put u Ustav Crne Gore uveden srpski jezik, a tadašnja Srbija je imala srpsko-hrvatski jezik u Ustavu.
Od tada do danas ideološku palicu preuzima Srpska crkva i srpske tajne službe, pritisak je veliki pa danas jedan od čelnika politike Crne Gore kaže da je veći broj srpskih svećenika nego vojnika Crne Gore. Tu je i veliki broj srpskih medija što slikovito govori pod kakvim pritiskom se Crna Gora nalazila tijekom popisa.
Na rezultate popisa čekalo se gotovo godinu dana, budili to sumnje?
Sumnje postoje jer dolazi do nekih nelogičnosti jer imaju 46 tisuća stranih državljana koji su imali za cilj smanjiti broj Crnogoraca ispod 50 posto. Ono što je posebno važno, pritisak je bio toliko veliki da je Porfirije dolazio govorio budite Srbi, govorite srpskim jezikom bili su veliki plakati “ako ne znaš tko pitaj Đedu“.
Crnogorcima se govorilo da su oni dio srpskog stabala, dakle grana a ne stablo, ali pak mogu biti zadovoljni jer se ovdje obranio i crnogorski jezik i crnogorski identitet.
Utjecaji prosrpskih struja izgleda jedino nisu jasni našem predsjedniku Milanoviću koji je nedavno bio u Crnoj Gori i poslao posve krive poruke.
Kako komentirate njegove izjave?
Meni su one začuđujuće i štetne za proeuropsku Crnu Goru, za Hrvate i Crnogorce u toj državi. Štetno je reći se ne osjeća nikakav pritisak sa strane na Crnu Goru, štetno je reći da nije trebalo trojku koja provodi ovakvu vlast proglasiti nepoželjnima u Hrvatskoj.
Predsjednik Skupštine Crne Gore je četnički vojvoda. Ta vlast napravila je mnogo toga što nije ni proeuropski, ni crnogorski ni ljudski ni moralno, a najmanje je dobro za hrvatski narod i Crnogorce u Crnoj Gori koji trpe tu politiku koja stvara “srpski svet”
Milanović je sigurno upućen, ne bi valjalo da nije, ali njegove izjave su štetne prema politici vlade koju vodi prema Crnoj Gori i prema hrvatskoj manjini u toj državi.
Naša želja je da Crna Gora uđe u Europsku uniju, gdje i pripada, a ne da ju trenutna vlast, na čelu s četničkim vojvodom, izdvoji iz njenog prirodnog okružja i uvede u “srpski svet”.
Najviše stanovnika Crne Gore govori srpskim jezikom, njih 43 posto?
Nama u Hrvatskoj je jako čudno da predsjednik države kaže da je Crnogorac, ali da govori srpskim jezikom. Treba znati da je crnogorski jezik u Ustav te države uveden tek 2007. godine.
Do tada, od Titove Jugoslavije, kad je jezik bio srpsko-hrvatski pa skraćen na srpski, do 2007. godine u školama se učio srpski jezik i u tome vidim veću brojnost Crnogoraca koji govore srpskim jezikom.
Hrvata je manje od jedan posto?
U proteklih 20 godina izgubili smo 1660 Hrvata u Crnoj Gori. Jednim dijelom je to rezultat asimilacije, drugim dijelom svakodnevnog pritiska vladajućeg režima u Crno Gori. Ako bi gledati samo podatke o brojnosti mogli bi biti nesretni, no mi nikad nismo bolje politički stajali, nikad nismo imali veći autoritet na tom prostoru nego danas jer smo s manjim brojem Hrvata postigli veće političke uspjehe.
Hrvati su prisutni u parlamentarnim i lokalnim vladajući strukturama iako prolaze veliku golgotu. Biti Hrvat u Boki kotorskoj nije bilo lako biti ni 90-ih ni danas. Veliki je ovo uspjeh Hrvatske građanske inicijative.
Nisam pesimist, poznajem žilavost Crne Gore, ali poznajem i inat i prkos Hrvata Boke koji je svu onu vrijednost i starinu koju baštini zapisao u kamenu. Trebate znati da su Hrvati u Crnoj Gori baštine 60 posto kulturnog blaga o kojem brinemo i mi iz Hrvatske
Kad govorimo o Hrvatima u Crnoj Gori, mi ne brojimo ljude, gledamo koliko oni znače na određenom prostoru, koliko su naši preci vrijednosti stvorili, a posebno brinemo o 5.200 ljudi koji na autohtonom prostoru čuva svoje ime, svoj hrvatski identitet i ima hrvatsko srce za Crnu Goru.
M.M. /Foto: HRT
