“Svakodnevni požari stanova, kuća ili automobila također su vrlo naporni i traže veliku koncentraciju. Osim što gasimo požare, izvlačimo unesrećene u prometnim nesrećama, spašavamo iz liftova, bunara, vode, s visina i u elementarnim nepogodama. Možda su ipak najopasniji požari podruma i sličnih prostora, gdje dim i vrućina slabo izlaze van, ali i potkrovlja, koja je posebno teško gasiti”, otkrio je.
Prepričao je kako jednu scenu tijekom dugogodišnjih intevencija ne može zaboraviti.
“Samo kroz ruke zagrebačkih vatrogasaca godišnje prođe 150 preminulih osoba, stradalih u požarima i ostalim, takozvanim tehničkim intervencijama, pa to možda najviše govori što doživljavamo. Ako baš moram nešto izdvojiti, onda je to bilo nekoliko prometnih nesreća u kojima su mladi poginuli nakon noćnih izlazaka.
Od svega nisu mi najgori ni krv, ni unakaženi dijelovi tijela, ni svakojaki mirisi, nego – mobitel.
Sjećam se jednog maglovitog jutra nakon pogibije u prometu, kad smo čekali suca istrage, a onda je zazvonio mobitel poginulog mladića. Uporno je zvonio, a na njemu je pisalo Mama. Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate”, otkrio je Siniša Jembrih.
R.I. /Foto: JVP Zagreb
stu 02, 2021, 11:58 am
