Već više od dva desetljeća Goran Ivančić hodočasti iz Velike Gorice u Međugorje. Tako je na svoje 21. hodočašće krenuo u petak, 6. rujna, a na svoj cilj nada se stići kroz desetak dana, piše vgdanas.hr.
Do sada je na putu sve bilo uredu, a manji problemi s bolovima u nozi, odagnani su, kaže, uz Gospodinovu pomoć.
– Kad čovjek prihvati križ, Gospodin ili miče križ ili mu daje da se s njime nosi. Tako da su bolovi u nozi prošli negdje kod Plitvice i sad nema nikakvih problema – kaže nam Goran kojeg smo za telefonski razgovor „uhvatili” u Kninu.
– Iza mene je sada najteža dionica od 55 kilometara, od Gračaca do Knina, nema nikakvih problema, čak nisam niti umoran, ali evo me nakon ručke uhvatila mala pospanost – kazao nam je.
Na put nije krenuo sam već s prijateljem koji je imao nakanu za ozdravljenje brata, međutim morao je odustati, pa Goran nastavlja sam.
Ruta kojom putuje je postavljena i poznata od prijašnjih godina, ali ipak podložna promjenama s obzirom na smještaj koji dobri ljudi nude. Ako imam poteškoća u pronalasku smještaja za odmor i san i to Goran prepusti Gospodinu koji, kaže, to „uvijek riješi bolje nego mi”.
Kao i prvog hodočašća na koje se uputio već poodmakle 2003. godine, njegova je nakana ista: Da se hrvatski narod obrati Gospodinu, da ostavi grijeh posebno na području bludnosti što uključuje i kontracepciju, abortuse, psovke i da počne moliti krunicu.
– Molitvom krunice Božji blagoslov se spušta na pojedinca koji moli, na njegovu obitelj na kraju, gradu i na kraju krajeva na čitavu domovinu. Kada smo molili krunicu u vrijeme Domovinskog rata obranili smo Hrvatsku koju bi se moglo čitavu srušiti s jednim Migom 29. To je bila prva nakana, a ona je i dan danas takva – kaže nam.
Nakon brojnih hodočašća ne samo u Međugorju već i od Bleiburga do Vukovara, te kroz zajednicu Neokatekumena kojoj se priključio, uvidio je i vlastite probleme i udaljenost od Boga.
– Uvidio sam da imam problem sam sa sobom, da sam ja grešnik, i da nisam bolji od drugih. Svoje obraćenje zato ne mjerim od početka svojih hodočašća, već od prije šest-sedam godina kad sam počeo raditi na sebi. Bio je to i početak ljubavi. Tako da je nakana na mom putu i za moje obraćenje. A u nakane stavljam i one koji se preporučuju za nakane – rekao nam je Goran.
Hodočastio je u paru, u društvu, no najispunjenije se osjeća kad hoda sam, zapravo, nikad posve sam, već uvijek u pratnji Gospodina.
– Kad se ide sam ima više vremena za molitvu i razgovor s Gospodinom jedan na jedan. Noć, zvijezde, ne vidi se ništa, psi laju u daljini, a vi ste jedan na jedan s Gospodinom i to mi je predivno. To je prava molitva, razgovor s Gospodinom. Osoban odnos s Gospodinom je nezamjenjiv, a kad ste u paru malo teže. Zbog toga što sam se oslonio na Gospodina lakše mi je na putovanju – rekao nam je.
Kad je krenuo na hodočašće bio je mladi sportaš no priznaje kako mu je danas lakše prijeći put. Tada kaže, nije imao poniznosti.
– Čim bi dolazili u Međugorje gledali bismo koji smo mi to put prošli, i već je takva oholost ulazila u njega. Kroz godinu, malo po malo to je nestajalo. Poanta je da kad vidite svoje granice, ostanete bez vode, psi se nađu na cesti, sunce prži i vi se prestanete znojiti, prestanete gledati sebe već se oslonite na Gospodina. Sve ove godine to su bile moje duhovne vježbe – priča nam Goran.
-Prvih sedam, osam godina žuljeva je bilo već kod Klinča Sela, no sada, nema niti jedan žulj, sve što se počelo raditi u kiši kod Plitvice je riješio Gospodin – dodaje.
Na putu primjenjuje rečenicu poznatog karizmatika Mije Barade: Prvo treba prihvatiti križ, zatim zahvaliti na njemu i moliti se da se njime Gospodin proslavi.
Zato svaku bol s kojom bi se na putu susreo prihvatiti kao svoj križ i kaže:
– Ako je čovjek izranjan i fokusiran na sebe i na bolove ta bol vam teže padne. Zato se treba osloniti na Njega, a ne na svoje snage-poručuje.
Molitva, razgovori s Gospodinom, duhovni rast i nakane koje je sa sobom ponio pratit će ga do kraja njegova puta u Međugorju. Svima poručuje da mu se pridruže u molitvi, a jednoj zajedničkoj možete se pridružiti svakog dana u našem gradu na Trgu Stjepana Radića.
– Svakog dana u 19,30 okupljamo se na Galženici i molimo. Krenuli smo s pojavom pandemije i nastavili. Pozivamo sve da nam se pridruže. Svatko ima svoje nakane, no zajednička nakana je da svatko upozna Božju ljubav i da ih Bog neizmjerno ljubi – poručio je naš sugrađanin, piše vgdanas.hr.
M.M. /Foto: Facebook
