Velikosrpski nacionalizam, kao politička ideologija koja teži stvaranju države koja bi obuhvatila sve Srbe i teritorije na kojima oni žive, duboko je ukorijenjen u povijesnim kulturnim i političkim tokovima Balkana. U okviru ove ideologije, hrvatski identitet, posebno u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj, često je bio negiran ili marginaliziran.
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicist
Ovaj tekst analizira historijske i kulturne aspekte ove problematike, fokusirajući se na način na koji je velikosrpski narativ oblikovao percepciju hrvatskog identiteta u Crnoj Gori. Negiranje hrvatskog identiteta od strane velikosrpskih političara u Crnoj Gori ukorijenjeno je u nekoliko ključnih faktora, koji su se razvijali tijekom raspada Jugoslavije i uspona nacionalističkih politika u regionu.
Velikosrpski nacionalizam, kao politička ideologija koja se zalagala za stvaranje “Velike Srbije“ i homogenizaciju srpskog etničkog prostora, bio je osnovni pokretač ovih tendencija.
Velikosrpski nacionalizam se razvijao tijekom XIX. i XX. stoljeća, naročito kroz radove srpskih intelektualaca i historičara počevši još od Jovana Cvijića, preko Svetozara Markovića, preko Vasilija Krestića, Jovana Deretića, Radovana Samardžića do brojnih drugih negatora hrvatskog identiteta kakvih je danas najviše na političkoj sceni Crne Gore.
U njihovim djelima ali u današnjim političkim tekstovima hrvatski identitet je često prikazivan kao vještački ili kao dio šireg južnoslavenskog korpusa, što je u praksi značilo podčinjavanje hrvatskog identiteta srpskom. Ovaj narativ je imao i dalje ima poseban utjecaj u Crnoj Gori, đe je kroz političke i kulturne institucije propagiran koncept jedinstvene srpske nacije, u kojoj Hrvati nisu prepoznati kao poseban entitet.
Boka Kotorska, kao specifičan prostor na obali Jadranskog mora, kroz vjekove je razvijala svoju jedinstvenu kulturu. Ovo područje je bilo pod utjecajem Venecije, Austrije, Italije i drugih pomorskih sila, što je značajno utjecalo na oblikovanje identiteta lokalnog stanovništva, uključujući i Hrvate.
Usprkos pritiscima velikosrpske ideologije, kultura Hrvata u Boki Kotorskoj je opstala kroz hrvatski jezik, djela hrvatskih pisaca iz Boke, bogatstvo kapela, crkvi i katedrale i snažnu katoličku vjeru. Pri tome se često zaboravlja bogatstvo i značaj hrvatske baštine u Crnoj Gori, koja je duboko ukorijenjena u historiji i kulturi Boke Kotorske. Ova baština obuhvata jedinstvene elemente poput Bokeljske mornarice 809., koja je simbol dugotrajnog pomorskog nasljeđa i veza s morem.
Katedrala sv. Tripuna u Kotoru, kao sjedište Kotorske biskupije, predstavlja ne samo vjerski, već i kulturni centar Hrvata u Boki. Nadalje, otok Gospe od Škrpjela, poznat i kao „Hrvatska Sikstina“, čuva vjekovne tradicije i vjerovanja, dok Peraški ceremonijali i Dobrotska čipka oslikavaju specifične običaje i rukotvorine bokeljskih Hrvata.
Hrvatska baština u Boki također uključuje svetitelje i blaženike kao i mnoge književnike iz kotorskog humanističkog kruga koji su ostavili neizbrisiv trag u europskoj literaturi. Boka Kotorska, koja je tokom humanizma, renesanse i baroka bila dio Dalmacije, ima izuzetan značaj ne samo za regionalnu već i za širu europsku kulturnu baštinu.
Pored ovoga, značajna je i prva pomorska škola na istočnoj jadranskoj obali u Perastu iz kraja 17. vijeka, koja predstavlja temelj obrazovanja pomoraca u ovom dijelu Jadrana. Bogata pasionska baština, legende i priče, kao i marijanska svetišta, dodatno obogaćuju kulturni pejzaž Boke. Hrvatska kulturna društva, koja su djelovala tijekom Hrvatskog narodnog preporoda, imaju važnu ulogu u očuvanju ovog nasljeđa i ne smiju biti zanemarena u obrazovnim sistemima.
Velikosrpski nacionalizam je kroz historiju imao snažan utjecaj na oblikovanje nacionalnih identiteta na Balkanu, uključujući i negiranje hrvatskog identiteta u Crnoj Gori. Međutim, kultura Hrvata u Boki Kotorskoj, sa svojim specifičnostima, pruža otpor ovim asimilacijskim pokušajima. Ovaj sukob između političkih ideologija i kulturnog nasljeđa nastavlja da oblikuje odnose na Balkanu, posebno u kontekstu suvremene Crne Gore.
Velikosrpski nacionalisti su u više navrata tvrdili da su Srbi i Crnogorci jedan narod, posebno fokusirajući se na zajedničku pravoslavnu vjeru i historijsko nasljeđe. To je često dovodilo do minimiziranja ili potpunog negiranja postojanja drugih identiteta u Crnoj Gori, uključujući hrvatski. U ovom kontekstu, Hrvati su viđeni kao dio šireg srpskog korpusa ili kao “istorijski zabluđeli“ dio srpske nacije.
Nakon raspada Jugoslavije, velikosrpske stranke su često koristile retoriku koja je potkopavala multietnički karakter Crne Gore kako bi ojačale svoje političke pozicije. Cilj je bio osigurati dominaciju srpskog identiteta i smanjiti utjecaj manje brojnih grupa, uključujući Hrvate. Velikosrpski političari su, također, koristili ovu retoriku kako bi opravdali teritorijalne pretenzije prema područjima poput Boke Kotorske, koja ima značajnu hrvatsku zajednicu
Jezik i kultura igraju značajnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta a velikosrpski nacionalisti su često dovodili u pitanje autentičnost hrvatskog jezika i kulture u Crnoj Gori. Tvrdnje da su hrvatski jezik i identitet zapravo dio srpske kulturne sfere bile su česte i služile su kao sredstvo za asimilaciju ili negiranje postojanja posebnog hrvatskog identiteta. Srpska pravoslavna crkva je imala (i dalje ima) ključnu ulogu u promociji velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori, koristeći religiju kao sredstvo za homogenizaciju identiteta.
Crkva je često bila uključena u političke procese koji su imali za cilj marginalizaciju katoličkih Hrvata u regiji, promovirajući ideju pravoslavlja kao centralnog elementa srpskog nacionalnog identiteta. Ovi faktori su doprinijeli stvaranju složenog i napetog odnosa između različitih etničkih i vjerskih zajednica u Crnoj Gori, posebno u regionima poput Boke Kotorske, đe su Hrvati kontinuirano pokušavali da očuvaju svoj identitet usprkos pritiscima asimilacije i negiranja od strane velikosrpskih političara.
Veoma opasnu i pogubnu identitetsku politiku Hrvata u Crnoj Gori sprovode oni Hrvati koji, umjesto da promoviraju i čuvaju nacionalni hrvatski identitet, forsiraju lažni i nepostojeći bokeljski identitet. Ovaj identitet, koji je pretežno geografske prirode, koristi se kao sredstvo za udaljavanje Hrvata iz Boke Kotorske od njihovih nacionalnih korijena. Ovakva politika predstavlja ozbiljnu prijetnju, jer vodi opasnoj asimilaciji Hrvata u Boki Kotorskoj, čime se postepeno briše njihova veza s matičnom Hrvatskom. Oni koji promoviraju ovaj bokeljski identitet često su poslušnici velikosrpskih političara u Crnoj Gori i rade u njihovom interesu.
Kroz ovakvo djelovanje, podržavaju politike koje su usmjerene na slabljenje hrvatske zajednice i njenog kulturnog identiteta, s ciljem postepenog uklapanja u šire srpske narative. Zanimljivo je da se ti isti pojedinci, kada se nađu u Hrvatskoj, često predstavljaju kao ,,brižni Hrvati“, manipulirajući i obmanjujući institucije i javnost u matičnoj državi kako bi dobili podršku za svoje lične i političke ciljeve, dok zapravo rade na razgradnji hrvatskog identiteta u Crnoj Gori. Ovakva dvoličnost je izuzetno štetna za Hrvate u Boki Kotorskoj, jer dovodi do razjedinjavanja zajednice i slabljenja njihovih prava i identiteta, što dugoročno može imati katastrofalne posljedice za očuvanje hrvatske prisutnosti u ovom dijelu Crne Gore.
Budućnost i snaga Hrvata koji žive u Crnoj Gori u velikoj mjeri zavise od podrške njihove matice Hrvatske, koja kroz svoje političke, kulturne i ekonomske aktivnosti može značajno uticati na očuvanje i jačanje hrvatskog identiteta u ovoj zemlji što ona i maksimalno podržava. Pored ključnih institucija poput Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore i političke stranke Hrvatske građanske inicijative, važne uloge imaju i druge organizacije i ustanove. Katolička crkva u Crnoj Gori je jedan od glavnih stubova očuvanja identiteta Hrvata kroz vjerski i kulturni rad.
“Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor“ koja organizira različite kulturne manifestacije, također ima značajnu ulogu u jačanju identiteta. Hrvatska dijaspora širom svijeta također može imati ključnu ulogu u ovoj misiji, kroz podršku raznim inicijativama i projektima koji su usmjereni na očuvanje identiteta i prava Hrvata u Crnoj Gori. Tako će pokazati da su kao narod jedinstveni i solidarni, spremni da brane interese svojih sunarodnika đe god da se nalazili.
Pored toga, važan je i „Dux radio“, koji pruža medijsku podršku i širi informacije važne za hrvatsku zajednicu. „Hrvatski glasnik“ je časopis koji informira i obrazuje Hrvate o pitanjima od značaja za njihovu zajednicu, dok snažno izdavaštvo doprinosi očuvanju i promociji hrvatske kulture i jezika kroz različite publikacije.
Na kraju, obrazovanje na hrvatskom jeziku predstavlja ključnu kariju za očuvanje jezika, kulture i tradicije među mlađim generacijama. Sve ove institucije zajedno doprinose jačanju svijesti o hrvatskom identitetu i povezanosti s maticom Hrvatskom.
Mi u Crnoj Gori ne smijemo zaboraviti da je HRVATSKO SRCE oduvijek kucalo za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru. Kroz noviju historiju, Hrvati su pružali podršku borbi za nezavisnost Crne Gore i uvijek su bili na strani pravde i slobode pa tako i dan danas. Naša odgovornost je da nastavimo tu tradiciju i damo svoj maksimum u podršci Hrvatima u Crnoj Gori, jer očuvanje njihovog identiteta, kulture i prava direktno doprinosi jačanju i stabilnosti same Crne Gore.
Podrška Hrvatima u Crnoj Gori nije samo pitanje očuvanja njihove zajednice, već i pitanje obrane principa slobode i demokratskih vrijednosti koje su utemeljene u odnosima između naših naroda.
Naša podrška treba da bude sveobuhvatna – od političkog zastupanja i kulturnih projekata, do ekonomskih inicijativa koje će omogućiti Hrvatima u Crnoj Gori da nastave da grade svoju budućnost u skladu sa svojim identitetom.
