Uvjeti su u Europi savršeni za povratak populizma piše CNN nakon pobjede ultra desničarke Giorgije Meloni u Italiji. I nije u pitanju samo Italija, u Europi očito pušu desni vjetrovi.
Jučer su nasljednici profašističkog pokreta osvojili Italiju, prije samo dva tjedna u Švedskoj je pobijedila desna koalicija, u kojoj su također ekstremni desničari. Desnica – i to ne umjerena – već dugo suvereno vlada u Mađarskoj i Poljskoj. I makar ih Brisel pokušava dovesti u red, to je zasad neuspješno.
To je karta krajnje desnice, ona umjerenija desnica, vlada Hrvatskom, Srbijom, Austrijom, Češkom, Slovačkom. A naravno britanske konzervativce nitko, čini se, ne može srušiti s vlasti.
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić govorila je o novoj, najdesnijoj vladi od vremena Benita Mussolinija:
“Meni se to čini strašno, pogotovo za jednu takvu zemlju za koju svi uvijek imamo simpatije. Svi kažu da je to rezultat straha, u prvom redu. Straha od siromaštva, ogromnih računa, nesigurnosti, neizvjesnosti.
Italija je imala jednog od najpametnijih i najsposobnijih premijera u Europi i u svojoj povijesti, Marija Draghija, do nekidan, kad su ga de facto koalicijski partneri srušili. I sad je dobila vladu ekstremne desnice i inače sam protiv onoga da se povezuje desnica i ekstremna desnica. To su užasno različite stvari.
Desnica je desnica sa svojim stavovima koji su uvijek kombinacija nekakvog nacionalizma i slobodnog tržišta, a ekstremna desnica su, da oprostite, fašisti. Katkad se obuku malo drugačije i prikriju. Taj termin je gotovo izgubio neko značenje, ali da bi ga bolje objasnili možemo reći da su to ljudi koji to vladaju uz pomoć straha i mržnje. Ili tako da se njih treba bojati ili tako da zastrašuju ljude da se nekog drugog treba bojati. Netko te ugrožava i trebaš se bojati”.
Moramo računati da su s njom u koaliciji Berlusconi i Salvini’
“Uvijek smo tako svi mislili da se te stvari koriste u kampanji da se onda uozbilje. Ekstremni desničari nažalost se ne uozbiljuju. Možda je najbolji primjer Trump koji je vodio groznu kampanju svi su mislili da je to samo kampanja, a onda se pokazalo da koristi to za boravak na vlasti, a ne samo za dolazak. Meloni je to koristila, a i strah za dolazak na vlast. Hoće li promijeniti stavove, moramo računati s tim da su s njom u koaliciji dobar stari Bunga Bunga prijatelji Berlusconi i Matteo Salvini koji zbilja je, ako se smije reći, fašist. On je čovjek koji je naređivao da se brodovi s izbjeglicama vraćaju na otvoreno more…”
Pusić smatra da Italija neće izlazili iz Europske unije, osobito nakon epiloga izlaska Velike Britanije. Na pitanje je li realno bojati se izlaska iz EU, odgovorila je:
“Ne, ne, više nije. Nakon što su vidjeli što se dogodilo Britancima, a njima se događaju užasne stvari. To je isto jedna ekstremno desna vlada. Čini mi se nažalost dosta amaterska, ovo što je njihov novi ministar financija naložio je u roku od odmah satralo funtu i dovelo na najniže grane u odnosu na dolar što se uopće ne registrira.
To je zapravo strašna stvar. De facto nitko ni ne zna ništa. Da ne kažem da je u utrci za lidera Konzervativne stranke, čovjek koji je bio konkurencija Liz Truss je točno rekao da će se to dogoditi. Nakon što su svi vidjeli što se dogodilo Britaniji nakon Brexita čak je i ekstremna desnica prestala reklamirati izlaske iz EU nego su svi počeli govoriti da neće izlaziti iz EU. Čak je i Meloni rekla da nisu protiv eura nego da će promijeniti EU iznutra…
Nitko više ne reklamira izlazak, ne zato što su se opametili nego zato što su se opametili birači.”
“Italiju ne bih marginalizirala, Italija je jedna od zemalja utemeljiteljica EU, važna zemlja, velika zemlja i naša susjeda i sada dolazi premijerka koja uvijek ponavlja iste floskule o svojatanju hrvatskog teritorija zato što je to najkurentnija valuta za mobiliziranje neke mržnje, agresije. Švedi, nažalost, njima se dogodilo u kombinaciji s jedne strane, najveći broj izbjeglica i emigranata u odnosu na broj stanovnika su u ovih sedam godina primili. Čak više od Njemačke. To je polariziralo donekle Švedsko društvo.
Paralelno se događa jedan proces koji se uopće događa, koji mislim da je dosta značajno odgovoran za uspjeh desnice, a to je ogromna polarizacija na bogate i siromašne. Bogati postaju bezumno bogati, a siromašni postaju faktički siromašni. U nekim zemljama tako da nemaju što za jesti.
U Švedskoj možda ne baš tako, ali država blagostanja, socijalna država koja je bila tako značajna za Skandinavce u Švedskoj je očito počela blago zakazivati i opterećena velikim brojem novopridošlih ljudi kojima treba neka vrsta socijale je antagonizirala švedsko društvo, donijela taj strah od novih ljudi i promjena i rezultirala očito takvim velikim uspjehom demokrata.”
“Mislim da je to važno podvući, oni Rusi koji su se bunili protiv rata su ili mrtvi ili u zatvoru. Ili emigracija ili zatvor ili su mrtvi. Ovi ljudi sada se bune protiv mobilizacije i to svoje mobilizacije zbog toga što mobilizacija sirotih manjina po srednjoj Aziji traje već godinama, ne traje ona samo od 24. veljače ove godine. Traje od 2014. godine, od aneksije Krima. Taj rat niskog intenziteta u Ukrajini traje od 2014. i ljudi su tamo ginuli do početka ove invazije. Samo u tom razdoblju poginulo je više ljudi nego u Domovinskom ratu.
Dakle, to je bio pravi rat međutim ne ovaj bespoštedni koji uništava gradove, civile, uključuje najužasnije stvari. Ne znam bih li ocijenila da je Putin napravio pogrešku ili nije znao što bi nakon što je ukrajinska vojska bila uspješna u ofenzivi. Da je to ograničena mobilizacija je jednostavno laž i time je ušao u sukob i mobilizirao protiv sebe građane koji su se dosad pravili da ne postoji rat.
Međutim, kad su im došli doma, na posao, na cestu s pozivima za vojsku u koju ne žele ići, za koju nemaju nikakav trening ni oružje, šalju ih da poginu, onda su se naravno pobunili. To bi mogao biti njegov ključni krivi korak.”
