S velikom tugom, boli i žaljenjem primili smo tužnu vijest o preranom odlasku dragog nam prijatelja, Vukovarskog heroja Domovinskog rata, našeg Danijela Rehaka – Daniku.
Dragi naš prijatelju ne možemo naći prave riječi da bismo izrekli sve ono što osjećamo u ovome teškom času, jer kad ode častan, hrabar i nadasve čovjek poput tebe nema pravih riječi utjehe
Naprosto je teško povjerovati da više nisi s nama, da nema više one vedrine, ljubavi i topline prema svima nama, neposrednosti koju si znao prenijeti na nas na samo sebi svojstven način.
Dragi Danijele, prijatelju moj, bio si gorostas u nevoljama, skroman u životu, poslovičnog poštenja, ljudskosti čime si odavno postao i živio među ljudima kao morala vertikala.
Svoje domoljublje, čvrstinu karaktera, hrabrost i odlučnost u pristupu kako se voli i brani Domovina Hrvatska, pokazao si među prvima tijekom 1991. godine, pristupivši dragovoljno obrani svog Vukovara.
Sjećam se prijatelju moj, kad si mi pričao o Domovinskom ratu i sve što si pretrpio u opkoljenom Vukovaru, a zatim u srbijanskim logorima, gdje si proboravio mučnih devet mjeseci zlostavljanja i šikaniranja. Nakon oslobođenja iz tih kazamata sami su te logoraši izabrali da budeš predsjednik Hrvatskog društva logoraša Srpskih koncentracijskih logora i Centra za istraživanje ratnih zločina.
Poznajući te, znam da si se uvijek davao bez ostatka u borbi za ostvarivanje prava svim bivšim logorašima i svim vojnicima pripadnicima HVO-a diljem Lijepe naše, gdje si uvijek bio rado viđen i dočekan gost i prijatelj.
Posebno ćemo Te pamtiti po tvojoj odlučnosti i zalaganju za očitovanje i očuvanje istine o Domovinskom ratu, onakvom kakvog si doživio i kakav je uistinu bio.
Sjećam se, prijatelju moj, naših prvih susreta, kada se rodila ideja o spomeniku – Kamenu s Mosora– za sve poginule igrače Hrvatskog nogometnog kluba „Radnički“ iz Borova naselja, da takvo nešto bude još jedna poveznica Dalmacije i grada Heroja Vukovara.
Dragi moj Danika, stoga mogu reći da si nas napustio vjerujući u svoje i naše ideale do zadnjega časa: o hrvatskoj slobodi, pravednosti i zemlji radišnih i poštenih ljudi.
Kao istinskog domoljuba vodile su te tri svete riječi o dužnosti, časti i Domovini. U svojoj bolesti koja je bila brz i teška nisi nikog htio opterećivati niti ičim obvezivati. Do samog kraja ostao si isti.
Dragi prijatelju, dopisao si još jednu zabilješku o Hrvatima ratnicima, koji su kroz stoljeća nesebično i hrabro branili svoj dom i domovinu svoju. Time si stekao besmrtnu slavu, da hrabri i časni borci nikad ne umiru već vječno žive u svijeći na Oltaru Domovine.
Zato prijatelju moj, mirno počivaj u svom Vukovaru kojeg si neizmjerno volio, za kojeg si se borio i kako si napisao u jednoj od svojih knjiga: “Vukovar je moj rodni grad, grad moje mladosti i grad za koji me vežu najdublji osjećaji.“
U ime svih pripadnika Udruge Veterana Hrvatske Ratne mornarice, na čije si obljetnice rado dolazio, u svoje osobno ime i ime moje obitelji izražavam iskrenu sućut obitelji Rehak.
Danika moj, hvala ti za tvoju čovječnost, ljudskost, za istinsko prijateljstvo, za optimizam koji si prenosio na sve nas i ulijevao snagu i odlučnost u teškim vremenima ratnim i poratnim u stvaranju Hrvatske države. Nastojat ćemo učiti mlade da tebe i takve branitelje nikad ne zaborave, da gledaju Domovinu Tvojim očima, da pjevaju Tvojim glasom, hodaju Tvojim stopama i vole Hrvatsku kako si je Ti volio.
Dragi prijatelju, neka Ti je vječna slava i hvala. Počivaj u miru Božjem.
Tvoj Lulaš.
Ante Urlić, viceadmiral u mirovini
