Srbija obilježava Dan sjećanja i 20. obljetnicu početka zračnih udara NATO na teritorij tadašnje SR Jugoslavije, započetih 24. ožujka, a okončanih 10. lipnja 1999. godine.
Središnja državna ceremonija započela je na gradskom trgu u Nišu u 19,45 sati, simbolično podsjećajući na vrijeme kad su na Jugoslaviju prije dva desetljeća pale prve bombe zapadne vojne alijanse.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić kazao je kako je bezbroj puta bio u Nišu, ali da nikada nije sanjao da će ovoliko ljudi videti u ovom gradu, što govori da je Srbija postala “neka drugačija zemlja”.
“Vaš slobodarski duh je natjerao nas da budućnost možemo graditi samo čuvajući slobodu i mir”, rekao je predsjednik Srbije pa podsjetio na riječi Martina Luthera Kinga rekavši: “Nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, nego tišinu naših prijatelja”
Plakao tijekom govora
Tijekom govora je zapalakao. “Niko nije odgovarao za zločine, srpski civili bili su za NATO samo greška. Za nas oni nikad neće biti greška ni otići u zaborav. Dvije i pol tisuće života nećemo i ne smijemo zaboraviti. Greška su oni koji su ih ubili. To Srbija danas smije i mora reći, jer ma koliko radili protiv nje, Srbija je jača i snažnija nego što je ikada bila. 20 godina poslije bombardiranja, budućnost je naša obaveza”, kazao je kroz suze.
“Srbija je sada 10 puta jača nego 1999. i 20 puta jača nego 2008., a jasno je da drugi to ne žele”, rekao je Vučić.
“Vojska Srbije je danas respektabilna sila, imamo 14 Migova i u stanju smo obraniti naše nacionalne interese, ali je razgovor jedini način da nađemo mir”, poručio je Vučić.
Dodao je kako su neki krenuli u rušenje Srbije, a građanima poručio da nikada ne dopuste da netko sruši slobodu, nezavisnost i samostalnost Srbije.
“Poručujem ovog 24. ožujka – ja sam ovdje među vama i svake godine unazad pet godina obilježavamo ovaj dan, a prije toga smo to zvali kampanjom, stidjeli smo se pravim imenom nazvati zločin, agresiju. Krenuli su rušiti Srbiju. Nemam što drugo da vam kažem, što god da se dogodi, meni, bilo kome od nas, nikada nemojte dopustiti da sruše slobodu, nezavisnost i samostalnost Republike Srbije”, poručio je Vučić.
Poginulo 2500 civila
Tijekom 78 dana bombardiranja poginulo je, prema službenim podacima, oko 2500 civila, ranjeno ih je ili ozlijeđeno više od 12.500, a poginulo je ili nestalo 1008 pripadnika vojske i policije.
Mete udara bili su prometna i telekomunikacijska infrastruktura, vojni i gospodarski objekti, zdravstvene ustanove, te medijske kuće – uništeno je i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara cesta i 595 kilometara pruga, oštećeno je 14 vojnih i civilnih aerodroma, 39 bolnica i domova zdravlja, 18 dječjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture, te 44 mosta.
Prvi put u novijoj povIjesti meta je bila i jedna medijska kuća kad je u bombardiranju Radio-televizije Beograd stradalo 16 djelatnika RTS- a – novinara, kamermana i tehničkog osoblja, a teško je oštećena je i zgrada Radio-televizije Vojvodine u Novom Sadu.
Akciju NATO-a tadašnja Vlada SRJ i brojni pravni stručnjaci nazvali su agresijom, a NATO i međunarodna zajednica su kao povod naveli humanitarnu katastrofu prouzročenu sukobima na Kosovu, optužujući režim Slobodana Miloševića, vojne i policijske snage, te paravojne postrojbe za progone i ubojstva kosovskih Albanca.
Zračni udari NATO uslijedili su poslije neuspješnih pregovora o rješenju krize na Kosovu u Rambouilletu i Parizu, tijekom veljače i ožujka 1999. godine.
Bombardiranje završilo 10. lipnja
Bombardiranje je počelo bez suglasnosti i odobrenja Vijeća sigurnosti UN, okončano je 10. lipnja usvajanjem Rezolucije 1244 VS UN, koja je omogućila ulazak međunarodnih snaga na Kosovo, a dan prije, predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO-a potpisali su u Kumanovu, u Makedoniji, vojno-tehnički sporazum kojim je prihvaćeno povlačenje snaga VJ sa Kosova i ulazak međunarodnih vojnih snaga.
Uz povlačenja vojnih i policijskih postrojba SRJ, u narednim danima Kosovo je napustilo i oko 230.000 građana, pretežito Srba.
Ni dva desetljeća kasnije odnosi Srbije i Kosova nisu riješeni. Vlasti u Prištini su 17. veljače 2008. jednostrano proglasile neovisnost koju Srbija ne priznaje.
Beograd i Priština su pod pokroviteljstvom EU u travnju 2013. postigli tzv. briselski sporazum o normalizaciji odonsa koji nije do kraja proveden.
Međunarodna zajednica, poslije kontinuirane krize u pregovorima, inzistira da dvije strane postignu pravno obvezujući sporazum koji Beograd tumači kao “kompromis”, dok Priština inzistira na uzajamnom priznanju koje bi Kosovu omogućilo prijem u UN i međunarodne organizcije.
R.I./Foto:screenshot
