O prijedlogu odluke o osnivanju istražnog povjerenstva za utvrđivanje ometanja, onemogućavanja ili drugih nedopuštenih utjecaja na neovisne istrage i procesuiranja slučajeva korupcije, organiziranog i gospodarskog kriminaliteta govorila je Karolina Vidović Krišto.
Krišto je istaknula kako korupcija u Hrvatskoj postoji u svim segmentima te ju svakodnevno osjećaju hrvatski građani i poduzetnici. Govor zastupnice Vidović Krišto prenosimo u cijelosti.
“U uvodu obrazloženja ove točke navedeno je da prema EU-barometru 97 posto hrvatskih građana smatra korupciju problemom. A 69 posto po istom istraživanju smatra da se korupcija u zadnje tri godine povećala.
Ovdje treba taj termin „korupciju“ determinirati, raščlaniti, to jest kroatizirati. Jer nije korupcija ako Mate Ivanu daruje pršut kako bi mu ovaj u nečemu pogodovao, pa naše pravosuđe kaže kako je uspješno riješilo taj predmet. Takva se djela smatraju bagatelnim kriminalom. Kad su, pak, u pitanju ozbiljna kriminalna djela, ona se nazivaju organiziranim kriminalom.
Međutim, korupcija je kada oni koji zakone donose, to jest legislativa, te oni koji zakone sprovode, to jest egzekutiva, ili oni koji utvrđuju zakonitost, to je pravosuđe, zakone krše ili daju zaštitu onima koji protuzakonito djeluju.
U bilo kojoj državi svijeta korupcija ne može egzistirati ukoliko institucije sustava funkcioniraju. Ovdje ne ćemo ulaziti u antropološke analize o kvarljivosti čovjeka, niti je korupcija rezervirana isključivo za Hrvate. Jer, to je stara boljka – i Juda Iškariotski je uzeo srebrnjake kako bi izdao Isusa.
Međutim, civilizacijsko dostignuće jest da se protiv tog zla, a korupcija jest zlo, sustavno i odlučno borimo. E, sad, kako sam korupciju kroatizirala, kroatizirat ću i borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, ili, preciznije rečeno, ono što moćnici u Hrvatskoj tvrde da je borba protiv korupcije.
Podržavamo osnivanje ovog povjerenstva. Međutim ovdje moramo jasno naglasiti kako korupcija u Hrvatskoj nije stvar percepcije, već ona uistinu, u gotovo svim segmentima naše stvarnosti postoji! Korupciju u svakodnevici osjećaju hrvatski građani, poduzetnici, a korupcija je zaštitni mehanizam odabranih poduzetnika, ili možemo ih nazvati, režimskih poduzetnika, koji korupcijom odbijaju strane investitore i zdravi kapital, koji zato i ne dolazi u Hrvatsku.
Takva raširena korupcija ne bi bila moguća da institucije, kao što su DORH, USKOK, policija, porezna uprava, ali i sudovi svih razina rade svoj posao. Ovdje želim jasno i nedvosmisleno konstatirati: Institucije u Hrvatskoj ne rade svoj posao!
Oni, pak, ne rade svoj posao, ne zato što su nesposobni, već zato što su ključni predstavnici navedenih institucija ili upleteni sami u korupciju, ili su se dali politički instrumentalizirati.
Evo vam jedan primjer, kako se države štite od korupcije, primjenjujući zakone jednako za sve:
Bivši ministar financija Slobodne države Bavarske, Georg Fahrenschon, morao je dati ostavku na mjesto saveznog predsjednika njemačkih štedionica, Bundes-sparkassenverband, inače jedna moćna i utjecajna funkcija, iz razloga što je tamošnje Državno odvjetništvo otvorilo istragu protiv njega.
Istraga je otvorena zato što je kao ministar zakasnio podnijeti godišnju poreznu prijavu. Dakle, podnio ju je, ali sa zakašnjenjem. Kako je on kao ministar bio nadležan i poreznoj upravi, državno odvjetništvo je smatralo da je prekršio svoju ulogu uzornosti. G. Fahrenschon nije utajio porez, ali je svojim kašnjenjem nanio štetu autoritetu države. Jer, zašto bi se građani držali zakona i rokova, ako oni koji su plaćeni da zakone donose i provode, sami krše zakone? Ovdje vidimo što znači kada je Državno odvjetništvo neovisno i postupa prema zakonu.
S druge strane, u Hrvatskoj smo bili svjedocima skandaloznoj sceni prije nešto više od tri godine, kada je predsjednik Vlade Plenković doslovno priveo tadašnjeg državnog odvjetnika Cvitana, te u njegovoj nazočnosti tumačio u javnosti poznatu aferu o putnim nalozima u Vladi.
Posljedica te konferencije za medije bila je ta da je se osumnjičenik u toj aferi, Tomislav Saucha, najednom predomislio i počeo glasovati za tu vladu, a Državno je odvjetništvo počelo nebulozama razvodnjavati i odugovlačiti tu aferu. Ovime je Plenkovićeva Vlada cijelom hrvatskom društvu demonstrirala svoju samovolju, svoje postavljanje iznad zakona i jasno poručila da DORH nije neovisan i da ne provodi zakone, već volju političkih moćnika.
U Hrvatskoj imamo i slučaj bivšeg predsjednika Mesića, koji je, nakon što mu je istekao mandat, kupio dva stana u zagrebačkoj elitnoj četvrti. Kad su ga novinari pitali odakle mu novci, jer ih nije platio kreditom, Mesić je rekao da je novce posudio od svog prijatelja iz Slovenije, Bože Dimnika. ( Riječ je o 1,9 milijuna kuna, op. a.)
Inače, za Božu Dimnika se u Sloveniji zna da je bio visokopozicionirani suradnik UDBE. Zašto je Mesiću posudio novce – dotični nije pojasnio. Mesić je 2010. izjavio da će prodati svoj stan u Ilici. Prije nekoliko godina jedan je portal objavio da stan još uvijek nije prodan. Postavlja se pitanje je li DORH provjerio Mesićeve prihode, što je jednostavan zadatak s obzirom na to da je uvijek bio u javnoj službi, te kakav je odnos njegove imovine u odnosu na ta primanja?
Naravno, da DORH po ovom pitanju nije ništa učinio.
Imamo vrlo sličan slučaj bivšeg predsjednika Sabora, Luke Bebića, koji je također kupio stan u jednoj elitnoj zagrebačkoj četvrti, a tvrdio je da će ga platiti novcima od prodaje svog stana u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici. Signifikantno je da je kupac stana u Petrinjskoj bio vlasnik tvrtke Obšivač iz iste županije iz koje je i Bebić, i koji je jako puno radio s državnim tvrtkama.
Po završetku navedene transakcije novinari su utvrdili da stan u Petrinjskoj još uvijek glasi na Bebića, ali i da je prodan za daleko veću cijenu od stvarne. Je li sumnjivo kada visoki politički dužnosnik radi transakciju s tvrtkom koja radi velike poslove s državnim tvrtkama? Je li DORH išta poduzeo po ovom pitanju? Nije.
U oba slučaja – i kod Mesića i kod Bebića – riječ je o ljudima koji su sami sebi dodijelili titulu antifašista, što je u Hrvatskoj očigledno dimna zavjesa za ljude s komunističkom prošlošću, i ono što je posebno zanimljivo, s velikim bogatstvom nejasnog porijekla i, naravno, zaštitom od kaznenog, poreznog i sličnog progona.
Ja sam osobno potpisala ovu inicijativu, koja je hvale vrijedna. Međutim, u Hrvatskoj nije problem nedostatak zakona, niti prislušnih uređaja, već postoji problem primjene zakona.
Ovdje želim jasno i nedvosmisleno konstatirati da zakone očigledno krše, ili ako govorimo o prijedlogu ovog povjerenstva: istrage očigledno miniraju sami državni odvjetnici. Znači, najodgovorniji za zaštitu od protuzakonitog djelovanja, sami krše zakon. To je prestrašno.
Svojedobno je, za vrijeme mandata državnog odvjetnika Mladena Bajića, javno objavljena SMS-korespondencija ubijenoga glavnog urednika tjednika Nacional Ive Pukanića i Bajića. Kad se čitalo te SMS poruke između Bajića i Pukanića, prvo Vas je zaboljela glava, a onda ste dobili tri čira na želucu, jer je državni odvjetnik baratao s istragama kao baba tračara.
To što je radio državni odvjetnik, je nedvojbeno kazneno djelo.
To je bilo 2009. godine. Međutim, 2020. godine imali smo ponovno situaciju kršenja zakona od strane Državnog odvjetnika. Naime, jedan zagrebački oftalmolog, koji se naziva nekakvim masonom, a u biti je bivši šef omladine u bivšoj državi, Nikica Gabrić, objavio je svoju SMS-korespondenciju s tadašnjim državnim odvjetnikom, i sadašnjim zamjenikom državnog odvjetnika, Draženom Jelenićem. Po tim SMS-ovima – Jelenić je odavao tajne o istragama, ali je dobivao doslovno i zapovjedi od tog oftalmologa, iliti masona. To znači, Državni odvjetnik svjesno je kršio zakon. Kako u slučaju Bajića tako i Jelenića riječ je o ometanju rada pravosuđa, što je kazneno djelo.
A onda, kada uzmete Plenkovića koji privodi na tiskovnu konferenciju tadašnjeg državnog odvjetnika, a sadašnjeg zamjenika državnog odvjetnika, Dinka Cvitana, onda je u Hrvatskoj potpuno jasno tko čini korupcijsku hobotnicu, tko ometa primjenu zakona, tko medijima daje informacije iz istraga, tko piše nepismene optužnice, tko skriva optužnice i prikriva kriminal.
Dame i gospodo, za to nam ne treba istražno povjerenstvo. U Hrvatskoj svi znamo tko to čini: to je duboka država koja vlada pravosuđem, medijima i politikom, jer ove afere koje sam navela su takve da se više ne mogu sakriti, i hrvatski građani ih sve više prepoznaju kao ključni problem hrvatskog društva. Ovdje treba konstatirati da su glavni uzročnici gospodarskih problema, siromaštva i društvene tjeskobe moćnici iz pravosudnog sustava, koji su pod zaštitom main-stream-medija i politike.
Mi ćemo glasovati za osnivanje ovog povjerenstva kako bi se što više govorilo o ovoj temi, kako bi se hrvatska javnost što više osvijestila tko su uzročnici njihovih problema, te kako bi se stvorila kritična masa za uspostavu vladavine prava kao preduvjet za stabilnu i sretnu Hrvatsku”, kazala je Karolina Vidović Krišto.
