Zastupnica Karolina Vidović Krišto napisala je komentar u kojemu je žestoko napala neke hrvatske političare i svoju bivšu kuću HRT gdje je imala burnu karijeru koja je 2015., u vrijeme direktorovanja Gorana Radmana, kulminirala otkazom. Otkaz je dobila zbog traženja da se izmijeni Etički kodeks HRT-a koji je novinarima i kreativnom osoblju javne radiotelevizije kršio temeljna ljudska prava, primjerice prava na slobodu mišljenja i javno isticanje vjeroispovijesti
Sedam mjeseci kasnije sudskim putem je vraćena na posao, a prvostupanjska i drugostupanjska presuda potvrdile su kako je bila riječ o protuzakonitom otkazu. Etički kodeks naknadno je izmijenjen, Goran Radman napustio je mjesto glavnog ravnatelja HRT-a.
Objava Karoline Vidović Krišto, koju prenosimo u cijelosti, jer je kao bivša zaposlenica HRT-a bolje od drugih upućena u odnose u nacionalnoj tv kući:
“Sinoćnji Dnevnik HRT-a uobičajeno postavlja prioritete koji su za cijelu europsku i hrvatsku javnost nerazumljivi, i naravno, u stilu HRT-a, novinarski neprofesionalni. Vijest o tragičnoj pogibiji osam mladih života u hercegovačkom Posušju je u HRT-ovom Dnevniku zaslužila 33. minutu. U svim europskim medijima to je bila jedna od središnjih vijesti, jer je doista riječ o rijetko viđenoj tragediji.
I ovdje bi trebalo stati i zašutjeti. Ali, nažalost, puno je toga što mora biti izrečeno. I zato nastavljam s ovim tekstom.
HRT je manipulativno prenapuhao verbalni incident u Glini, u kojem je 25-ogodišnji volonter iz Zadra na neprihvatljiv i neprimjeren način vrijeđao Milorada Pupovca. Ali HRT nikada nije objavio da je taj Pupovac fašistoidno šovinističkom retorikom na dan potresa vrijeđao sve hrvatske građane kada je poginuloj djevojčici Lauri iz Petrinje brojao krvna zrnca.
Pupovac nema 25 godina, već je javna osoba, te njegova riječ ima nemjerljivo veće značenje od dečka koji je u dobroj namjeri došao pomagati u potresom pogođenom području. Samo pojavljivanje Pupovca u Banovini, koja je bila izvrgnuta paležu, pljački i ubojstvima u kojima je sudjelovala stranka na čijem je čelu danas Pupovac, a čiji je osnivač osuđeni ratni zločinac, je samo po sebi kontroverzno.
Međutim, Plenkovićevi mediji, kako HRT tako i primjerice Jutarnji list, sustavno sudjeluju u vrijeđanju hrvatskih građana, preuveličavajući nekakav verbalni incident u veliko kazneno djelo, a stvarna kaznena djela, kao kad Pupovac vrši pritisak na pravosuđe ili vrijeđa obitelj mlade djevojčice iz Petrinje, ne smatraju problematičnim.
HRT isto tako uopće nije obavijestio hrvatsku javnost, a što je bio dužan, da je vlasnik jednog od najvećih internetskih portala u Hrvatskoj, Matija Babić, javno pozvao na paljenje crkava i ubijanje vjernika i svećenika, u svakom imalo funkcionirajućem pravnom sustavu on je već morao biti procesuiran jer je to neviđeni skandal i kazneno djelo vrijeđanja i uznemiravanja javnosti.
Međutim, korumpiranim vladajućim, hrvatskim moćnicima je vrijeđanje hrvatskog naroda i hrvatskih građana sasvim prihvatljivo.
Prošlu, blagdansku nedjelju, na svetkovinu Svete obitelji, moj bivši kolega s HRT-a, Aleksandar Stanković, ugostio je izvjesnog Sašu Antića. Elektronski mediji su nakon emisije izvijestili kako su Aleksandar i Saša u uvodu zajedno pjevali, njima zabavno a ostalima i ne baš. Taj Saša je, pak, izjavio da „ne može probaviti Marka Perkovića Thompsona“.
To je u neku ruku i razumljivo, jer kad kroz čovjeka progovara zavist onda izgovara nelogične i uvredljive stvari. U ovom slučaju je zavist razumljiva. Na koncertima Marka Perkovića Thompsona je pun Maksimirski stadion, a taj izvjesni Saša Antić sretan je kad mu na koncert dođe toliko ljudi da eventualno može napuniti svlačionicu Maksimirskog stadiona.
Uostalom, Thompson je autor pjesme „Lijepa li si“ uz koju se slave sve veličanstvene sportske pobjede. On je jedini hrvatski izvođač koji se našao na svjetskoj iTunes top-ljestvici po prodanim i preslušanim albumima. S albumom – „Moli i radi“ bio je među prvih pet, uz bok Davidu Bowieu i Bruceu Springsteenu. Thompson nedvojbeno ima široku društvenu prihvaćenost. Koji je razlog da HRT konstantno poziva goste kojima je cilj blatiti Thompsona u potpunosti je nerazumljivo.
Međutim ključni problem je što HRT služi svima i svemu ali ne ispunjava svoje zakonske obveze, a visoko plaćeni novinari kao Stanković neprofesionalno zlorabe javnu televiziju, vrijeđajući pretplatnike koji ih financiraju te netransparentno zarađuju na tim istim pretplatnicima .
Svaki razuman čovjek se pita – na temelju čega već 22. godinu za redom Stanković ima privilegij voditi i uređivati prime-time-emisiju? Zar nema drugih novinara u Hrvatskoj koji imaju pravo dobiti šansu pokazati svoje novinarsko umijeće?
S obzirom na to da Stanković u profesionalnom smislu, emisiju vodi na provincijalan način, gdje je u te 22 godine imao toliko gafova, poput slučaja pseudo znanstvenika Mihajlovića, a istovremeno nije bio u stanju u tom dugom razdoblju dovesti niti jednog relevantnog europskog gosta koji bi za hrvatsku javnost bio od relevantnog interesa, postavlja se pitanje tko tog novinara štiti i drži na HRT-u.
U takvoj emisiji nismo mogli vidjeti Carlu del Ponte, Ollija Rehna, Victora Orbana, Jose Manuela Barrosa, Angelu Merkel, Sebastiana Kurza, Zlatka Dalića, pokojne Hansa Dietricha Genschera ili Helmuta Kohla, i tako bismo mogli nastaviti u nedogled.
Ali zato Stanković nije propustio pozvati u emisiju Emila Kusturicu, Lepu Brenu, Aleksandra Tijanića (Miloševićevog ratnog huškača) i sve poznate i nepoznate mrzitelje europskih vrijednosti i Hrvatske. Jer za Stankovića svijet počinje i zaustavlja se u nama susjednoj Republici Srbiji, kao da drugih susjeda i drugih tema Hrvatska nema.
To što HRT ima zakonsku obvezu izvještavati o svim relevantnim društvenim pitanjima, kao što znamo, vodstvo HRT-a ne zanima, tako da to nije isključivo Stankovićev problem. Međutim, ovdje želim konstatirati da to itekako jest hrvatski problem. Iz kojeg razloga svi mi građani financiramo HRT, a za te novce ne dobivamo program javnog medija na koji imamo pravo, već nas se za naše novce vrijeđa i provincijalizira.
Hrvatski novinar Tomislav Čadež je optužio Stankovića da je primao novce od Hrvatske gospodarske komore u vrijeme kada je predsjednik HGK bio Nadan Vidošević. Stanković je to nemušto demantirao, ali je činjenica da je u emisijama u kojima je Vidošević nastupao Stanković bio ispod svake profesionalne razine benevolentan. To izaziva ozbiljnu sumnju.
Vjerodostojnost novinara na javnoj televiziji je obveza, i svaki gledatelj za svoje novce želi novinara u kojeg može imati povjerenje, a ukoliko je to povjerenje nagriženo optužbom za korupciju, onda taj slučaj mora u najmanju ruku biti rasvijetljen.
Imamo aktualni slučaj vlasnika njemačkih novina Berliner Zeitung, Holger Friedricha, koji je oformio posebno neovisno povjerenstvo kako bi dokazao da nije svojevoljno surađivao s komunističkom službom STASI. To je to. Hrvatskoj treba vjerodostojnost. A hrvatske institucije, pa tako i mediji, nemaju vjerodostojnost, i to je jedan od ključnih uzročnika duboke krize u kojoj se Hrvatska nalazi.
Ovdje možemo zaključiti da Stanković nije rasvijetlio je li ga Nadan Vidošević korumpirao, a kada bolje pogledamo njegov profesionalni rad imamo njegovu čuvenu emisiju u koju je ugostio bivšeg ravnatelja HRT-a i Veleposlanika Mirka Galića.
Emisija je emitirana na samom početku rasplamsavanja afere Agrokor, a svi informirani ljudi u Hrvatskoj su znali da je Mirko Galić, nakon što je umirovljen s veleposlaničke pozicije, bio savjetnik Ivice Todorića, a njegov sin je preko deset godina bio član Uprave tog istog Agrokora. No, Stanković u 60 minuta nije imao potrebu postaviti barem jedno pitanje u svezi Agrokora. Samo ovaj slučaj bio bi u normalnim uvjetima dovoljan da mu se zahvali na suradnji te otkaže ugovor. Ali ne, Stanković se ponaša kao da mu je HRT obiteljska ostavština te bahato provodi svoju provincijalnu agendu.
Na HRT-u je stanje kao u cijelom hrvatskom društvu: imamo odabrane moćnike, koji su odabrani po netransparentnom ključu podobnosti, u načelu profesionalno nedorasli funkcijama na kojima jesu, a usput Hrvatsku i njezine građane preziru i vrlo često vrijeđaju, a ta ista Hrvatska i njezini građani ih financiraju.
Međutim ima nade, a to je vladavina prava i europski standardi. Mi Hrvati ne smijemo prihvatiti da budemo građani drugog reda u Europi. Za početak moramo inzistirati na profesionalnosti i poštivanju zakona. HRT mora sukladno zakonu izvještavati o svim relevantnim temama te ne može ignorirati nikoga zato što je politički nepodoban”, piše Karolina Vidović Krišto.
Foto: hrt
