Hrvatska kazališna redateljica Snježana Banović, donedavno voditeljica SDP-ova Savjeta za kulturu, izazvala je priličnu pomutnju i negodovanje na društvenim mrežama objavom koju su mnogi shvatili kao prebrojavanje krvnih zrnaca Oliveru Dragojeviću i Arsenu Dediću.
Referirajući se na spektakularnost i (pretjeranu?) gungulu oko pogreba velikog glazbenika Olivera Dragojevića, usporedila ga je s pogrebom velikog glazbenika pjesnika i skladatelja Arsena Dedića.
Banovićka piše:
“Arsen npr.- pjesnik, kompozitor i čovjek kulture, a ne samo estrade, otišao je bez polit-cirkusa. Razlozi? Možda baš ovi: ‘S očeve stane svi su bili srpski pravoslavni vjernici iz okolice Drniša, a majka, Hrvatica iz Rupa pokraj Skradina formalno je prešla na pravoslavlje.'”
Arsen Dedić preminuo je u kolovozu 2015., pokopan je na Mirogoju, a po želji obitelji, ispratili su ga samo njegovi najbliži. Uz lijes su bile ožalošćena supruga Gabi, sin Matija i kćer Sandra.
Komemoracija za Arsena Dedića održana je u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, a posebno emotivna bila je ona u rodnom Šibeniku održana u zgradi šibenskog Hrvatskog narodnog kazališta. Od Arsena su se oprostile mnoge kolege, prijatelji, rodbina i sugrađani.
Nije mi poznato jesu li Arsen i Oliver bili prijatelji, ali sam siguran da su poštovali i voljeli jedan drugoga. Fotografija Olivera i Arsena koju ja objavila Snježana Banović – pogledajte Arsenove ruke – najbolje svjedoči o njihovom odnosu. (Fotografije je nastala u Opatiji, autor je nepotpisani fotograf Slobodne Dalmacije).
Mnogi su nakon Oliverove smrti pisali i govorili o njemu. I glumice i pjevačice i političari i posvuduše i twiteruše. Nije me zanimalo što o njemu misli zastupnik Mosta, ni šef Sabora, niti bilo koja instagramuša.
O javnih osoba želio sam čuti Gibonnija, želio sam čuti Meri Cetinić, ljude iz Oliverova svijeta, iz njegova dvorišta, iz njegova barke i njegove vale.
Snažnije su Gibonnijeve uzdignute ruke, suze u očima i rečenica “sve je kako triba, kapetane, sad je ovo more samo za te”, nego sve objave sućuti objavljene na društvenim mrežama.
Komentirajući odnos prema pogrebu Olivera i Arsena novinarka Ines Sabalić na Facebooku je napisala:
“Naivni i sentimentalni umjetnik.
Možda je ipak najgluplja insinuacija koja kruži fejsom da Arsen nije imao ovakav ispraćaj jer je bio (i) Srbin. Radi se o dva posve drugačija čovjeka, dva različita talenta, mentaliteta, karaktera.
Arsen je, uz to što je bio kozmopolitski Dalmoš, bio i Zagrepčanin, tip iz kavane, urbani cinik, intimistički pjesnik, kompleksan, kompliciran. Konačno, par godina se igrao sa svojim umiranjem. ‘Pijem, da, briga me za jetru, nije moja.’ Kod njega je svijet bio mozaično posredovan, kroz emociju, osviještenu estetiku, intelekt.
Oliver je bio prirodniji, jednostavniji, pomireniji, zreliji, mekši, a to je kvaliteta koju skoro više nitko nema.
Da mu je došao netko s tim da je to zavjera i manipulacija da njemu nije organiziran ovakav odlazak, Arsen bi rekao nešto otrovno duhovito. Oliver bi se nasmijao, i valjda našao način da ne uvrijedi, ali da se ogradi.
Arsen je bio moderan, Oliver je bio posve prirodan, Meni je Oliver najljepše od Dalmacije. Takvi su Dalmatinci, mekani, fini, jednostavni, nisu to Tupsoni. Arsen je tu, iz Zagreba.
EDIT: Prihvaćam kritiku da nisam kod Arsena dovoljno naglasila Dalmaciju, Šibenik. Točno.”
M. Marković/foto:Twitter
