Timoty Snyder, povjesničar sa sveučilišta Yale, specijaliziran za povijest srednje i istočne Europe, autor serije knjiga o Ukrajini, Rusiji i Drugom svjetskom ratu, smatra se jednim od najboljih svjetskih poznavatelja Ukrajine. Za CNN je napravio analizu pod naslovom “Rusija može izgubiti ovaj rat“
Danas Rusija slavi Dan pobjede, sjećanje na poraz nacističke Njemačke 1945. Na domaćem planu, to je nostalgija. U 1970-im godinama sovjetski vođa Leonid Brežnjev stvorio je kult pobjede. Rusija je pod Putinom nastavila tu tradiciju.
Na vanjskopolitičkom planu to je zastrašivanje. Trebalo bi nas natjerati da mislimo da Rusija ne može izgubiti. I zaista, previše nas je tijekom ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine povjerovalo u to. U veljači 2022., kada je Rusija pokrenula totalnu invaziju na susjednu zemlju, konsenzus je bio da će Ukrajina pasti za nekoliko dana.
Čak i danas, kada se Ukrajina drži više od dvije godine, među ruskim prijateljima u američkom Kongresu i Senatu prevladava mišljenje da Rusija na kraju mora pobijediti. Uspjeh Moskve nije na bojnom polju, nego u našim umovima.
Rusija može izgubiti. I treba izgubiti, za dobrobit svijeta, ali i za vlastito dobro.
Nepobjediva Crvena armija je propaganda
Ideja o nepobjedivoj Crvenoj armiji je propaganda. Crvena armija je bila zastrašujuća, ali također i pobjediva. Od tri ključna strana rata koja je vodila, Crvena armija je izgubila dva.
Pobijedila ju je Poljska 1920. Porazila je nacističku Njemačku 1945., nakon što se zamalo urušila 1941. Njena pobjeda u tom slučaju bila je dio veće koalicije i uz odlučujuću američku ekonomsku pomoć. Sovjetske snage bile su u nevolji u Afganistanu odmah nakon invazije 1979. i morale su se povući desetljeće kasnije.
A današnja ruska vojska nije Crvena armija. Rusija nije SSSR. Sovjetska Ukrajina bila je izvor resursa i vojnika za Crvenu armiju. U toj pobjedi 1945. ukrajinski vojnici u Crvenoj armiji pretrpjeli su ogromne gubitke – veće od američkih, britanskih i francuskih gubitaka zajedno. Ukrajinci su došli do Berlina u odori Crvene armije.
Rusija je pobijedila naciste uz američku pomoć
Danas se Rusija ne bori zajedno s Ukrajinom, već protiv Ukrajine. Vodi agresorski rat na teritoriju druge države. I nedostaje joj američka ekonomska potpora, tzv. Lend-Lease, koja je bila potrebna Crvenoj armiji da porazi nacističku Njemačku. U ovoj konstelaciji nema posebnog razloga očekivati pobjedu Rusije.
Umjesto toga očekivalo bi se da je jedina šansa Rusije da spriječi Zapad da pomogne Ukrajini i to tako što će nas uvjeriti da je njena pobjeda neizbježna, a sve kako Zapad ne bi iskoristio svoju presudnu ekonomsku moć. Posljednjih šest mjeseci to potvrđuje: manje ruske pobjede na bojnom polju došle su u vrijeme kada su Sjedinjene Države odgađale pomoć Ukrajini, umjesto da je isporučuju.
Putin vlada kroz nostalgiju, ali i Rusko Carstvo je gubilo ratove
Današnja Rusija je nova država. Postoji od 1991. Kao i Brežnjev prije njega, ruski predsjednik Vladimir Putin vlada kroz nostalgiju. On se poziva na sovjetsku, a također i na rusku imperijalnu prošlost.
Ali Rusko Carstvo je također gubilo ratove. Izgubilo je Krimski rat 1856. Izgubilo je Rusko-japanski rat 1905. Izgubilo je Prvi svjetski rat 1917. Ni u jednom od ta tri slučaja Rusija nije mogla zadržati snage na terenu dulje od tri godine.
U Sjedinjenim Državama vlada velika nervoza zbog ruskog poraza. Ako se nešto čini nemogućim, ne možemo zamisliti što bi se sljedeće moglo dogoditi. I tako postoji tendencija, čak i među pristašama Ukrajine, da misle da je najbolje rješenje neriješeno.
Takvo razmišljanje je nerealno. I otkriva, uz nervozu, čudnu američku umišljenost. Nitko ne može voditi rat na takav način. I ništa u našim prethodnim pokušajima da utječemo na Rusiju ne sugerira da možemo ostvariti tu vrstu utjecaja. Rusija i Ukrajina bore se za pobjedu. Pitanja su: tko će pobijediti i s kakvim posljedicama?
Posljedice ruske pobjede bile bi užasne
Ako Rusija pobijedi, posljedice su užasne: opasnost od većeg rata u Europi, veća vjerojatnost kineske avanture na Pacifiku, slabljenje međunarodnog pravnog poretka općenito, vjerojatno širenje nuklearnog oružja i gubitak povjerenja u demokraciju.
Za Rusiju je normalno da gubi ratove. To je kroz povijest navodilo Ruse na refleksije i reforme. Poraz na Krimu prisilio je autokraciju da ukine kmetstvo. Gubitak Rusije u ratu protiv Japana doveo je do eksperimenta s izborima. Sovjetski neuspjeh u Afganistanu doveo je do Gorbačovljevih reformi i time do kraja Hladnog rata.
Ispod ruskih posebnosti, povijest nudi općenitiju lekciju o carstvima. Rusija danas vodi imperijalni rat. Negira postojanje ukrajinske države i nacije i čini zločine koji podsjećaju na najgore zločine iz europske imperijalne prošlosti.
Današnja miroljubiva Europa sastoji se od sila koje su izgubile svoje posljednje imperijalne ratove i potom izabrale demokraciju. Poraz u posljednjem imperijalnom ratu je dobar, ne samo za svijet, nego i za poraženog.
Rusija mora izgubiti i zbog samih Rusa
Rusija može izgubiti ovaj rat, i trebala bi, za dobrobit samih Rusa. Poražena Rusija ne znači samo kraj besmislenih gubitaka mladih života u Ukrajini. To je također jedina šansa Rusije da postane postimperijalna zemlja, zemlja u kojoj su reforme moguće, gdje bi sami Rusi mogli biti zaštićeni zakonom te bi njihovi glasovi na izborima nešto značili. Trenutno ništa od toga nije moguće.
Poraz u Ukrajini povijesna je šansa Rusije za normalizaciju. To će vam reći prvi Rusi koji žele demokraciju i vladavinu prava.
Poput Sjedinjenih Država i Europe, Ukrajina pobjedu iz 1945. slavi 8. svibnja, a ne 9. svibnja. Ukrajinci imaju svako pravo sjećati se i tumačiti tu pobjedu: oni su od njemačke okupacije propatili više od Rusa i u ogromnom su broju poginuli na bojnom polju.
I Ukrajinci su u pravu kada misle da je Rusija danas, poput nacističke Njemačke 1945., fašistički imperijalistički režim koji može i mora biti poražen. Fašizam je prošli put pobijeđen jer je koalicija bila čvrsta i primijenila svoju nadmoćnu ekonomsku moć. Isto vrijedi i danas.
R.I. /Foto: CNN
